Čin VII, Scena 2
(Centralni zatvor u Aliporu. Samica 2 sa 3 sa malim dvorištem ispred. Aurobindo u kontemplaciji. Stub plave Svetlosti odozgo silazi i obasjava njegovu ćeliju. Bogolika figura izranja iz Svetlosti.)FIGURA: Kako ti se čini tvoj zatvorski život ovde?
AUROBINDO: To za mene nije zatvor. To je moj Jogašram.
FIGURA: Jogašram?
AUROBINDO: Apsolutno.
FIGURA: Tvoji neprijatelji su te strpali ovde.
AUROBINDO: Naporno sam se trudio da ugledam Narajana unutar sebe kao Prijatelja, Učitelja ili Proviđenje, ali nisam mogao. Porodične veze, privrženost radu i veliki broj drugih stvari stajali su kao zid između Njega i mene. Sada su oni koje nazivaš mojim neprijateljima odlučno prekinuli te vezanosti i ščepali me kao sa sidrišta i stavili me ovde u ovu sjajnu izolaciju gde mogu, sasvim neometan, da ronim u svoje dubine i da vidim mog Gospoda, mog Prijatelja, Mog Čuvara, Mog Vodiča, mog Sve-u-svemu licem u lice. Eto zašto nalazim u ovoj usamljenoj ćeliji moju dragocenu samoću radi sjedinjenja sa Sopstvom moga sopstva. On mi je dao brižljivu porodicu, rodbinu koja me voli, prijatelje, dobronamernike, obožavaoce kojima se ne zna broj, ali više od bilo kog među njima, više od svih njih zajedno, moji takozvani neprijatelji su mi učinili najveće dobro. Oni više nisu moji neprijatelji. Oni su najbolji među mojim prijateljima. A ovo nije jedini primer. To je jedan od mnogih. Otud, kažem, ja neprijatelja nemam.
