Vrhovna Dužnost⁷

Zaspah i usnih da je život Lepota.
Ustah i otkrih da je život Dužnost.

Dužnost i Lepota su poput Severnog i Južnog Pola.

Šta je lepota? Lepota je jedinstvo konačnog i Beskonačnog. Lepota je izraz Beskonačnog kroz konačno. Lepota je čovekovo utelovljenje Boga Beskrajnog. Bog u materijalnom svetu, u fizičkom svetu Sebe otkriva kroz Lepotu.

Lepota duše je u fizičkom svetu neuporediva. Ova lepota nadahnjuje spoljašnji svet i ispunjava unutrašnji svet. Ova lepota čini da postanemo jedno sa Božijom Dušom, sa beskrajnom Svetlošću. Ona nas sjedinjuje sa Božijim telom, sa univerzumom. Kada živimo u svetu težnje, dolazimo do spoznaje da su transcendentalna Dužnost i univerzalna Lepota savršeno oličenje jedne i iste Stvarnosti.

Dužnost. U našem svakodnevnom životu, dužnost je nešto neprijatno, zahtevno i obeshrabrujuće. Kada nas neko podseti na našu dužnost, izgubimo svu svoju spontanu unutrašnju radost. Osetimo se jadno. Osetimo da smo svoju životnu energiju mogli da upotrebimo i u bolje svrhe. Jedino čovek lišen zdravog razuma može reći da ne zna šta mu je dužnost. Svaki čovek zna svoju dužnost dobro, i pre dobro. Od njega samog zavisi da li će je obaviti ili ne.

Today I am supposed to speak on Duty Supreme. An aspirant’s is the life that has to perform the Duty Supreme. His first and foremost Duty is to realise God. There can be no other Duty except this Duty, God-Realisation, in his life here on earth. Tragalac, kada je ugledao svetlost dana, bio je nadahnut od samog Boga ovom porukom:

Ostvari Me na Zemlji.
Otkrij me na Zemlji.
Ispuni me na Zemlji.

Vreme prolazi; vreme ne čeka na nas. Moramo biti mudri. Svaki trenutak možemo da upotrebimo za božanski cilj. Svaki trenutak možemo da upotrebimo obavljanjem našu duševnu Dužnost.

Dužnost je mučna, dosadna i jednolična jednostavno zato što je izvršavamo svojim egom, ponosom i taštinom. Dužnost je prijatna, ohrabrujuća i nadahnjujuća kada je obavljamo Boga radi. Potrebno je da promenimo svoj stav prema dužnosti. Ako delamo Boga radi, onda nema dužnosti. Sve je radost; sve je lepota. Svako delo se mora obaviti i položiti pred Božija Stopala. Dužnost Boga radi najuzvišenija je dužnost. Pre nego što izdejstvujemo duhovno spasenje, nemamo pravo da preduzmemo nikakvu drugu dužnost. Zar nam Bog nije poverio pri samom rođenju ovaj čudesni zadatak? Najuzvišenija dužnost je da neprekidno nastojimo da ostvarimo Boga. Vreme je kratko, ali misija naše duše na Zemlji je uzvišena. Zašto bismo gubili vreme na čulna zadovoljstva?

Često kažemo da prema drugima nemamo nikakve obaveze, jer ništa od njih nismo primili. Ništa nam, istina, nisu ni dali; stoga nemamo nikakvu obavezu. A ipak, postoji nešto što se zove očekivanje. Možda ja nisam uzeo ništa od vas, ali to ne znači da vi nećete očekivati nešto od mene. Ponekad vaše očekivanje može biti opravdano. Svakako možete da očekujete, ali postoji nešto što ne možete: ne možete da zahtevate. Možete da očekujete, a na meni je da vam to što biste hteli dam, ili ne dam. Ali, ne smete da zahtevate. Jedino Bog može da zahteva. Bog, i samo Bog, može da zahteva od mene čitav moj život. Svaki pojedinac mora da oseti da Bog ima apsolutno pravo da ga proglasi zauvek svojim, ovde na zemlji i tamo na Nebu.

Volite vašu porodicu mnogo. To je vaša velika dužnost. Volite čovečanstvo još više. To je vaša veća dužnost. Volite Boga najviše. To je vaša najveća dužnost, vaša Vrhunska Dužnost.

Postoje dve stvari: jedna je sećanje, a druga zaborav. Svi mi znamo da imamo dužnost da uzmemo platu. To je naša dužnost, i uvek je se sećamo. Ali, postoji i druga dužnost. Na ovu dužnost zaboravljamo. Da bismo primili platu, moramo da radimo. Nekako na to uspevamo da zaboravimo. U duhovnom svetu, takođe, postoji dužnost. Ta dužnost je da uživamo u plodu Ostvarenja Boga. Ovu dužnost svi znamo i izuzetno smo nestrpljivi da je ispunimo. Ali, nažalost, zaboravljamo na onu drugu dužnost: na meditaciju. Jedna dužnost je da uživamo u plodovima; druga je da steknemo plodove.

Ali, dovoljno smo promućurni da vapimo za plodovima ostvarenja mnogo pre nego što smo ušli u polje meditacije. Bez meditacije, nema ostvarenja. Bez meditacije, ostvarenje Boga je samo obmanjivanje sebe.

Tragalac ima najvažniju dužnost, a ta dužnost je da ima savršenu veru u svoje božanske mogućnosti. Ako ima veru u sebe i veru u živućeg Gurua, onda će lako moći da ispuni vrhunsku dužnost, dužnost Samo-spoznaju i Spoznaju Boga.