Savršenstvo⁴¹

Šta je savršenstvo? Savršenstvo je ostvarenje. Savršenstvo je ispoljavanje. Savršenstvo u unutrašnjem svetu znači ostvarenje. Savršenstvo u spoljašnjem svetu znači ispoljavanje. Tragalac je spoj individualnosti i ličnosti. Kada tragalac odvede svoju nesebičnu individualnost u najvišu Viziju Stvarnosti i ponudi svoju svevoleću ličnost Apsolutnom Onostranom, on u svetu Večnosti Beskraja postiže savršenstvo.

Neki ljudi kažu da savršenstvo ne postoji ni na Nebu ni na Zemlji. Ne mogu sa njima da se složim. Savršenstvo postoji i na Nebu i na Zemlji. Sam plač Zemlje je savršenstvo. Sam osmeh Neba je savršenstvo. Duševni plač Zemlje i blistavi osmeh Neba moraju ići uporedo. Tek tada će na Božijem Licu osvanuti zadovoljstvo. Bog može biti zadovoljan tek kada zemaljski plač i Nebeski osmeh trče zajedno. Kada Zemlja plače ne smemo ni pomišljati da je ona podređena Nebu, a kada se Nebo omehuje ne smemo ni pomišljati da je Ono nadređeno Zemlji. Ne, nije tako. To Bog, čovek u razvoju, plače u Zemlji i kroz Zemlju da bi ostvario sve što konačno može da postane. I to se opet Bog, ispunjeni čovek, osmehuje na Nebu i kroz Nebo u ostvarenju onoga što već jeste.

Savršenstvo je nemoguće: to nam kaže današnjica. Sutrašnjica će nam, međutim, saopštiti da je savršenstvo neizbežno. Od setve pa sve do žetve uvek mora da istekne neko vreme. U duhovnom životu seme je težnja, a žetva je ostvarenje. Ostvarenje nikada ne može osvanuti bez težnje. Šta je težnja? Je li to nešto što već imamo, ili nešto što ćemo tek imati? Ona je i jedno i drugo. Ako kažemo da imamo težnju, u pravu smo, jer zaista povremeno mislimo i meditiramo da Boga. Ako kažemo da još uvek nemamo težnju, ali da ćemo je jednog dana imati, opet smo u pravu jer naša ljubav prema Bogu nije ni spontana ni stalna. Kada sedimo kraj stopala Večnosti, vidimo da težnju mora da prati ostvarenje. A pošto se sprijateljimo sa večnim vremenom, shvatamo da je ostvarenje uvek bilo tu, prikriveno u našoj težnji.

Perfection means living, spontaneous, constant oneness with the Inner Pilot. If we have a free access to the inner life, then perfection is our very soul and at the same time our only Goal. Now, why is it that we are still imperfect? We are imperfect precisely because we do not consciously cry for perfection in ourselves. We demand, or at least expect, infinitely more perfection in others than in ourselves. He and she are imperfect and I am trying to perfect them, we say. But is it not absurd on my part to criticise and try to perfect others when I myself am imperfect? In this we make a Himalayan blunder. If we are sincere enough, we will realise that we spend too much time thinking of others. It is good to think of others, but not with our criticising, jealous, unlit mind. If we think of others with our soul’s light, our soul’s oneness, then automatically we are running towards perfection.

Razmišljajmo o usavršavanju sebe i, dok mislimo o sebi, uključimo i čitav univerzum ili otelovimo čitav univerzum u sebi. Tada nećemo morati da mislimo na svakog pojedinca na Zemlji, jer su svi u nama. Kada meditiram, čitavo moje telo meditira sa mnom. Ne moram da razmišljam o svojim unutrašnjim organima; oni su deo mene, jedno su sa mnom, meditiraju i teže sa mnom. Slično tome, ako tokom svoje koncentracije, meditacije i kontemplacije možemo da osetimo da je čitav univerzum u nama i da trčimo ka našem Cilju, onda će čitav univerzum trčati sa nama.

Svi smo mi aspiranti, tragaoci za beskrajnom Istinom, Svetlošću i Blaženstvom. Ako ne postignemo savršenstvo u svom spoljašnjem i unutrašnjem životu, ko drugi će ga postići? Mi, tragaoci za Beskonačnim, dužni smo da otelovimo, ostvarimo, otkrijemo i ispoljimo savršenstvo. U svakom trenutku našeg zemaljskog postojanja, u prolaznom vremenu i u večnom Vremenu, moramo da otelovljujemo poruku savršenstva. Ako osećamo da je večno Vreme na nekom drugom mestu i da je nama na raspolaganju samo prolazno vreme, onda grešimo. Kada živimo u svesti tela, sprijateljujemo se sa prolaznim vremenom. Kada živimo u svesti duše, sprijateljujemo se sa večnim Vremenom. Pošto smo u telu, pokušajmo da spustimo odozgo najuzvišenije savršenstvo u telo. Ako možemo da živimo u duši čak i dok smo u telu, moćićemo čitavom svetu da otkrijemo svoje već postignuto savršenstvo. Savršenstvo podrazumeva živo, spontano i neprekidno jedinstvo sa Unutrašnjim Pilotom. Ako imamo slobodan pristup unutrašnjem životu, onda je savršenstvo naša sušta duša i u isto vreme naš jedini Cilj.

Moj nesavršeni dar Bogu je jučerašnjica, jučerašnje iskustvo. Božiji savršeni dar meni je današnjica, današnje ostvarenje.