Duhovni život8

Drage sestre i braćo mi smo svi studenti, studenti višeg znanja večne Istine. Student uči i odučava se. Student uči stvari koje su inspirativne, prosvetljujuće i ispunjavajuće; odučava se od stvari koje su beskorisne, stvari koje čine da oseća da je njegov život uklet u svakom trenutku. On uči poruku Svetlosti, unutrašnje Svetlosti; i odučava se od poruke neznanja i tame.

Kako postajemo duhovni? Postajemo duhovni prazneći um, um koji nesvesno gaji sumnju. Mi pokušavamo da ispraznimo strah, sumnju i druge nebožanske misli ili strane elemente iz uma. Možemo, takođe, da postanemo duhovni utišavajući um. Kada smo u stanju da utišamo um, naš život postaje plodno polje gde može da se pobere obilna žetva. Postoji još jedan način da se postane duhovan: pročišćavajući srce. U čistom srcu Bog može Sebe da ispolji u punom Sjaju. Srce čistote lako može da postane jedno, neodvojivo jedno, sa Božjom večnom Stvarnošću, Božanstvenošću i Sveprisutnošću. Kada pročistimo um, mi pozdravljamo Boga; ali kada pročistimo srce, mi zapravo postavljamo presto za Boga u našem srcu, koje je Njegov Dom.

Postati duhovan znači predstavljati idealno u nama. Šta je taj ideal? Naš ideal je Bog, beskonačna Svetlost i večna Istina. Na osnovu snage naše težnje, našeg unutrašnjeg plača, mi rastemo u naš ideal, zatim otkrivamo taj ideal i na kraju ispoljavamo taj ideal.

Pre nego što postanemo duhovni, život nema smisao, život je najžalosniji teret. Ali kada postanemo duhovni, ne osećamo težak teret života. Na protiv, mi počinjemo da osećamo da smo postali kao ptice koje lete nebom Beskonačnosti i Besmrtnosti. Naš život nam otkriva stvarno značenje, jer je taj život život ljubavi i božanstvenosti.

Pre nego što postanemo duhovni, mi ne vidimo i ne osećamo Božju voleću Ruku i večno samilosno Srce. Ali, pošto postanemo duhovni, mi osećamo svesno i stalno Božje vođstvo u našim mnogobrojnim aktivnostima. Kada postanemo duhovni, Bog sjedinjuje naše srce sa Njegovim Srcem večne Istine i beskonačne Svetlosti, Mira i Blaženstva.

Obična osoba želi da poseduje Boga; duhovna osoba želi da Bog poseduje nju. Obična osoba oseća da će biti u stanju da vlada svetom ako dobije Boga; čitav svet će biti pred njenim nogama. Ali duhovna osoba želi da Bog poseduje nju. Osoba oseća da će je u svakom trenutku napadati iskušenje ukoliko poseduje Boga i da će možda pasti. Ali ukoliko Svemoćni Bog poseduje nju, nikada neće moći da padne. Tragalac uvek želi da ga Bog čuva i da ga vodi. Ukoliko ga Bog poseduje, oseća da će u svakom trenutku moći da služi čovečanstvu posvećeno. I jedino služeći Boga u čovečanstvu će moći da ima trajno zadovoljstvo.

Trajno zadovoljstvo čovek može da dostigne jedino samobuđenjem i samodavanjem, a ne uspostavljanjem carstva. Tragalac zna ovu istinu; zato želi da se odrekne nebožanskog u sebi i prigli božansko. Nebožansko u njemu su strah, sumnja, teskoba i briga; božansko u njemu su snaga, hrabrost, vera, osećanje jedinstva i osećaj savršenstva. Neduhovna osoba želi da otkrije mir u svetu. Duhovna osoba zna da mir može da otkrije samo u najdubljim dubinama svoga srca. Osoba koja ne teži neće naći zadovoljstvo ni mir uma, bez obzira na to koliko su spoljašnje okolnosti povoljne, jer ne zna gde da traži niti kako da traži. Duhovna osoba će uvek imati obilje mira i zadovoljstva sa kakvim god protivljenjem ili nepovoljnim okolnostima morala da se suoči, jer mir i zadovoljstvo ističu iz njegove unutrašnjosti kao nezaustavljiva bujica. Za iskrenog tragaoca, mir vrhunski vlada zbog njegovog života težnje.

