Pitanje: Kako da unesemo dovoljno savršenstva u naše živote i u svet da bismo bili zaista zadovoljni?

Šri Činmoj: Ako želimo da prihvatimo samo ograničeno beznačajno savršenstvo koje zapažamo u svetu, onda nikada ne možemo biti zadovoljni. Glad za savršenstvom je kao i svaka druga glad. Ako imate ogromnu glad, malecna porcija hrane vas neće zadovoljiti. Mi imamo unutrašnju glad za beskrajnim Mirom, Svetlošću i Blaženstvom. Naše spoljašnje biće neće biti zadovoljno ako dobije samo mrvicu Mira, Svetlosti i Blaženstva. Biće zadovoljno jedino kad bude imalo Mir, Svetlost i Blaženstvo u beskrajnoj meri.

Što više budemo postizali iznutra, to će jasnija biti naša predstava o savršenstvu. Ako smo zadovoljni samo malim unutrašnjim dostignućima, poput mistika i medijuma, reći ćemo da imamo savršenstvo koje nas zadovoljava. Ali, savršenstvo koje zadovoljava njih ne zadovoljava i ne može da zadovolji unutrašnju glad onog ko vapi za apsolutnim savršenstvom u svojoj prirodi i u zemaljskoj svesti. Što se više uspinjemo, to više primamo i postižemo i postajemo svesniji mogućnosti celovitog savršenstva u našoj prirodi i ostalim stvarima. Potpuno i totalno savršenstvo će nastati jedino kada budemo osećali da naše savršenstvo nije savršenstvo dok ostatak čovečanstva ostaje nesavršen. Ako mi zovemo sebe Božijom decom, onda su i drugi Božija deca. Ako ne podelimo sa njima ono malo što imamo, kakvo pravo imamo da ih nazivamo svojom braćom? Oni možda putuju nekoliko milja iza nas, ili možda čvrsto spavaju. Oni, međutim, moraju stići do Cilja da bi savršeno Savršenstvo moglo da osvane na zemlji. Svaki pojedinac treba da donese odluku. Svaki tragalac treba da u sebi otkrije u kojoj tački želi da završi svoju unutrašnju potragu za Istinom i Svetlošću. Jedino ako je spreman da nastavi, da stupa dalje, da zaroni duboko unutra, i ako oseća da njegovim dostignućima nema kraja, može biti spreman da ponudi poruku večno ispunjujućeg i večno prevazilazećeg Savršenstva. Ono što danas nazivate saršenstvom, sutra ćete možda nazvati čistim nesavršenstvom. Savršenstvo deteta je njegova sposobnost da ciči i vrišti i udara druge. Ali, kad odraste, njegova predstava o savršenstvu može biti sasvim suprotna od toga. A ako ono uđe u duhovni život, njegov osećaj savršenstva će opet biti drugačiji. Ono će se potruditi da pobedi svoj strah, svoju sumnju, svoju ljubomoru i ostale negativne sile. Ali, kad zaroni duboko unutra nakon što je postiglo ono što želi za sebe, ono će osetiti da je zadovoljno jedino njegovo ograničeno ja. Njegovo veće Ja, koje predstavljla čovečanstvo u celini, daleko je, daleko od savršenstva. Zato će ono probati da ukloni strah, sumnju, strepnju, brige i druge nebožanske sile iz čovečanstva. Na našem putu mi osećamo da savršenstvo treba da bude potpuno i celovito. Mi znamo da u svojoj prirodi imamo nesavršenstva, a da istovremeno imamo ograničeno savršenstvo. Ako u ovom trenutku nesavršenstvo vlada, mi hoćemo da se suprotstavimo tom nesavršenstvu i preobrazimo ga u savršenstvo. Pomoću naše svesne molitve, meditacije, koncentracije i kontemplacije, nesavršenstvo iz prošlosti se može usavršiti, a tama se može preobraziti u Svetlost. Savršenstvo tela leži u njegovom svesnom znanju o dinamičnoj Istini koja neprekidno napreduje. Savršenstvo vitala leži u njegovom prihvatanju Istine u dinamičnom obliku. Savršenstvo uma leži u njegovom prihvatanju prostranstva, beskraja, kao nečeg što mu pripada. Savršenstvo srca leži u njegovom prihvatanju plača zemlje i saosećanja Neba kao nečeg što mu pripada. Na taj način možemo da vidimo, osetimo i ispoljimo savršenstvo u svom svakodnevnom životu. Tragaoci za beskrajnom Istinom mogu da ispolje savršenstvo u telu, vitalu, umu i srcu jedino svesnim znanjem i prihvatanjem večno rastuće, večno prevazilazeće Stvarnosti.