Ali kad smo u umu, neprekidno sumnjamo u druge. Ne možemo da prihvatimo radost drugih osoba kao našu sopstvenu. Odmah nas napadaju ljubomora, nesigurnost i nečistota. Ako sam u srcu, odmah osetim da si ti Božija tvorevina. Moramo voleti jedni druge, moramo postati jedno, neodvojivo jedno. Na taj način možemo da rešimo sve svoje probleme. U suprotnom, ako počnem da sumnjam u tebe, bez obzira da li si dobra osoba ili ne, ta mentalna rasprava nikada ne prestaje.
Kad osećanje jedinstva u srcu otpočne, nikada ne prestaje. Kad uđemo u reku, vidimo da se reka uliva u okean i na kraju postaje sam okean. Ali ukoliko reka ne teče, postaje ustajala bara. Um uvek nastoji da vidi negativne osobine drugih. Čiji je um srećan kada vidi da neko drugi postiže nešto sjajno? Ničiji. Ali ukoliko živiš u srcu, ponašaćeš se kao dete. Dete je presrećno kad njegov otac postigne nešto a otac je presrećan kad njegovo dete nešto postigne. Stoga je jednostavan način da sledimo stazu srca.From:Sri Chinmoy,Šri Činmoj odgovara, deo 18, Agni Press, 1999
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/sca_18