Lični napor i Božija Milost

Potrebni su Božija Milost i lični napor da bi se najbrže napredovalo. Neki tragaoci kažu: «Ako nam je stalo do Božije Milosti, čemu onda lični napori ovde na zemlji?» Oni se varaju, zato što lični napor nikad neće stati na put Božijoj Milosti koja se spušta. Lični napor ubrzava silazak Božije Milosti na Zemlju.

Predanost nije nešto što možemo da iznenada ponudimo Bogu. Potpuna predanost zahteva lični napor; a opet, potpuna predanost može da igra ulogu ličnog napora. Bog može da nam da sve što hoće, a da mi ne uložimo ni mrvu ličnog napora. On kaže: „Radi vašeg zadovoljstva tražim da uložite to malo ličnog napora“. Kada možemo da uložimo taj lični napor, čitav naš život će se ispuniti ponosom. „Gledaj šta sam učinio za Boga!“ Naše svesno jedinstvo sa Bogom, koji je beskrajan, koji je večno besmrtan, koji je naš Najdraži, nagoni nas da učinimo nešto za Njega.

Ako se iskreno tudimo, Bog će sigurno biti zadovoljan nama. Zašto? Zato što Bog može da kaže svetu: „Moje dete, Moj odabrani instrument, učinilo je mnogo stvari za Mene“. Mi možemo da pokažemo da smo vredni našeg postojanja na zemlji, a da u isto vreme možemo da učinimo Boga ponosnim na nas pomoću našeg ličnog napora. Ali, dok ulažemo lični napor, moramo da znamo da u Bogu postoji beskrajna Milost. Kada Bog siđe, tu više nema ličnog napora; to je jedino dinamična predaja sebe. Kada ponudimo rezultate naše težnje i unutrašnjeg podsticaja Bogu, to se naziva istinskom predajom. Grešimo ako te rezultate ne nudimo Bogu, već samo ležimo pred Njegovim Stopalima kao mrtvo telo, puštajući da On radi za nas, u nama i pomoću nas. Bog ne želi neaktivno telo, mrtvu dušu. On želi nekoga ko je aktivan, dinamičan i ko teži; nekoga ko bi hteo da bude ispunjen energijom, kako bi mogao da učini nešto za Boga; nekoga ko želi da ostvari Boga i ispolji sve božanske osobine na zemlji.

Božanska predanost, iz duhovne perspektive, dolazi od snage volje. Ako imamo nepokolebljivu snagu volje, steći ćemo sposobnost da se bezuslovno predamo. A opet, ako možemo da se bezuslovno predamo Bogu, steći ćemo sposobnost da razvijemo snagu volje. Unutrašnja snagu volje, koja je svetlost duše i predanost, koja je jedinstvo našeg srca, uvek idu zajedno. One su nerazdvojne. Ne može biti razlike između snage volje duše i bezuslovne predanosti čitavog našeg bića Volji Svevišnjeg. Obe su podjednako snažne.