Pitanje: Mnogi ljudi koji donose odluke ovde u Ujedinjenim nacijama zauzimaju stavove o kontroverznim pitanjima. Koji je najefikasniji način da budu sigurni da su zauzeli ispravan stav?

Šri Činmoj: Kada se raspravlja o kontroverznim pitanjima, svi koji u tome učestvuju trebalo bi da budu tragaoci. Na nesreću, možda ne teži svako od njih. Možda ne nastoje svi da se stalno i svesno daju nekom višem idealu, nekom uzdižućem cilju, Izvoru. Pa ipak, jednu stvar možemo da probamo kako bismo upotrebili saosećanje među članovima zajednice. Možemo da se osvrnemo oko sebe i vidimo dosta ljudskih bića. Ako možemo da kažemo da su nam oni prijatelji, a ne stranci ili protivnici, onda je sama snaga našeg jedinstva jedno božansko dostignuće. Kad učinimo nešto božansko, već smo na putu prema nekom božanskom dostignuću. Jedinstvo nikad neće moći da povredi nikog. Ako sam zaista jedno sa nekim, onda tu osobu ne mogu da povredim. Svaki deo našeg tela je jedno sa svakim drugim delom. Naše ruke su veoma moćne, ali da li mi rukama udaramo svoje oči? Ne! Mi znamo da i naše oči i naše ruke nastoje da postignu isti predodređeni cilj. Oči vide nešto, pa noge odmah krenu da pomognu očima. Oči su te koje prve vide cilj i odluče da idu ka cilju. Zatim oči upute poruku nogama i ostalim članovima, pa svi oni zajedno pođu ka cilju.

Dakle, ako se više pojedinaca sakupi da donesu neku odluku, pa ako od samog početka mogu da osete da su jedno, onda će, čim bilo koji član vidi istinu i ostali spontano videti istinu i pokušati da je postignu. Ako se na unutrašnjem planu već oseća jedinstvo i ako je tu uspostavljeno, onda će na spoljašnjem planu svi nastojati da se usmere na isti cilj. Kad neki pojedinac da svoj predlog, ako je on iskren, jednostavan i ako voli istinu, pa ako ostali imaju prema njemu makar neki osećaj simpatija, brižnosti i jedinstva, onda će automatski svi poći istom izvoru, a to će biti zadovoljstvo, stalno zadovoljstvo. Uopšte nije važno ko će uvideti nešto pre ostalih članova porodice. Samo to viđenje je odluka. I dok ostali učestvuju u tome da se saglase sa odlukom, ili postaju jedno sa tim slaganjem, oni takođe ubrzavaju taj proces. Zato, ako svaki član može da oseti da ga ostali neće obmanuti, ako svaki član prihvati sve druge članove kao prave prijatelje, nije bitno koji je dobio tu poruku. Od jednog, ona će se proširiti na dvoje i na kraju će svi ići ka istom predodređenom cilju.

Ako započnemo stvari na osnovu podele, onda ne može biti ispravnog vođstva ili božanskog uverenja i odluka se ne može doneti. Ali, ako postoji jedinstvo, samo to jedinstvo može da pođe izvoru, koji je božansko zadovoljstvo; a od tog izvora dobićemo poruku kakvu odluku da donesemo.

U unutrašnjem svetu, treba da znamo šta smo i šta bi trebalo da učinimo. Onda te sposobnosti i spoznaje unutrašnjeg sveta treba da iznesemo na površinu. To je jedini način na koji svaki tragalac koji služi i voli Ujedinjene nacije može da na najbolji način doprinese ispunjenju vizije Ujedinjenih nacija koja obuhvata i prosvetljuje svet.