Unutrašnje Siromaštvo29

Svi vi znate šta je zemaljsko siromaštvo. Ali ja želim da govorim o siromaštvu sa duhovne tačke gledišta.

Siromaštvo je veoma komplikovana reč. Čistota tela nije siromaštvo. Bistrina uma nije siromaštvo. Duhovnost srca nije siromaštvo. Stvarnost duše nije siromaštvo. Čistota tela je svetlost. Bistrina uma je prostranstvo. Duhovnost srca je uzvišenost. Stvarnost duše je blaženstvo.

U fizičkom životu, siromaštvo je odsustvo svesnog napora. U duhovnom životu, siromaštvo je odsusutvo spontane predanosti Božijoj Volji. Napor u fizičkom životu govori pojedincu šta za sebe može da učini i konačno postigne. Predanost u duhovnom životu govori tragaocu šta je Bog za njega učinio, šta čini i šta će za njega učiniti.

Siromaštvo nije sramota. U svetlu savršenstva siromaštvo nije ni porok ni greh. Samo je ograničenje. Siromaštvo nije bolest; ono je prepreka. Ovu prepreku je lako savladati.

Šta je, na kraju, siromaštvo? Siromaštvo je beda. Šta je beda? Emocionalna beda je posledica želje uma. Postoji i fizička beda koju prouzrokuju napeti nervi. Kada čovek nema vere u sebe, to je početak bede. Kada izgubi veru u svog Učitelja, pada u okaljavajuće ruke bede.

Siromaštvo u duhovnom životu ne znači oskudicu u novcu ili materijalnom bogatstvu. U duhovnom životu siromaštvo znači nedostatak našeg svesnog plača za Bogom. Čovek je u duhovnom životu pogođen siromaštvom jedino kada ne može da priušti sebi da potroši ni jedan prolazni trenutak na Boga. Ako ne može da potroši ni malo vremena na razmišljanje o Bogu, na molitvu Bogu ili na rad za Boga, tada je on u unutrašnjem svetu istinski pogođen siromaštvom. Tragalac je stvarno bogat onda kada oseća da je njegov sveukupan život za Boga. Tragalac je još bogatiji onda kada vidi da njegov dah dolazi od Boga. Tragalac je najbogatiji na svetu kada otkrije da su Bog i on jedan drugom potrebni, da jedan drugog vole i da su večno jedan na drugog ponosni. Do ovog otkrića dolazi isključivo kada živi u duši. Iz najvećih dubina njegovog srca, tragaočeva duša neprekidno iznosi na površinu stvarnost i polaže je tu, pred njega. Tragaočeva duša navodi ga da oseti da su Bog i on nerazdvojno jedno. Bogu je potreban tragalac da bi manifestovao Njegove beskrajne mogućnosti ovde na Zemlji, a tragaocu je potreban Bog da bi ostvario najvišu Istinu Onostranog.

Nijedan tragalac nije, niti će ikada biti siromašan ukoliko živi u duši. Duša je izobilje, duša je beskonačnost. Ako tragalac živi u duši onda je on sav težnja, sav ostvarenje, sav savršenstvo.

Život tregaoca preplavljen je svetlošću. Svetlost u njegovom telu je njegova lepota. Svetlost u njegovom vitalu je njegova sposobnost. Svetlost u njegovom umu je njegova slava. Svetlost u njegovom srcu je njegova pobeda.


EL 29. Fordham University, Bronx, New York, 18 March 1970.