Koji je ispravan stav da zauzmemo kad nas hvališ i kad nas grdiš?
Šri Činmoj: Kada kažem lepe stvari o tebi, ti osećaš da to zaslužuješ; a kada kažem neprijatne stvari, osećaš da to ne zaslužuješ. To je naš ljudski um! Sad, kad ti se osmehnem i kažem nešto lepo, tad treba da osetiš da ti skoro ništa nisi učinio, već da te ja iz moje beskrajne samilosti uvažavam. To će uvećati sve tvoje božanske osobine. Dao si mi jednu kap u obliku služenja, a ja ti dajem beskrajni okean naklonosti, ljubavi, radosti i zahvalnosti. Ako odmah osetiš da ne zaslužuješ u potpunosti ono što sam rekao, onda će to uvećati tvoju poniznost. Iz te poniznosti nastaće vrlo mnogo božanskih osobina i uvećaće se u tebi.A opet, ako te izgrdim, možda ćeš osećati da to ne zaslužuješ, da ja dobijam zlobno zadovoljstvo time što te nepotrebno prekorevam. To je čas kad treba da kažeš: „Ako mi je stvarno stalo do mog Gurua, zar nemam osećaj da je i njemu stalo do mene? Stvarno mi je stalo do mog Učitelja. Zbog toga sam uradio toliko mnogo dobrih stvari za njega. Ako je meni stalo do njega, zar on nema sposobnost ili voljnost da brine o meni? Tad će doći odgovor: „Da! On takođe ima sposobnost da brine o meni onako kako ja brinem o njemu. Bilo da brine o meni više nego što ja brinem o njemu, ili ja brinem o njemu više nego što on brine o meni, nije važno. Jedino je važna naša obostrana brižnost. On me prekoreva zato što je preuzeo odgovornost za mene.“
Ja neću izaći napolje i izgrditi psa koji laje ili nekoga na ulici koji radi nešto nebožansko ili apsurdno, jer to nije moja odgovornost. Ali ja sam te prisvojio kao svog sopstvenog, a ti si prisvojio mene kao svog sopstvenog. Zato, ako smo obojica prisvojili jedan drugog kao svog sopstvenog, zar onda nije moja dužnost da prema tebi pokazujem brižnost?
Ako osećaš da ne zaslužuješ moju grdnju, samo kaži sebi, „Premda ne zaslužujem ovu grdnju, ipak Guru pokazuje svoju brigu za mene.“ Moraš osećati da je čak i moja nepravedna grdnja zasnovana na mojoj brizi za tebe. Nemam zlobno zadovoljstvo! Kad bih imao zlobno zadovoljstvo dok prekorevam svakog pojedinca, onda bih mogao da izađem na ulicu i počnem da kritikujem i da prigovaram ljudima oko sebe.
Svaki put kada pomisliš da ne zaslužuješ moju grdnju, samo oseti da je u mojoj grdnji prisutna moja brižnost. Moja brižnost se javlja u vidu mog nezadovoljstva. A opet, moja brižnost je ta koja izlazi na površinu da te ceni, da ti se divi i da te obožava kada uradiš nešto dobro, jer znam da ćeš ti, kad te cenim, divim ti se i obožavam te, načiniti najduži korak napred. Ako na isti način možeš da gledaš na moju grdnju, napreduješ najbrže.
Mogu ti na dva načina pomoći da načiniš najbrži napredak: osmehujući ti se, kad je to potrebno, i mršteći se na tebe, kad je potrebno. Kad je dete bolesno, majka drži dete na posebnoj dijeti. Kad dete ojača, majka daje detetu nešto drugo da jede. To je isto dete i ista je majka, ali onda kada je dete bolesno, i ako potreba nalaže, majka daje detetu vrlo lagani, specijalni sadržaj. I ovde takođe, upravo na isti način, kad uradiš nešto pogrešno, dajem ti specijalnu vrstu hrane. Ako jedeš tu hranu, ponovo ćeš ojačati. A kad opet ojačaš, onda opet dobijaš moj blagoslov, moju naklonost i moju brižnost, zato što radiš ispravnu stvar.
Ljudi mogu da održavaju moje nezadovoljstvo danima, mesecima i godinama. A opet, upravo pre nedelju dana ako sam nekome uputio ogromno uvažavanje, divljenje i zahvalnost, to ne računaju. Recimo da si dobio punu kantu nektara zbog tvoje težnje. Jedna kap otrova iz sumnjajućeg uma, uma koji stvara podele, dovoljna je da uništi celu kantu nektara. Moć negativne sile, otrova-sumnje, beskrajno je veća od moći pozitivne sile.
