Učiteljevo olakšanje

Živeo jednom vrlo samilosni duhovni Učitelj. Jednog dana dođe njegov najgori učenik i reče: „Učitelju, Učitelju, oprosti mi, oprosti mi, učinio sam mnogo, mnogo pogrešnih stvari. Nikad ti nisam udovoljio. Nikad nisam dobro meditirao. Nikad ti nisam služio. Svađao sam se sa svojom duhovnom braćom i sestrama. Živeo sam nebožanski, neoprostiv emocionalni život. Ali Učitelju, uvijek si mi opraštao i za to sam ti krajnje zahvalan. Učitelju, imam najiskreniju želju, a to je moja posljednja želja dok sam na Zemlji. Jasno vidim da neću još dugo živjeti. Molim te ispuni moju posljednju želju“.

Učitelj je upitao: „Koja je tvoja posljednja želja, Đimut?“

„Moja posljednja želja je da kad ti napustiš telo, ili tog istog trenutka ili u toku tog istog dana, da i ja napustim telo. Ovde nisam mogao da dobro meditiram. Nisam mogao da ti služim. Radio sam sve pogrešno i nebožanski. Ali ti si mi uvek opraštao. Ako mi podariš ovaj blagoslov, biću tako srećan, tako zahvalan, tako blažen. Ako mogu da odem kad odeš i ti, na Nebu ti mogu udovoljiti na svaki mogući način.“

Učitelj reče: „Vidi ovako, ja ne umirem danas. Zar ne možeš probati da mi udovoljiš sada, dok sam još uvek ovde na Zemlji?“

Đimut reče: „Pokušavam koliko mogu, ali moj vitalni život, moj neiskreni život, moj život neznanja, je tako snažan da ne mogu da ti udovoljim bez obzira koliko iskreno se trudim“.

„Ako iskreno pokušaš, onda mi stvarno i možeš udovoljiti. Ali ti ne pokušavaš iskreno. To je problem. Želiš da mi udovoljiš u Raju u nekoj budućnosti, ali nije ti stalo da mi udovoljiš ovde i sada.“

„Molim te, molim, reci mi kako. Stvarno želim da ti udovoljim.“

„Ne samo danas već u toku svih mojih preostalih dana na Zemlji?“

„Da, da! Stvarno želim da ti stalno udovoljavam.“

„Onda me napusti u ovom trenutku. Idi, odlazi iz mog ašrama. Biću stvarno srećan kada te više ne budem video.“

„Oh Učitelju, Učitelju , tako si okrutan prema meni. Tako okrutan!“

„Gledaj sad. Želiš sa mnom u Raj, ali ovde na Zemlji si mi napravio pakao od života. Pa ako te uzmem sa sobom kad umrem, preobrazićeš i Raj u pakao. Bez obzira gde da te odvedem, stvorićeš tamo pakao. Pa šta da radim sa tobom?“

„Istina je Učitelju, da gde god da me odvedeš, da ću pretvoriti to mesto u pakao. Ali želim da kažem da je Raj tamo gde si ti. Ja nemam drugog Raja. Bez obzira gde da odeš, tamo je moj Raj. Kad god sam s tobom, ja sam u Raju. Možda je to za tebe pakao kad god sam s tobom, ali ja osećam da sam u Raju. Pa, Učitelju, ti ćeš ili udovoljiti sebi ili meni. Nepotrebno je da kažem, pošto si ti moj Učitelj, tvoje srce je beskonačno veće od moga. Uvek ćeš mi opraštati i, to znam, žrtvovaćeš se za mene. To znam. Gde god da ti odeš, ako dozvoliš da idem i ja, osećaću se kao u Raju. Zar se nećeš toliko žrtvovati za mene? Kad budemo zajedno u Raju, zvaćeš to paklom, a ja ću to zvati Rajem.“

Učitelj reče: „Reci mi šta želiš? Da li želiš da udovoljim tebi, da li želiš da udovoljim sebi, da li želiš da udovoljim Bogu u tebi ili želiš da zadovoljim Boga u sebi?“

Đimut reče: „Da živim život užitvanja, rekao bih da želim da udovoljiš meni, Učitelju. Što će reći, želeo bih da me odvedeš gde god da ti odeš. A da živim život težnje, rekao bih da učiniš šta god da je najbolje i za tebe i za mene. Što će reći, ako želiš da ideš u Raj bez mene, onda me ne vodi. Samo želim da ti udovoljim i biću jednako zadovoljan šta god da uradiš.“

Učitelj reče: „Na kraju krajeva, šta želiš? Želiš da mi udovoljiš i u Raju i na Zemlji, je li tako?“

„Da, Učitelju“, reče Đimut.

„Pa ako je to tvoja želja, zašto onda ne počneš da mi udovoljavaš? Nemoj voditi takav nebožanski niži vitalni emocionalni život. Nemoj se svađati i boriti sa ostalim učenicima. Vodi iskren život, život težnje i posvećenosti. Počni da mi udovoljavaš. Ako mi udovoljiš ovde, tek onda ćeš bi sposoban da mi udovoljiš u Raju ili bilo gde da te odvedem. Počni mi udovoljavati ovde i sad, a onda razmišljaj o budućnosti. Ako mi ne udovoljavaš u sadašnjosti, zašto misliš da ćeš biti sposoban da mi udovoljiš u budućnosti? Ako je drvo zdravo, daje stalno dobre i ukusne plodove manga. Ali ako je drvo loše, onda će uvek davati loše voće. Moraš skroz da promeniš svoj život. Sad učini sebe zdravim drvetom, božanskim drvetom, i počni da daješ božansko voće. Božansko voće je ljubav, posvećenost, predanost i jedinstvo. Posveti svoj život Svevišnjem u meni bezuslovno i bezrezervno. Ako mi udovoljiš sada, onda ćeš mi udovoljiti i u budućnosti. Ako mi udovoljavaš bezuslovno ovde, onda mi možeš udovoljavati bilo gde. I zato, za ime Božje, udovolji mi tako što ćeš me napustiti. Idi i tako mi učini najveću uslugu na svetu.“

Đimut reče: „Učitelju, iako je napuštanje tebe najteži zadatak, učiniću to, mogu to da učinim i činim to. Evo, napustio sam te“. Pao je pred Učiteljeva stopala, dobio njegove blagoslove poslednji put i otišao.

Učitelj reče samom sebi: „Napokon je Bog prosuo Svoju Samilost na mene“.