III — Um

Fizički um i duhovni um

Postoje dve vrste uma: ljudski ili fizički um i duhovni um. Fizički um je upetljan u grubu fizičku svest; zbog toga, on ne vidi i ne može da vidi pravu istinu u svom sopstvenom svetu. Duhovni um, koji je prosvetljeni ili prosvetljujući um, ima sposobnost da ostane u srcu koje teži; zbog toga on vidi višu istinu, istinu večno prevazilazećeg Onostranog, i teži da preraste u tu istinu.

Ljudskom umu se ne sviđa da ostane u ljudskoj svesti. Pa ipak se taj isti um plaši beskrajnog Prostranstva. Kad prostranstvo želi da se pojavi pred fizičkim umom, on je užasnut. Dalje, on gleda na sopstvenu nedovoljnost, svopstvenu nesposobnost i kaže: «Kako je to moguće? Ja sam tako slab; tako sam nemoćan; tako sam beznačajan. Kako me to prostranstvo može prihvatiti kao svoje?»

On se najpre plaši prostranstva, a zatim sumnja u samo postojanje prostranstva. Potom, Božijom beskonačnom Milošću, strah napušta um i sumnja napušta um. Avaj, sad u igru ulazi ljubomora. Um gleda oko sebe i vidi da u tom prostranstvu ima nekog ispunjenja, dok u njegovom sopstvenom postojanju nema ispunjenja, nema radosti. Zato počinje ljubomora. Strah, sumnja i ljubomora – te tri negativne sile – napadaju um i čine ga beznačajnim, bespomoćnim i beznadežnim na našem putovanju uvis. Kad um napadnu strah, sumnja i ljubomora, još nešto svesno i namerno ulazi i hrani um, a to je ego. Sa egom započinje naš duhovni kraj.

Ljudskom umu je stalo do estetske lepote, do spokoja i ravnoteže. Ljudski um traži Istinu, Svetlost, Stvarnost. Ali, na nesreću, on želi da vidi najvišu Istinu na svoj ograničeni način. On ne želi da prevaziđe sebe da bi dosegao najvišu Istinu. Štaviše, fizički um želi da ispita najvišu Istinu, što je besmisleno.

Ne može se poreći da je do sada ljudski um bio od vrhunske važnosti. Ljudski um nas je odvojio od životinjskog carstva kroz proces kosmičke evolucije. Da nije bilo buđenja ljudskog uma, svesni ljudski život ne bi mogao da procveta iz životinjskog carstva. Ali, sada je životinja u nama odigrala svoju ulogu. Ljudsko u nama, netežeće ljudsko u nama, uskoro će takođe dovršiti svoju ulogu. Božansko u nama je počelo, ili će uskoro započeti, da igra svoju ulogu.

Duhovni um dobija prosvetljenje od duše uz pomoć srca. A u procesu sopstvenog unutrašnjeg prosvetljenja, on želi da daleko, daleko prevaziđe razum kako bi video, osetio i izrastao u krajnju transcendentalnu Istinu