Gospodin Robert Miler: Kad govorim javnosti o četiri U Tantova puta ka sreći, ponekad čujem sledeću kritiku: „Život je jedan i ne može se veštački iseći na četiri dela. Sve je međuzavisno i povezano. Moramo da se koncentrišemo na život kao jedan entitet, a ne na komponente koje su proizvod intelekta“. Nisam previše impresioniran tim argumentom, zato što sam stvarno primetio da je život bogatiji kada istovremeno negujem sve četiri kategorije potreba, odnosno, fizičke, mentalne, moralne i duhovne. Međutim, ima neke istine u toj kritici i bio bih zahvalan da čujem kako biste Vi odgovorili na to.

Šri Činmoj: Veoma mi je žao što moram da kažem da se ne slažem sa Vašim prijateljima-kritičarima. Zaista, oni su u pravu kad kažu da je život jedan, ali kad istovremeno kažu da se on ne može veštački deliti na četiri, hteo bih da ih upitam odakle im ideja da se drvo života seče na četiri dela. Nema potrebe da se veštački seče životna stvarnost na četiri dela; to je besmisleno.

Uzmimo život kao lestvicu koja nam služi i pomaže nam da dosegnemo vrhunce oslobođenja, prosvetljenja, ostvarenja i savršenstva. Ta životna lestvica ima četiri prečke. Prvu prečku nesumnjivo možemo da nazovemo stvarnošću tela. Druga prečka je stvarnost intelekta; treća prečka, moralna stvarnost, a četvrta prečka, duhovna stvarnost. Kad čvrsto stanemo na prečku stvarnosti tela, telo odbacuje svoj vekovni prekrivač nezanja. Kad se popnemo sa te prečke i stupimo na prečku stvarnosti intelekta, mi vidimo prostranstvo u malenom i maleno u prostranstvu, beskonačnu Lepotu u konačnoj dužnosti i konačnu dužnost unutar beskonačne Lepote. Potom se penjemo na prečku moralne stvarnosti. Tu nastojimo da prosvetlimo svoje niže ja, koje svesno ili nesvesno uživa u pesmi podele i plesu odvojenosti tako što popušta sebi, ili što bez zadrške i namerno prihvata zemaljski ograničeni cilj, dok ignoriše nebeski slobodan cilj. Zemaljski ograničeni cilj je: „Poseduj i postani“. Ali, na našu žalost, mi vidimo da posedujemo jedino da bismo gubili i što je još gore, da bismo postali potpuno izgubljeni. Na kraju se penjemo da prečku duhovne stvarnosti i dostižemo svoj nebeski slobodan cilj. Šta je naš nebeski slobodni cilj? Naš nebeski slobodni cilj je: „Daj i postani“.

Da citiram Vašu jedinstveno značajnu i primerenu unutrašnje duboku izjavu: „Mi napredujemo fizički, mentalno, moralno i duhovno ka jednom višem nivou ljudske svesti, ka onom osmehu božanskog koji zna da će ljudska rasa jednog dana moći da ponovo uspostavi raj na Zemlji. Više nema mnogo razlike između političkog pristupa i te šire, bogatije zamisli ljudskog ispunjenja“.

Potpuno se slažem da ta četiri pristupa nisu nezavisni; oni su međuzavisni. Međuzavisni su upravo zato što znaju da mogu da dosegnu svoj cilj koji će ih zadovoljiti jedino tako što će postati jedno, nerazdvojno jedno. Sam ljudski život je jedan večni put, večno putovanje, večna duša i večni cilj. Ako tragalac, idući putem Večnosti, pređe određeno rastojanje, a potom tom pređenom rastojanju da neko ime, i ako nastavi tako, nesumnjivo ima pravo na to. Ali, u srcu svog srca on zna da postoji semo jedan put, jedno putovanje, jedna duša koja plače i jedan cilj koji se osmehuje. A te četiri stvari su: dužnost Večnosti, lepota Beskonačnosti, neophodnost Božanskog i i besmrtnost Stvarnosti.