Pitanje: Ako se tokom meditacije dogodi nešto spolja – kao što je buka ili nešto nepredviđeno – da li je bolje da to uključimo u meditaciju ili da pokušamo da se odvojimo od toga i nastavimo meditaciju?

Šri Činmoj: Svaki tragalac treba da zna kakav je nivo njegove meditacije. Ako smo početnici, trebalo bi da osećamo da je svaka stvar koja nije deo meditacije poput uljeza. Ne treba da dopustimo uljezu, strancu, da uđe u nas i omete nas. Ali, ako smo veoma napredni, a pojavi se ometajući zvuk ili buka tokom naše meditacije, možemo da probamo da uđemo duboko u sam taj zvuk i da pokušamo da ga asimilujemo. Ako imamo takvu sposobnost, onda možemo da napad veoma moćnog, veoma izazovnog stranog elementa pretvorimo u unutrašnju muziku, ushićujuću ili opčinjavajuću muziku, koja će zaista dodati nešto našoj meditaciji. Moramo, međutim, da razvijemo sposobnost da preobrazimo ometajući, razdražujući zvuk u umirujuću, ushićujuću i dirljivu muziku. Ako imamo takvu sposobnost, uključićemo ometanje u svoju meditaciju. Ali, sve dok nemamo takvu sposobnost, uvek ćemo to ometanje isključiti.

Ako imate snagu, unutrašnju snagu, da preobrazite nekoga, kad se preobrazi, on postaje potpuno vaš. Pre nego što ste ušli u duhovni život imali ste tamu, neznanje. Sada ste počeli da preobražavate svoju sopstvenu tamu i neznanje. Kad one budu konačno preobražene i prosvetljene, i dalje će biti vaše vlasništvo. Ali, dok su vam ranije stajali na putu, naprotiv, sada će vam pomoći. Tama je probražena u svetlost i postala je dodatna pomoć.