Pitanje: Kako da izbegnemo napetost kad radimo neki projekat pod pritiskom?

Šri Činmoj: Pre nego što uđemo u neki projekat, trebalo bi iskreno da osetimo da nam je data neophodna sposobnost da ga dovršimo. Potom, kad ga se poduhvatimo, treba da na površinu iznesemo svoju unutrašnju rešenost i unutrašnju veru. Kad jednom osetimo da su naša unutrašnja rešenost i unutrašnja vera izašle u prvi plan, onda iznutra treba da kažemo sebi da je novi poduhvat koji smo preduzeli već obavljen. Na unutrašnjem planu je obavljen.

Uzmimo da je unutrašnji plan jedan viši nivo i da imamo slobodan pristup tom višem nivou. To je ovako. Zamislimo drvo pred sobom. Drvo ima dosta grana, a na granama ima dosta plodova. Najviše grane, na kojima se nalaze plodovi, mi zovemo višim nivoom. Da bismo dobili plodove, treba da se popnemo na drvo do viših grana. Kad se popnemo i uberemo nekoliko plodova, na unutrašnjem planu smo dovršili svoj projekat. Ali, taj nivo nije nivo ispoljavanja.

Nivo ispoljavanja je u podnožju drveta. Zato je neophodno da siđemo dole. Čim siđemo dole, treba da osetimo da smo stigli do spoljašnjeg nivoa.

Na unutrašnjem planu, ako smo sigurni da je nešto već postignuto, onda nam je mnogo lakše da to ispoljimo na spoljašnjem planu. Od početka do kraja vrhunski je važna jedna stvar, a to je pouzdanje. Treba da osetimo da možemo da uradimo određenu stvar, ili da ćemo to uraditi, ili da smo to već uradili. Ako kažemo da to možemo, mi ne obmanjujemo sebe; ako kažemo da ćemo na kraju to uraditi, mi ne obmanjujemo sebe. Pa čak i ako kažemo da smo to već uradili, mi ne obmanjujemo sebe, zato što je to već učinjeno; učinjeno je na jednom drugom nivou. I mi smo ti koji su to učinili na tom drugom nivou zahvaljujući našoj unutrašnjoj veri i unutrašnjoj rešenosti.