Pitanje: Šta leži iza vašeg interesovanja za Rusiju? Šta mislite kako možete da nam pomognete? Kako vidite budućnost Rusije?

Šri Činmoj: Ja sam tragalac za istinom i zaljubljenik u Boga. Pre pet ili šest godina, dok sam se molio i meditirao, počeo sam da osećam u dubinama svog srca srce Rusije, i bio sam u dodiru sa dušom Rusije. Od tada se molim i meditiram za Sovjetski Savez. Za mene je Sovjetski Savez bio stvarnost sama po sebi i čak i sada vidim je kao stvarnost samu po sebi. Ono što je politički svet uradio ili će uraditi sa Sovjetskim Savezom druga je stvar. Ali kad se molim i meditiram, još uvek osećam Sovjetski Savez vidljivim i opipljivim u svetu težnje.

Kada mislim na današnju Rusiju, odmah pokušam da postanem jedno sa izvorom - Sovjetskim Savezom. Kada kažem „Savez“ u „Sovjetskom Savezu“, odmah osećam ogromnu snagu u svom telu, vitalu, umu, srcu i u mojoj duši. Šta je politika uradila Sovjetskom Savezu svi znamo. Ali, kako se gleda na Sovjetski Savez sa stanovišta duhovnosti i koliko je cenjen i zauvek će biti cenjen, druga je priča.

To je kao pesma koja nije potpuno završena. Ideja Sovjetskog Saveza je bila divna, vrlo melodična pesma. Nažalost, pevači su bili sprečeni u tome da je završe. Ali ova ista pesma, koja je pesma jedinstva, biće otpevana na drugačiji način u bliskoj ili dalekoj budućnosti. Možda se vaša zemlja ne zove Sovjetski Savez, ali srce jedinstva prostranog, prostranijeg, naprostranijeg postojanja Rusije svakako će biti jedna stvarnost. A ovo prostranije jedinstvo sigurno će se dogoditi. Božija Vizija je da se sve širi – ne vojno ili politički, već psihički – na osnovu srca jedinstva. To širenje srca jedinstva Rusije možemo da vidimo u unutrašnjem svetu. Naša je žarka želja da iznesemo tu unutrašnju viziju ili spoznaju na površinu tako da ceo svet može da vidi istinsku stvarnost.

Stoga je budućnost Rusije, sa duhovne tačke gledišta, svetla, svetlija, najsvetlija. Zašto? Upravo zato što je Sovjetski Savez primio svetlost u obilnoj meri u unutrašnjem svetu i dalje prima svetlost Odozgo. Ponekad, kad neko seme ne klija dobro, ne možemo da dobijemo dobru biljku ili dobro drvo. Ali svakog dana svetlost se spušta i stvara novo seme - seme težnje, seme posvećenosti, seme nade i seme obećanja. U tom smislu, seme koje će jednog dana doneti plodove već je u zemlji, i još se neprekidno sadi Milošću Svemogućeg.

Za mene, jedan novi sovjetski Savez je buduće drvo, a Rusija je samo grana. Može da bude najjača ili najveća grana, ali ona je svakako samo grana. Trenutno je ovaj novi Sovjetski Savez, veća Rusija, samo seme. Ne možemo da poričemo postojanje semena samo zato što nemamo sposobnost da ga vidimo. Ali u bliskoj ili dalekoj budućnosti, izrašće u džinovsko drvo, drvo jedinstva, a Rusija i ostale zemlje oko nje biće grane tog drveta.