Uvreda donosi kaznu

Jednog dana je Troilanga Svami hodao ulicom kad ga ugledaše jedan sudija i njegova žena. Žena je bila zgrožena i tražila da ga uhapse. Kad čuvari samo što ga nisu uhvatili, Troilanga Svami nestade. Bio je okružen mnogim ljudima, pa su se svi čudili kud je mogao da nestane. Nakon nekog vremena, on se pojavi na istom mestu, smešeći se. Sudija se razbesne. „Zašto radiš takve stvari?“, povikao je. Potom je nemilosrdno izvređao Učitejla, rekavši: „Ti si prava nakaza! Zašto ideš okolo nag? Zar nemaš osećaja? Stvaraš nam toliko problema!“ Ali, pustio je Troilangu Svamija da ode.

Te noći sudija usni san. U snu je video sanjasina obučenog u tigrovu kožu, koji je u ruci držao trozubac, i jurio prema njemu da ga ubije. Sanjasin reče sudiji: „Kako se usuđuješ da vređaš Troilanga Svamija? On je veliki duhovni Učitelj. Neću ti dopustiti da ostaneš u ovom svetom gradu Benaresu“. Sudija se uplašio na smrt. Glasno je vikao u snu, pa njegove sluge dođoše da mu pomognu i probudiše ga.

Narednog dana, sudija lično pođe Troilangi Svamiju, prostre se pred njegova stopala i zamoli za oproštaj, koji je odmah i dobio.

Komentar: Kad neko vređa bogoostvarnog Učitelja, kazna ga smesta stiže, ne od samog Učitelja, već od Boga, koji voli Učitelja, Njegov vrhunski instrument, više nego što voli Samog Sebe. Učitelj oprašta krivcima, zato što je opraštanje jedino što zna. Ali Bog, uprkos tome što je Večno i Beskrajno Opraštanje, ne dopušta da se izruguju Njegovom odabranom instrumentu i vređaju ga, jer Njegov instument je onaj ko je od Boga i samo za Boga. Na kraju krajeva, Bog uvek želi stalno ispoljavanje Lepote Svetlosti sopstvene Istine.