Duhovno savršenstvo

Da bi se usavršio naš ljudski život, daleko je najpotrebnije blaženstvo naše duše. Kad živimo u fizičkom, bezbrojni oblaci želje su prirodni, neophodni i neizbežni. Kad živimo u duši, večno uspinjući plamenovi težnje su prirodni, neophodni i neizbežni.

Kad živimo u duši, mi spontano gajimo Boga. Njegov Mir, Blaženstvo i Moć postaju naši, apsolutno naši, i mi rastemo u duhovno savršenstvo. To savršenstvo je istovremeno naše božansko nasleđe u ljudskom telu i naše nebesko pravo po rođenju na zemaljskom tlu.

Ljudsko u nama mora živeti pod zaštitničkim krilima duše. Božansko u nama mora leteti u Onostrano na krilima duše. Ljudskom u nama na kraju mora postati neophodan preobražaj. Božanskom u nama na kraju mora postati neophodno ispoljavanje.

Savršenstvo je ono što sam nasledio od Boga u mom unutrašnjem životu. Preobražaj je ono što sam nasledio od Boga u mom spoljašnjem životu.

Šta je savršenstvo? Savršenstvo je ostvarenje. Savršenstvo je ispoljavanje. Savršenstvo u unutrašnjem svetu znači ostvarenje. Savršenstvo u unutrašnjem svetu znači ispoljavanje. Tragalac predstavlja spoj individualnosti i ličnosti. Kad tragalac odnese svoju nesebičnu individualnost u najvišu viziju Stvarnosti i ponudi svoju svevoleću ličnost Apsolutnom Onostranom, on postiže savršenstvo u svetu Večnosti Beskraja.

Neki ljudi kažu da savršenstvo ne postoji ni na Nebu ni na zemlji. Ja ne mogu da se složim sa njima. Savršenstvo postoji na Nebu i na zemlji. Sam plač zemlje je savršenstvo. Sam osmeh Neba je savršenstvo. Duševni plač zemlje i blistavi osmeh Neba moraju ići zajedno. Jedino će tada savršenstvo osvanuti na Božijem Licu.

Kad zemlja plaće, ne smemo da mislimo da je zemlja niža od Neba, a kad se Nebo smeši, ne smemo da mislimo da je Nebo nadmoćnije od zemlje. Ne, nije tako. Bog, čovek koji raste, onaj je koji plače kroz zemlju i pomoću zemlje da bi ostvario sve što na kraju može da bude. I opet je Bog, ispunjeni čovek, onaj koji se smeši kroz Nebo i pomoću njega, ostvarujući ono što već jeste.

Potpuna i savršena predaja će se odigrati jedino kad naše savršenstvo ne budemo smatrali savršenstvom ukoliko ostatak čovečanstva ostaje nesavršen. Ako sebe nazivamo Božijom decom, onda su i drugi Božija deca. Oni možda zaostaju nekoliko kilometara za nama, ili možda čvrsto spavaju. Ali, oni moraju da dosegnu Cilj da bi savršeno Savršenstvo osvanulo na zemlji. Mi ćemo nastojati da pobedimo naš strah, našu sumnju, našu ljubomoru i druge negativne sile. Ali, kad zaronimo duboko unutra, nakon što smo postigli ono što smo želeli za sebe, osetićemo da je zadovoljeno samo naše ograničeno ja. Naše šire ja, koje je čitavo čovečanstvo, daleko je, daleko od savršenstva. Zato ćemo nastojati da uklonimo strah, sumnju, strepnju, brige i druge nebožanske sile iz čovečanstva.

Na našem putu, mi osećamo da savršenstvo mora da bude potpuno i celovito. Mi znamo da u svojoj prirodi imamo nesavršenosti, a da istovremeno imamo ograničeno savršenstvo. Ako u ovom trenutku caruje nesavršenstvo, moramo da se suočimo sa tim nesavršenstvom i preobrazimo ga u savršenstvo. Pomoću naše svesne molitve, meditacije, koncentracije i kontemplacije, može se usavršiti nesavršenstvo prošlosti, a tama jučerašnjice može se preobraziti u Svetlost.