Bez čaja tokom Ramazana18

Danas sam, ovde u Kuala Lumpuru, imao dugačak susret sa kraljem Malezije. Ranije je on bio Sultan sa kojim sam se sreo pre devet ili deset godina. I ovog puta je bio izuzetno, izuzetno blag prema meni. Pitao me je kakve mi rituale imamo. Rekao sam mu da je naš način, način kroz molitve i meditacije. Zatim sam ga duboko uvažio i divio sam mu se što poštuje Ramazan.

Tokom ovog svetog meseca, sledbenici muslimanske religije spuštaju Milost Alaha. Oni se tokom cele godine mole Alahu, ali u ovom mesecu Alah posebno Svojoj deci pruža Njegovu neograničnu Darežljivost, Samilost i Ljubav.

Ovde spoljašnje umiranje od gladi i unutrašnja gozba idu zajedno. Muslimani poste spolja, a Alah ih iznutra blagosilja Njegovom neograničnom Naklonošću, Radošću i ponosom. To je unutrašnja gozba.

Rekao sam Njegovom Kraljevskom veličanstvu da sam Indus, ali da imam duboko poštovanje prema Ramazanu i da se duboko divim svima onima koji prinose ovu svečanu žrtvu za Alaha kroz svoju ljubav, svoje obožavanje i svoju posvećenost.

Njegovo Veličanstvo bio je veoma dirnut. On mi je potom rekao da mu je izuzetno žao što nije mogao da nas ugosti čak ni šoljom čaja, tokom ovog meseca posta.

Rekao sam mu: „Vaši blagoslovi su za nas veoma važna, veoma ukusna i veoma značajna gozba.“

Onda je bio veoma, veoma srećan.

Ko nije tragalac, pije kafu
Da bi ostao budan,
Tragalac pije svetlost svesti
Da bi ostao budan.


TCE 25. 30 Decembar 1998.