Scena 17

(Veče. Isus sam u malom vrtu.)

ISUS: Da, činio sam čuda i to su bila mnoga i raznovrsna čuda. Smirivao sam oluje. Lečio sam fizičke bolesti. Dao sam vid slepom. Čak sam i mrtvoog vratio u život. Ali svet nikad neće verovati da svoja čuda smatram manje važnim, u najmanju ruku. Došao sam na svet da pokažem mog Gospoda, mog Oca koji je na nebu. Ako bilo ko veruje u mene zbog mene samog, on je beskrajno veći od onih koji veruju u mene jedino zbog mojih čuda. A opet, zato što ljudima nedostaje vere, neću da izvodim čuda u Nazaretu. To ne bi služilo ničemu. Za mene, svako čudo je ispoljavanje Svetlosti Božije Moći. A ako se ono ne primi na ispravan način, samo će hraniti ljudsku radoznalost; uopšte neće pomoći da se uzdigne ljudska svest. Zato je apsolutno neophodno da Visina Božije Mudrosti upravlja Svetlošću Božije Moći. Ali, ko će verovati da imam moć da izvodim čuda pored svih tih nevernika, sumnjalica i okorelih ateista? Avaj, niko me ne razume. Niko ne dolazi k meni da bi ispunio mog Gospoda na Njegov božanski Način.

(Isus peva.)

Niko nije došao k meni, niko nije došao i niko neće doći.
Samo moj vrhunski Voljeni, samo On.
Plakao sam za Njegovim osmehom, a On za mojom nesebičnom ljubavlju.
Neumorno u meni raste Drvo Njegove Vizije.

Sri Chinmoy, Sin, Sky Publishers, New York, 1973