Učitelj oprašta učenikovu budućnost

„Meni je jednostavno je dosta tvog vitalnog života! Moraš završiti sa svojim vitalnim životom. Moraš završiti sa svojim životom neznanja. Ti si jednostavno jedno nemoguće stvorenje“, rekao je Učitelj Vimanu. „Mislim da više ne mogu da te zadržim, a ni da ti više ponudim bilo kakvu svetlost. Dosta je! Sit sam te.“

Viman, s tužnim licem, reče: „Učitelju, Učitelju, molim te oprosti mi još jednom. Znam da sam učinio mnoge loše stvari, mnoge nebožanske stvari. Ali ako mi ti ne oprostiš, ko će?“

„Dosta, dosta, dosta te tvoje filozofije!“ reče Učitelj. „Reci mi sad, Vimane, da li sumnjaš da sam lažni Učitelj?“

„Ne, Učitelju, nikad, nikad. Znam da nisi lažan.“

„Zašto se onda ponašaš kao lažni učenik? Obično se kaže: kakav otac, takav sin. Zašto u tvom slučaju ne bi moglo da bude: ‘kakav duhovni otac, takav i duhovni sin?’ Zašto ne možeš da neguješ božansko u sebi poput mene?“

Viman reče: „Pokušavam , Učitelju, pokušavam da budem kao ti“.

„Vimane, reci mi jednu stvar. Kako mene zamišljaš u svojoj glavi? Da li misliš da sam obični Učitelj ili veliki Učitelj ili najveći Učitelj?“

„Učitelju, kad mi je svest niska, tad mislim da si običan Učitelj. Kad mi je svest visoko, mislim da si veliki Učitelj, ali kad je, prema mom standardu, moja svest najviša, onda osećam da si najveći duhovni Učitelj.“

Učitelj reče: „Znači, imaš tri različita stanja svesti: nisko, visoko i najviše. Kad si u jednom stanju svesti, osećaš da sam običan Učitelj. Kad si u drugom stanju svesti, osećaš da sam veliki Učitelj. Kad si u trećem stanju svesti, osećaš da sam najveći Učitelj. Želim da kažem da imam nešto na umu. Uradio si toliko nebožanskih stvari da si bacio ljagu na moj ašram. Sad moraš nešto da učiniš sa svojim životom. Ovog puta sam stvarno ozbiljan. Upravo si rekao da sam ponekad običan Učitelj, nekad sam veliki Učitelj, a nekad sam najveći Učitelj. Pa kako sad da postupim prema tebi? Danas moram nešto da učinim s tobom. Ti mi reci šta misliš da bi običan Učitelj uradio u tvom slučaju, šta bi uradio veliki Učitelj, a šta bi najveći Učitelj uradio kad bi morao da se bavi takvim učenikom“.

„Učitelju, običan Učitelj bi me surovo kaznio za to što sam radio. Veliki Učitelj bi me nemilosrdno izgrdio. Najveći Učitelj bi mi bezuslovno oprostio.“

„U redu Vimane. Pošto me smatraš običnim Učiteljem, velikim Učiteljem i najvećim Učiteljem u različitim trenucima, želim da odigram tri uloge danas. Kao običan Učitelj te kažnjavam. Moraš me napustiti na dvanaest godina. Ne smeš da održavaš kontakt ni sa mnom, ni sa mojim učenicima. Kad i ako se vratiš, nemilosrdno ću te grditi dvanaest dana. A onda ću ti oprostiti.“

„Učitelju, prvo ćeš me kazniti, onda ćeš me izgrditi i onda ćeš mi oprostiti? Kakav je to oproštaj? Izvini, ne želim da budem nepristojan, ali ne razumem. Nakon kazne i nakon grdnji, ima li ikakve potrebe za oproštajem? Učitelju, pouči me. Ne razumem.“

''Vimane, veruješ u prošlost, veruješ u sadašnjost, ali izgleda da ne veruješ u budućnost. Pre nego što si došao kod mene uradio si mnogo, mnogo pogrešnih stvari, to znaš. I još uvek radiš mnoge stvari pogrešno, i nakon prihvatanja moje staze. Pa vidiš, u prošlosti si radio pogrešno i u sadašnjosti radiš pogrešno. Pa kako možeš pomisliti da nećeš raditi pogrešne stvari i u budućnosti? Znam da ćeš u budućnosti uraditi mnoge, mnoge pogrešne stvari. Ali ja ti dajem obećanje da ću ti oprostiti. Kao običan Učitelj, kazniću te sa dvanaest godina. Kao veliki Učitelj, grdiću te dvanaest dana. Nakon toga, od tog dana, moj oproštaj će trajati večno. Budi srećan zbog ove moje odluke. Dvanaest godina i dvanaest dana će proleteti dok trepneš okom. Onda ću ti, do kraja tvog života, samo opraštati i opraštati, bez obzira šta radiš.“

Tada Viman reče: „Učitelju, pošto ćeš upotrebiti najmoćnije oružje na svetu, kako bih želeo da u svojoj beskonačnoj dobroti to učiniš baš sada!“

„Vimane, ti si vrlo lukav. Da, upotrebiću na kraju svoje oružje-oproštaj. Ali ja imam dva oružja, dva moćna oružja za preobražaj prirode mojih učenika. Jedno je sila, a drugo je ljubav. Moć sile koristim kao prvo oružje, a onda koristim moć ljubavi. Ali moram ti reći da je sama sila upravo ljubav. Ko koga sili? Onaj ko nekoga voli prisiljava ga da bude dobar. Majka prisiljava dete zato što je to dete. Ona zna kad treba upotrebiti silu u obliku ljubavi, a kad upotrebiti ljubav u obliku sile. U tvom slučaju prvo koristim moć sile kao ljubav, a onda moć oproštaja, koji je ljubav kao sila. Kad bih sada koristio samo ljubav kao silu, ti ne bi cenio tu moć ljubavi, ili moć oproštaja.

Ljubav kao sila i sila kao ljubav su podjednako neophodni. Ali u tvom slučaju želim prvo da upotrebim silu kao ljubav. Osećam da ću jedino na taj način moći da unesem preobražaj u tvoj život i da ti ponudim ostvarenje u ovom tvom životu.“