Joga i duhovnost4

Drage sestre i braćo, dragi tragaoci, želeo bih da održim kratak govor o duhovnosti. Ali pre nego što održim govor, uz dopuštenje vaše duše želim nešto da kažem.

Početkom godine imao sam želju ili možemo reći žudnju da budem na posvećenoj službi svim državama i održim govor u svakoj državi. Na ovaj način, moji učenici i ja otkrili smo da možemo biti na službi čovečanstvu koje teži. Večeras na Havajima održaću svoje četrdeset deveto predavanje. Sutra, moje završno predavanje biće na Aljasci, i onda će biti kraj putovanja. Ako živimo u fizičkoj svesti, reći ćemo da je ovo samo-nametnut zadatak. Ako živimo u duši, znamo da je to zadatak od Boga određen.

Došao sam ovde da budem na službi tragaocima za najvišom Istinom. Ovde ima mnogo tragalaca. Neki su početnici, drugi su prohodali, ostali su malo uznapredovali i trče duž duhovne staze. Duhovnost je ogromno polje. Možete da smatrate duhovnost kao telo. Unutar tela je srce. Joga je srce duhovnog tela.

Joga je sanskritska reč. Ona označava jedinstvo sa Bogom. Ovo jedinstvo je svesno jedinstvo. Svi smo ujedinjeni sa Bogom ali toga nismo svesni. Kada praktikujemo jogu, postajemo svesni našeg jedinstva sa Bogom.

Zašto praktikovati jogu? Postoje milioni i milijarde ljudi koji ne praktikuju jogu. Mi želimo da praktikujemo jogu da bismo bili zadovoljni. Ako smo iskreni prema sebi, znamo da imamo sve osim zadovoljstva. Neki tragaoci osećaju da sve u životu ima značenje samo kada Bog bude na prvom mestu. Oni osećaju da je Bog koren. Kada postanu jedno sa korenom, izvorom, onda sve ima značenje i sve je zadovoljstvo. Praktikovanje joge može nas dovesti do ovog cilja.

Kad uđemo u polje joge, izvire nekoliko značajnih pitanja. Da li je joga nešto normalno? Da li je joga nešto prirodno? Da li je joga nešto praktično? Da li je joga nešto dostižno? Joga se bavi Bogom. Šta može da bude prirodnije i normalnije od toga da se bavimo Bogom, samim našim stvoriteljem? Joga je nešto praktično. Joga je neizbežna, jer Bog neće dozvoliti nijednom ljudskom biću da zauvek ostane neostvareno.

Mi smo svi tragaoci. Neki od nas su kod podnožja drveta, neki od nas se penju, neki su već dostigli veliku visinu. Ali svi mi moramo da se uspnemo do Najvišeg, i odatle možemo da spustimo plod svetu u celini. Ako jedemo i ne ponudimo plod drugima, Bog neće biti zadovoljan. Neki tragaoci žele Boga samo za sebe, ali to nije najviši stav. Nakon što ostvarimo Boga, moramo učiniti još nešto. Moramo da otkrijemo Boga svetu u celini. Tada Bog želi da uradimo čak nešto značajnije. On želi da ispoljimo Njega. Bogoostvarenje , Bogo-otkrovenje i Bogo-ispoljavanje: to su tri cilja koja svaki tragalac na kraju mora dostići. Danas Bogoostvarenje, sutra Bogo-otkrovenje, prekosutra Bogoispoljavanje.

A sa druge strane, Bogoostvarenje nema kraja, Bogootkrovenje nema kraja, Bogoispoljavanje nema kraja. Mi težimo da ostvarimo najvišeg Apsoluta, ali Apsolut nikada ne može da bude vezan ni sa čim. Apsolutni Svevišnji stalno prevazilazi Svoju sopstvenu najvišu transcendentalnu Visinu. Kada odemo duboko u sebe, vidimo da On nije zadovoljan Svojom transcendentalnom Visinom. Jedino u samoprevazilaženju On dobija stvarno zadovoljstvo. U našem slučaju takođe, u samoprevazilaženju ćemo postići zadovoljstvo.

