Svako ima svoj sopstveni način da nešto protumači. Ako neko koristi svoj um da bi odredio prirodu nečega, i ako ta određena stvar ne donosi radost i zadovoljstvo umu, onda će um to smatrati zlim. Ali srce će reći: „Ne, ne! Nešto što ti ne donosi radost ne mora biti zlo, samo ima manje svetlosti“.
Sve što je Bog stvorio ima svetlost. Tvoja duša ima svetlost i fotelja ima svetlost. Jedina stvar je u tome što tvoja duša ima više svetlosti. Ako isključim svetlo u ovoj sobi, možda uopšte nećeš videti nikakvu svetlost. Čim vidiš tamu, ti vidiš zlo. Duhovni ljudi, međutim, ne upotrebljavaju termin „zlo“. Oni kažu: „To je samo manje svetlosti“.
U trenutku kad um nešto opiše kao zlo, tada i sam um postaje mračan. Na primer, ako kažem: „On je vrlo zao“, u istom trenutku ta vrsta loše svesti uđe u moj um. Ali, ako kažem: „On može biti bolji“, ili „On takođe može biti dobar“, onda te dobre osobine ulaze u mene. Tada moja izjava nema istu destruktivnu snagu kao kad govorim negativno.From:Sri Chinmoy,Davalac i primalac, Agni Press, New York, 1987
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/gvr