Pitanje: Kada postanem svestan da mi je svest otišla veoma nisko često osećam, kad pokušam da nešto učinim da bih je ponovo podigao, da nisam iskren, da to samo dolazi iz uma, ili možda da guram, vučem ili forsiram. Koji je najbolji način da opet podignemo svest kada postanemo svesni da nam je ona opala?

Šri Činmoj: Najbolje je da predaš svoj nebožanski život tvom božanskom životu. Kad padneš sa drveta, sigurno znaš šta te je primoralo da padneš. Ne možeš da ostvariš Boga preko noći; isto tako ne možeš da padneš do svoje najniže tačke preko noći. Sa nama si četiri, pet godina, i znaš koliko si se teško, koliko iskreno trudio da načiniš napredak. Trebalo ti je toliko mnogo godina da načiniš ovaj napredak. Da li će se to sve odmah izgubiti? Ne, nije tako. Ići će polako, polako, polako. Ali, ako učiniš nekoliko veoma nebožanskih stvari, prirodno da će tvoj pad biti brži. Ali, to ne znači da ćeš preko noći pasti do podnožja drveta. Svaki put ćeš se spustiti, recimo, jedan korak ili par stopa.

Ako osećaš da padaš, evo načina da to sprečiš. Kada padaš, pokušaj da prizoveš posvećeno i duševno svoje najbolje unutrašnje iskustvo. Nema nijednog jedinog učenika koji nije imao jedno ili dva glavna iskustva, shodno svojoj vlastitoj sposobnosti ili prijemčivosti. Stoga, odmah pomisli na taj slučaj. Na primer, ako sam ti jednog dana pokazao ogromnu samilost, ljubav ili zahvalnost, a ti si osetio da ako ništa drugo nisi dobio na ovom svetu, ipak si tog dana dobio nešto značajno, onda moraš taj doživljaj da vizualizuješ. Ako ga zapišeš, gledaš, uđeš u njega i postaneš jedno sa njim, kažem ti, put kojim se spuštaš odmah će prestati. Odmah ćeš se vratiti svojoj visini. Neki duhovni Učitelji radili su to kad su prolazili kroz period suše; imali bi dobre meditacije šest meseci, a onda u toku jednog, ili dva meseca uopšte ne bi mogli da meditiraju. Vivekananda je imao taj problem. Imao je toliko mnogo uzvišenih, visokih spoznaja i meditacija, i zapisivao ih je u veliku svesku. Onda ih je čitao; odmah, postajao jedno sa tim iskustvima i ponovo se vraćao svojoj sopstvenoj visini. Potom bi njegove meditacije opet bile veoma snažne.

Dakle, kad tvoja meditacija nije duboka i osećaš da padaš, pokušaj da se setiš značajnog iskustva. Daviš se, ali ima nekoga na obali da te spasi i podižeš ruku ka njemu. Ta osoba je tvoje sopstveno iskustvo. Ti je dodirneš i čvrsto je uhvatiš za ruku, i tada si spasen. Ona predstavlja tvoje sopstveno najviše, tvoje sopstveno uzvišeno iskustvo, koje si možda imao pre dve, tri godine.