Joga je predmet, unutrašnji predmet. Ovaj predmet mora da se uči i voli. U ovom predmetu, unutrašnji plač je od najveće važnosti. Našim spoljašnjim plačem nastojimo da posedujemo zemaljske materijalne stvari. S našim unutrašnjim plačem nastojimo da transcendiramo zemaljsku vezujuću svest i uđemo u Nebesku slobodnu svest.

Joga je predmet koji se mora učiti. Kada učimo, postoji učenik i nastavnik. Ima mnogo iskrenih tragalaca koji nisu voljni da imaju učitelja. Kažu da je Bog u srcu, stoga nije potrebno da imaju učitelja. Učitelj kaže, „Istina, Bog je unutar tebe. On je unutar svega. Bog je takođe u knjigama koje možeš da čitaš u biblioteci. Zašto, onda, ideš na univerzitet i studiraš pod vodjstvom profesora? Studiraš uz pomoć profesora zato što osećaš da kada učiš sa njim brže ćeš naučiti i bićeš siguran da je ono što naučiš tačno, a ako učiš sam, bićeš sporiji i sumnja može da te napadne i učini da misliš da ne učiš pravu stvar.

I u duhovnom životu, učitelj je neophodan. Duhovni učitelj nije kao običan profesor koji daje ispite i pušta studenta da položi ili ga obori. Pre je kao privatni profesor. Duhovni učitelj ubrzava naše putovanje i uvećava našu žeđ za Istinom, Svetlošću i Blaženstvom. U duhovnom životu, učitelj i učenik imaju odnos zasnovan na uzajamnoj veri i poverenju. Učenik oseća da učitelj ima sposobnost da ga prosvetli. Učitelj oseća da je učenik iskren i da ima težnju.

Nijedno ljudsko biće ne može da bude stvarni Učitelj. Stvarni Učitelj, stvarni duhovni učitelj, stvarni Guru uopšte nije ljudsko biće. Stvarni Guru je Apsolutni Svevišnji. Ljudsko biće koje je duhovni učitelj je poput starijeg člana porodice. Otac je naučio najstarijeg sina nekoliko stvari u vezi sa unutrašnjom visinom i unutrašnjom moći. Otac je rekao najstarijem sinu, „Ja sam te naučio. Sad je tvoja dužnost da budeš na službi Meni, da pomogneš mlađoj braći da dođu k Meni tako da sa njima takođe mogu da delim Moju beskrajnu Mudrost i Svetlost.“ Najstariji sin sluša naloge Oca i vodi mladju braću kojima je određeno da ga slušaju do zajedničkog Oca, stvarnog Gurua, koji je Sam Bog.

Postoje iskreni učitelji i lažni učitelji, kao što postoji pravi novac i lažni novac. Kako možemo prepoznati lažnog učitelja? Ako učitelj kaže da će podariti Bogoostvarenje ili duhovno iskustvo za tren oka, onda budite sigurni da je lažni učitelj. Učitelj koji kaže da će vam dati Bogoostvarenje ako mu date veliki iznos novca jeste lažan učitelj.

Tvorac i tvorevina. Mi volimo tvorevinu ali ne Tvorca. Ali unutar tvorevine je Tvorac. Opet, ako se plašimo tvorevine i trčimo ka Tvorcu, to je takođe greška. Ako osećamo da tvorevina nema ništa da ponudi, pravimo grešku. Prava joga nikada neće tražiti od nas da se odreknemo sveta. Moramo da prihvatimo, preobrazimo i obogotvorimo svet i donesemo savršeno Savršenstvo na ovu Zemlju.

Ovaj svet ima sve samo ne mir uma. Mir uma dobijamo kada osećamo da svet može da nastavi dalje bez nas, ali da mi ne možemo da nastavimo bez sveta. Moramo da znamo da nismo nezamenljivi; jedino je Bog nezamenljiv. Kada dođemo do te spoznaje, jedino tada možemo imati mir uma. Kad imamo mir uma, volimo čovečanstvo, širimo se i širimo naša krila. Kada volimo čovečanstvo, zadovoljni smo zato što smo zadovoljili Boga.

Dragi tragaoci, hajde da spustimo Najviše i da postanemo Najviše. Ono što smo videli je Božija Svetlost; ono što smo osetili je Božija Ljubav. Sad, rastimo u Boga-Blaženstvo.


FFB 182. Honolulu Univerzitet; Honolulu, Havaji. 28.Oktobar 1974; 4:00 posle podne