Pitanje: Koja je najgora nečistota?

Šri Činmoj: Najgora nečistota je negativna misao. Kada si nečist, ti misliš: „Ja to ne mogu. Ne mogu da uradim ispravnu stvar. Ne mogu da mislim na Boga ili da meditiram na Boga. Ne mogu da vidim Svetlost ili Istinu“. To je sumnja. To je najgora nečistota.

Uvek bi trebalo da vidimo svetlost na pozitivan način. Ja mogu da kažem da imam veoma malo, mrvicu svetlosti. Ali, ako kažem: „Ja uopšte nema svetlosti. Imam jedino tamu“, onda obmanjujem sebe. A opet, ako običan čovek kaže da ima obilnu i bezgraničnu svetlost, i on takođe obmanjuje sebe.

Ako misliš da nemaš svetlosti i da si u potpunoj tami, to je lažna skromnost i samoobmana. Lažna skromnost i samoobmana nikako nas ne mogu dovesti do ostvarenja Boga. Ako stalno misliš: „Ja sam nečist, ja sam neiskren“, onda stvarno postaješ nečist i neiskren. Neko može da kaže: „Ja sam nečist“, ali kad to kaže, negde u svojoj glavi misli da je makar malo iskreniji od svog suseda, svog prijatelja ili nekog drugog. On nastoji da druge navede da misle da je iskren, a u stvari jedino pokazuje lažnu skromnost. Na taj način, od nečistote nastaje i neiskrenost. Zato su neiskrenost, nesavršenstvo i negativne misli oblici nečistote.

Kada vidimo nešto u sebi, mi nastojimo da to spolja pokažemo. Ako u sebi imamo neiskrenost, onda ćemo je pokazati i spolja. To će reći, ako iznutra imam neiskrenost, spolja ću potražiti zaklon u domu neiskrenosti. Ali, ako sam iskren i čist iznutra, onda ću spolja potražiti utočište u domu čistote i iskrenosti.

Dakle, najgora nečistota uključuje negativne načine mišljenja, neiskrenost i osećaj bezvrednosti. Sve te negativne osobine su samonametnute.