Vezanost i Nevezanost40

Vezanost je moj učitelj:
"Bog živi u pećini,"
Ja saznajem.

Nevezanost je moj učitelj:
"Bog živi u Palati,"
Ja saznajem.

Vezanost traži dah mog tela,
Život urličućeg konačnog.

Nevezanost nudi obećanje moje duše,
Svetlost Dozivajućeg Onostranog.

Vezanost je koren želje; neznanje je koren vezanosti. U ovom svetu vezani smo za telo, vital, um i srce. Zašto? Zato što hoćemo da posedujemo. Zaboravljamo, na žalost, da na zemlji nema ničega što bismo mogli zauvek da posedujemo. Ne, čak ni na duže vreme. Uzmite, na primer, telo. Bez obzira koliko mu paženje poklonili, ovo telo će trajati samo pedeset, šezdeset ili sedamdeset godina, a onda ono umire. Ne možemo čak ni vlastito telo da posedujemo zauvek. Mada smo u fizičkom i plačemo za ispunjenjem fizičkog, ne postoji ništa na zemlji što bismo mogli zauvek da posedujemo. Ali kada živimo u duši, živimo unutar Večnog i za Večno.

Veliki indijski filozof Šankaračarja rekao je, “Ko je tvoja žena? Ko je tvoj sin? Ovaj svet je veoma poseban. Braćo, mislite na Jednoga koji je večno vaš” Ovo je poruka nevezanosti. Ako ste vezani za fizičku osobu, za ženu, muža, sina, prijatelja, samo sputavate sebe i onog drugog. Ali, ako vidite istinski predmet obožavanja unutar muža, unutar žene, unutar sina, onda će u vama moći da osvane božansko znanje.

Gospod Buda je napustio svoju prelepu ženu i svoje dete dok su bili u snu. Pred odlazak on je rekao, “Voleo sam vas. Još uvek vas volim. Ali moram da volim i čitav svet. Moja ljubav prema vama biće potpuna samo ako budem mogao da volim čitav svet” Njegova ljudska vezanost morala je da se preda božanskoj ljubavi u njemu. Napuštajući kraljevstvo, njegov kočijaš je postavio Budi značajno pitanje: “Zar nisi loš? Kako to da ostavljaš za sobom svoju ženu koja je bila tako puna ljubavi prema tebi? Ti si njeno blago; ti si njeno neuporedivo blago.” Buda je odgovorio, “Grešiš. Ljubav moje žene prema meni me je sputavala, a moja ljubav prema njoj je sputavala nju. Sada ulazim u prostrani svet u kome nema nikoga da me sputava i gde ja nikog neću sputavati. Oslobodiću i sebe i druge.”

U korenu svih vezanosti je neznanje. Da li je neznanje nepobedivo? Filozof Oldous Haksli jednom je rekao, “Neznanje se može pobediti. Mi nešto nećemo da znamo, pa zbog toga i ne znamo.” Apsolutno je u pravu. Neznanje nije ni trajno ni nepromenjivo. Možemo da uđemo u sam dah neznanja i da ga preobrazimo u znanje i u mudrost. Ali, umesto toga, mi poričemo da u nama postoji neznanje. To je pogrešno. Moramo prihvatiti činjenicu da smo u ovom trenutku puni neznanja. Ne znači da nemamo u sebi nimalo svetlosti. Duboko u nama postoji malo svetlosti, ali moramo ovu svetlost da iznesemo na površinu i da je navedemo da raste kako bismo ostvarili svoju najveću visinu.

Istinski filozof je onaj ko je nevezan. Jedino on može imati viziju Istine. Kada jednom ima ovu viziju, lako može postati ravnodušan na uspeh i na neuspeh, na radost i tugu, zadovoljstvo i bol. Njegova nevezanost ne znači da neće pomagati svetu niti da od sveta neće primati pomoć. Znači da ga oni kojima pomaže neće sputavati, niti će on sputavati one koji pomažu njemu. Ako smo vezani, bićemo frustrirani; ali ako smo nevezani, bićemo ispunjeni. Istinski slobodni možemo biti ako osetimo da Bog deluje u nama i kroz nas, kao i u svetu i kroz svet.

Rečeno je da je pre udaje muškarac ženina težnja, a nakon udaje njeno ogorčenje. Ali čemu to žena teži? Ona teži ispunjenju želje. Kada se predmet želje ostvari, zavladaju razočarenje i frustracija. Kada ispunimo sebi ma koju želju, otkrivamo da ne jedemo ukusno voće koje smo očekivali, već više nešto razorno, otrovno i nezadovoljavajuće.

U Indiji postoji izreka da se svako ko nije probao ka laddu (slatki kolač iz Delhija) oseća uskraćenim, a svako ko ga je probao oseća zgađeno. To je uvek slučaj i sa neispunjenom željom i ispunjenom željom. Želju može pratiti ispunjenje, ali ne ispunjenje koje nas okrepljuje i koje nam pruža veću unutrašnju snagu da ispravno postupamo. Naprotiv, ono će samo uništiti i ono malo težnje koju već imamo.

Vezanost se sa godinama ne smanjuje. Možemo je pobediti jedino putem težnje. Da bismo se oslobodili vezanosti, moramo da prođemo kroz nekoliko faza. Moramo da proučavamo svete spise i religiozne i duhovne knjige. Moramo da se družimo sa duhovnim tragaocima koji su proučavali ove knjige i koji sada plaču za istinskom svetlošću, ili pak sa onima koji su u svom životu težnje već postigli određenu svetlost, beznačajnu ili popriličnu. Moramo videti i osetiti da je u običnom svetu, svuda oko nas iskušenje, da u svakom trenutku možemo da padnemo kao njegova žrtva, i da se protiv iskušenja moramo hrabro boriti. Moramo da odvojimo svoje umove od fizičke svesti i od telesnih zahteva. Moramo da uđemo u svet proširene svesti. Moramo da osetimo potrebu za ostvarenjem božanskog Cilja. Moramo da sledimo vođstvo našeg Unutrašnjeg Pilota, koji je Bog, bilo u obliku Bogoostvarenog duhovnog Učitelja, bilo u Božijem sopstvenom neutelovljenom Obliku.

Voleti one koji nas vole znači postupati ispravno.
Voleti one koji nas ne vole znači činiti dobro.
Voleti Boga koji nas uvek voli znači postupati mudro.

Kada postupamo ispravno, mi smo slobodni.
Kada činimo dobro, mi smo bezbedni.
Kada postupamo mudro, mi smo ispunjeni.


EL 40. University of Toronto, Toronto, Canada, 7 October 1970.