Pitanje: Da li postoji zlo ili je to sve u našem umu?

Šri Činmoj: Prvo moramo da znamo šta je zlo. Društvo određuje dobro, loše i zlo. U nekim religijama se bliski rođaci mogu venčati. Za njih je to dobro. U našem društvu je to loše. Ubijanje krave je kod hindusa zlo. Muslimani kažu: „Zašto? Možete jesti guske, piliće i slično, a ne možete krave?“ Mi kažemo da toliko volimo krave zato što je od krave došla svetlost. One su simbol Majke Zemlje. Za nas je to dobro.

Svako ima svoj sopstveni način da nešto protumači. Ako neko koristi svoj um da bi odredio prirodu nečega, i ako ta određena stvar ne donosi radost i zadovoljstvo umu, onda će um to smatrati zlim. Ali srce će reći: „Ne, ne! Nešto što ti ne donosi radost ne mora biti zlo, samo ima manje svetlosti“.

Sve što je Bog stvorio ima svetlost. Tvoja duša ima svetlost i fotelja ima svetlost. Jedina stvar je u tome što tvoja duša ima više svetlosti. Ako isključim svetlo u ovoj sobi, možda uopšte nećeš videti nikakvu svetlost. Čim vidiš tamu, ti vidiš zlo. Duhovni ljudi, međutim, ne upotrebljavaju termin „zlo“. Oni kažu: „To je samo manje svetlosti“.

U trenutku kad um nešto opiše kao zlo, tada i sam um postaje mračan. Na primer, ako kažem: „On je vrlo zao“, u istom trenutku ta vrsta loše svesti uđe u moj um. Ali, ako kažem: „On može biti bolji“, ili „On takođe može biti dobar“, onda te dobre osobine ulaze u mene. Tada moja izjava nema istu destruktivnu snagu kao kad govorim negativno.

Sri Chinmoy, Davalac i primalac, Agni Press, New York, 1987