Majčina vizija

Jednom je jedan viši službenik na železnici, koji je bio šef železničke linije, bio u ozbiljnoj nevolji. Dogodilo se da je voz na njegovoj liniji imao tešku nesreću i na stotine ljudi je poginulo. On je bio optužen da je odgovoran za nesreću i trebalo je da ostane bez posla. Imao je brojnu porodicu, te je zato bio veoma tužan i uznemiren.

Njegova majka je počela da se moli Bogu da oprosti njenom sinu. Jedne noći je imala viziju u kojoj je videla veoma lepog sanjasina koji joj je rekao: „Majko, ne brini. Ja ću spasti tvog sina“. Narednog jutra je bila izuzetno uzbuđena. Ispričala je sinu svoj san i on je bio vrlo zadovoljan kada ga je čuo.

Jedan dan posle toga, Balananda je sasvim neočekivano posetio kuću te majke. Čim ga je ugledala, ona se zaprepastila jer je čovek koga je videla u snu izgledao upravo kao Balananda. Balananda joj reče: „Ne brini. Ja sam onaj isti koga si videla u snu. Sada, pošto znam da ti je sin dobar lovac, molim te daj mi jednu tigrovu kožu“.

Njen sin, visoki službenik, slučajno je bio tu. Veoma ga je uzbudilo što vidi Balananadu i ponudio mu je ne jednu, nego tri tigrove kože. Rekao je: „Molim te, izaberi. Ako hoćeš sve tri, biću srećan da ti ih poklonim“.

Balanada je rekao: „Žao mi je. Nijedna od ove tri mi se ne sviđa“.

Službenik je odgovorio: „Onda ću otići i kupiti neku da ti je poklonim“.

Balanda je rekao: „Ne, predomislio sam se. Sada mi to nije potrebno. Bog me je zamolio da dođem k tebi i spasem te. Kroz nekoliko dana povući će tužbu protiv tebe. Dokazaće da se nesreća uopšte nije dogodila zbog tvog nemara, već zbog nekog drugog razloga. Ne treba da brineš. Bićeš oslobođen tužbe, ništa ti se neće desiti“.

Sin i majka su oboje pali pred Balanandina stopala i rekli: „Pružamo ti naša zahvalna srca. Molimo te da nas prihvatiš za svoje učenike“.

Balananda je sa osmehom rekao: „Već sam vas oboje prihvatio kao svoje prave učenike“.