Opet, ako uvek zauzmeš pozitivan stav, ne može da postoji negativna sila. Kada dobiješ grdnju od mene, samo kaži sebi: „Moj Guru sve radi za moje dobro. On je preuzeo punu odgovornost za mene, te je na njemu da odluči šta da se radi. On je preuzeo kao svoju obavezujuću dužnost da me voli. Zato, ako on želi da dokaže da mu je stalo do mene, onda će pokušati da me usavrši. A ako mu je stvarno stalo do toga da me usavrši, on ima svoje sopstvene načine. Ne mora samo da se osmehuje. Nekad može da izrazi nezadovoljstvo, ljutnju i ostale aspekte.“ Potom, kroz nekoliko dana, ako si iskren i ako opet postaneš prijemčiv, reći ćeš: „Oh, ja sam tako srećan! Moj Guru je mogao oštrije da me izgrdi. Sad osećam da je moj prestup bio ozbiljniji nego što sam mislio. Ranije sam mislio da to čak nije bio prestup i da me je on nepotrebno izgrdio. Sad osećam da je moj postupak stvarno bio prestup, i to ozbiljan.“
Nešto drugo želim da ti kažem. Bezbroj puta su učenici uradili pogrešne stvari, ali Svevišnji u meni im je oprostio ili je ignorisao te gotovo neoprostive greške. Neki učenici ne veruju u to. Misliš da si možda za dvadeset ili dvadeset pet godina načinio deset grešaka, i da je bilo godina kad nisi grešio, po tvom sudu. Za sve što radiš, čak i kad radiš nešto pogrešno, odmah nađeš opravdanje. Kažeš da je bilo neizbežno. Kad radiš nešto pogrešno i opravdaš to govoreći da je to bilo neizbežno i da niko ne bi drugačije uradio, onda to po tebi može da se opravda.
Isto tako, praktično svakog dana, ili barem pet ili šest puta nedeljno, skoro svako će opravdati svoje greške. Oni kažu: „Ne bih mogao da uradim drugačije. Niko ne bi mogao da uradi drugačije, tako sam bio uhvaćen. Morao sam to da uradim.“ Svaki put kad načine grešku, oni je opravdaju.“ Ne žele da je isprave, ne žele da je prosvetle. To se nastavlja godinu za godinom, u životu svakog učenika: „Niko ne bi mogao bolje da uradi, zašto onda moraš da me okrivljuješ?“ Ako je to greška, moramo priznati da je greška. Tad je ispravno reći: „Oh ne, napravio sam grešku! Više to neću raditi.“
Ne možemo da načinimo ni jednu grešku u životu ako svakog dana negujemo život poslušnosti. Ako možemo da shvatimo poslušnost kao najvažniju stvar u svom životu, uspećemo. Ljubav, posvećenost, predanost, dobra osobina nikada neće moći da se održi u srcu, u našem životu, ako biljka poslušnosti uvene. Možda ćeš misliti, „Oh, ova neposlušnost je zanemarljiva.“ Ali, današnja zanemarljiva neposlušnost je uvod u najgoru moguću neposlušnost koja će doći. Naša filozofija je ljubav, posvećenost i predanost. Ako želiš da uvećaš svoju ljubav, posvećenost i predanost, ili čak da ih održavaš na našoj stazi, poslušnost je neophodna.
Ti osećaš da mogu da ti oprostim neposlušnost. Da, oprostiću ti, ali ti si već udaljen od moje svesti milione milja. Možeš da obmanjuješ sebe govoreći: „Guru mi je oprostio, i Guru će mi ponovo oprostiti.“ Ali već si se udaljio milionima milja od moje večne brige. Na fizičkom nivou, vitalnom nivou, mentalnom, psihičkom ili duhovnom nivou, u materijalnoj ravni ili u nekoj drugoj ravni, ako nedostaje poslušnost, nećeš moći da uspeš.
Jedan za drugim, učenici ne uspevaju zbog pomanjkanja poslušnosti. Zbog svoje neposlušnosti, definitivno neće uspeti. Ali ukoliko učenici razviju iskrenost, njihova iskrenost će delovati kao mač koji će zadavati udarce njihovom sopstvenom životu neposlušnosti. Stotine učenika je napustilo stazu od kad smo započeli putovanje samo zbog jedne stvari: neposlušnosti. Oni me ne slušaju u mentalnom, ili u vitalnom ili u fizičkom, ili u nekom drugom svetu. Kad se skupi svo njihovo trnje neposlušnosti, bilo svesno ili nesvesno, njima je nemoguće da ostanu na brodu.