Za običnu osobu, agresivni vital je normalan i neophodan. Za duhovnu osobu, vital ne mora uvek da bude agresivan. Vital može postati čist i dinamičan. Kada imamo čist, dinamičan vital osećamo da zaista možemo da uspostavimo carstvo Istine na Zemlji. Kada je naš vital dinamičan, mi širimo našu svest. Ali, kada je naš vital agresivan, mi uništavamo druge; i dok uništavamo druge, umanjujemo našu sopstvenu stvarnost, univerzalnu stvarnost.

U nama takođe postoji i božanski vital. Ovaj vital deluje jedino u našoj iskrenosti, poniznosti, jasnoći i samodavanju. Agresivni vital ili dinamični vital mogu da kažu rečima Julija Cezara, „Veni, vidi, vici“, „Dođoh, videh, pobedih“. Ali božanski vital kaže: „Došao sam, predao sam se, postao sam. Došao sam kod Boga; predao sam moje postojanje Bogu; postao sam Bog beskrajna Samilost, Bog beskrajna Ljubav, Bog beskrajna Brižnost.“

U našoj svakodnevnoj egzistenciji otkrivamo da život nije ništa drugo do dužnost. Ta dužnost je stalni izvor obeshrabrenja i frustracije, kao da je neko na naša ramena postavio težak teret. U duhovnom životu, dužnost je shvaćena na drugi način. Dužnost označava priliku. Svaki put kada ispunimo našu dužnost, osećamo da smo krenuli jedan korak napred ka Konačnom Cilju. A svaki put kada ispunimo našu božansku Dužnost, Bog nam daruje više Mira, Svetlosti i Blaženstva.

Iskreni duhovni tragalac oseća da je život stalni blagoslov. Život nije rospstvo ili frustracija; život je prilika. Ovde na Zemlji moramo da vidimo lice Istine i da izrastemo u samu sliku transcendentalne Stvarnosti. Život treba iskoristiti za višu svrhu, za božansku svrhu, za ispunjujuću svrhu. Obična osoba plače za imenom i slavom, za svetskim zadovoljstvom, iskrena osoba tkođe plače; ali plače za Istinom, za Svetlošću, za Blaženstvom. Ona plače za Bogom. Ona želi da je Bog načini Njegovim savršenim Instrumentom. Ona ne želi da bude delatelj, ne želi da bude delo, ne želi da bude posmatrač. Ona želi da Bog bude delatelj, da Bog bude delo, da Bog bude svedok i da Bog ispuni Sebe na svaki način u njoj i kroz nju.

Obična osoba koja ne teži će možda videti drvo Stvarnosti sa daljine, ali ga se plaši. Ona oseća da je drvo Stvarnosti svo Svetlost i plaši se da će ta Svetlost razotkriti njeno neznanje. Ali iskreni tragalac trči ka drvetu Stvarnostii, dodiruje koren, seda u podnožje drveta na par trenutaka, i zatim pokušava da se uspne uz drvo. On oseća da ga Svetlost drveta Stvarnosti ne razotkriva; naprotiv, on oseća da ta Svetlost prosvetljuje a prosvetljenje je savršeno ispunjenje. Ima ljudi koji se ne otisnu u duhovni život jer se plaše da će njihove slabosti biti razotkrivene ili osećaju da u duhovnom životu nema ničega vrednog. Duhovni tragalac zna da život ima istinsko značenje jedino kada uđemo u duhovni život, jer je duhovni život koren drveta večnog života. Ako nema korena, tada drvo ne može da raste, i on se nkada neće popeti na najvišu granu.

Duhovni tragalac želi da ostvari Istinu, Svetlost, Mir i Blaženstvo na osnovu snage njegovog samodavanja, jer je njegovo samodavanje njgovo Bogopostajanje. Kada svesno postane ono što je oduvek bio, saznaje da život nije san već stvarnost; da život nje samo glasnik i vesnik zadovoljnosti, već da je sama zadovoljnost. Bog ima iskustvo samog Sebe u život i kroz njega, što je ispoljavanje Njegove Svetlosti i Blaženstva. Tragalac zna da je danas od Boga a da će sutra biti za Boga. On je od Boga: to je njegovo ostvarenje; on je za Boga: to je njegovo otkrovenje i ispoljavanje.


FFB 83. Ajova Zapadni opštonski koledž, Soba 103; Kaunsil Blafs, Ajova. 5. mart 1974; 14 časova