Pitanje: Mada sam siguran da je ovo staza za mene i da dobijam intenzivan osećaj radosti u svom srcu zbog posvećenosti tebi, ponekad osećam snažnu čežnju za tihim, monaškim životom. Otkud dolazi ta čežnja i, ako ima negativno poreklo, kako da je najlakše prevaziđem?
Šri Činmoj: U tvom slučaju, ova čežnja za monaškim životom dolazi iz ljubomornog, varljivog vitala, ne iz frustriranog vitala, ne, već iz varljivog vitala. Sada tvoje srce dobija ogromnu radost zbog tvog posvećenog nesebičnog služenja u našem Centru jer radiš vrlo, vrlo naporno da mi udovoljiš. Pošto tvoje srce stiče takvu radost, tvoj vital je ljubomoran i pokušava da te ubedi da negde postoji mnogo više radosti. On ti govori da moraš da odeš u pećinu na Himalajima da bi meditirao i ostvario Boga. To jeste drevna staza. Nekad to jeste bila tvoja staza, ali to nije tvoja staza danas. To nije neophodno, nije ispravno danas.Da su asketizam i samoodricanje staza do ostvarenja, trebalo bi sebi da odsečeš ruke, onda nos, pa uši i noge. Trebao bi da sebi odsecaš jedan po jedan ekstremitet da bi ostvario Boga. Onda bismo mi rekli: „On je postigao pravo samoodricanje“. Isto je tako i sa starom vrstom monaškog života. Ako odeš i sedneš u pećinu na Himalajima, nemoj misliti da će ostvarenje čekati na tebe kao zrelo voće za kojim samo treba da posegneš i pojedeš ga. Ne. To danas više nije moguće.
Možda bi, ako neko živi vrlo materijalan život, kao oni ljudi što govore: „Jedi, pij i veseli se!“, pa onda poželi da nešto promeni, moglo biti dobro da oni vode monaški život vrlo kratko vreme. Ali to je sve. Mora se održavati ravnoteža. Čovek ne mora da sagradi Tadž Mahal da bi svakodnevno meditirao, ali nije potrebno ni da se ode u pećinu. U današnje vreme bi trebalo da živimo u malom stanu ili kući, veoma jednostavno, ali ne asketski.
Znači, to što doživljavaš je samo tvoj vital koji pokušava da te odvuče sa staze koju si izabrao jer je ljubomoran na napredak tvog srca. To svuda vidimo. Otac je ljubomoran na napredak sina. Prvo otac podučava sina. Ali, nakon nekoliko godina sin ode na fakultet i diplomira. Tada on može da dostigne i oca. Tako i ti moraš da promeniš učitelja. Sve do sada, bio si veoma posvećen učenik svog uma i vitala, a oni su sad ljubomorni na radost tvog srca. Moraš da im kažeš da postanu jedno sa srcem, ili ti više neće biti potrebni. Sve moraš da koristiš na božanski način. Umesto da koristiš noge da nekog šutneš, hodaj pet milja da pomogneš toj osobi na neki način. Umesto da nekog ošamariš, pomiluj ga, i slično. Prisili druge delove svog bića da postanu jedno sa tvojim srcem i uđi u ogromnu radost zbog prihvatanja naše staze.
