Pitanje: Na šta mislite kada govorite o stazi uma nasuprot stazi srca?

Šri Činmoj: Razlika je uočljiva. Kad živimo u srcu, sa srcem i za srce, stalno osećamo da možemo da prihvatimo svet i da postanemo neodvojivi od sveta patnje. Ali kada smo u umu, počnemo da kritikujemo druge i da mislimo da smo savršeni. Ako ostanem u umu, ja ću te videti kao nesavršenog, a sebe kao savršenog. Ali ukoliko živim u srcu, osećaću da ono što imaš i ono što jesi moram da smatram mojim sopstvenim, najsopstvenijim. Ako ostanemo u srcu, postajemo jedno. Tvoje nesavršenosti moram prihvatiti kao moje sopstvene nesavršenosti. A ako i ti takođe živiš u srcu, uzećeš moje nesavršenosti kao tvoje sopstvene nesavršenosti. Onda ću, ako si ti srećan zato što si uradio nešto divno, osetiti da sam ja taj ko je to uradio i obrnuto.

Ali kad smo u umu, neprekidno sumnjamo u druge. Ne možemo da prihvatimo radost drugih osoba kao našu sopstvenu. Odmah nas napadaju ljubomora, nesigurnost i nečistota. Ako sam u srcu, odmah osetim da si ti Božija tvorevina. Moramo voleti jedni druge, moramo postati jedno, neodvojivo jedno. Na taj način možemo da rešimo sve svoje probleme. U suprotnom, ako počnem da sumnjam u tebe, bez obzira da li si dobra osoba ili ne, ta mentalna rasprava nikada ne prestaje.

Kad osećanje jedinstva u srcu otpočne, nikada ne prestaje. Kad uđemo u reku, vidimo da se reka uliva u okean i na kraju postaje sam okean. Ali ukoliko reka ne teče, postaje ustajala bara. Um uvek nastoji da vidi negativne osobine drugih. Čiji je um srećan kada vidi da neko drugi postiže nešto sjajno? Ničiji. Ali ukoliko živiš u srcu, ponašaćeš se kao dete. Dete je presrećno kad njegov otac postigne nešto a otac je presrećan kad njegovo dete nešto postigne. Stoga je jednostavan način da sledimo stazu srca.