Molitva i meditacija

Molitva i meditacija su lekovi koji ća nas izlečiti. Kao što idemo kod lekara radi lekova koji će izlečiti naše fizičko telo, tako i molitva i meditacije predstavljaju lekove koji će izlečiti naš unutrašnji život.

Pomoću molitve, mi, kao pojedinci rastemo u najvišu Božanstvenost. Ali, kad god se molimo, prisutna je suptilna želja za nečim. Možemo je nazvati težnjom, jer se molimo da postanemo dobri, da kažemo ili učinimo nešto dobro, da steknemo nešto božansko što nemamo, ili da se oslobodimo straha, ljubomore, sumnje i tako dalje. Kad meditiramo, ne činimo tako. Mi naprosto dopuštamo sebi da uđemo u bleštavilo Svetlosti, ili prizivamo univerzalnu Svetlost da preobrazi naše neznanje u mudrost.

Kada se molimo, mi težimo ka Najvišem i čitavo naše biće se uzdiže naviše kao plamen. Molitva može da dođe iz srca, ali u molitvi uvek postoji sklonost da se nešto želi. Kad se molimo, mi se automatski ponašamo kao prosjaci koji plaču Bogu da im nešto pokloni.

Kada prosjak dođe i pokuca na vrata, on ne mari da li je domaćin bogataš ili siromah; on samo kuca u kuca da bi dobio nešto. To je način na koji se molimo Bogu, tražeći ovo i ono, gledajući naviše ka Njemu i plačući Njemu. Mi osećamo da je Bog visoko gore, dok smo mi nisko dole. Vidimo provaliju između Njegovog i našeg buća. Mi ne znamo kada ili u kojoj meri će Bog ispuniti naše želje. Mi samo tražimo, a potom čekamo da se jedna, dve ili tri kapi Samilosti, Svetlosti ili Mira spuste na nas.

Kad meditiramo, to nije ni nalik na pomenuto. U meditaciji mi uranjamo u prostrano more Svesti. Ne moramo da molimo Boga za Mir ili Svetlost, zato što plivamo u moru božanskih osobina. A tada nam Bog daje više nego što možemo da zamislimo. Što dublje zaranjamo u meditaciju, to više širimo sopstvenu svest, to obilnije Svetlost, Mir i Blaženstvo rastu u nama. Sama meditacija je plodno tlo na kome može da rodi oblilna žetva Svetlosti, Mira, Blaženstva i Moći.

U molitvi mi nemamo ništa, a Bog ima sve. Zato mi kažemo: „Bože, daj mi to“. Kad meditiramo, mi znamo da sve što Bog ima imamo takođe i mi, ili ćemo imati jednog dana. Osećamo da šta god da Bog jeste, to smo takođe i mi, ali to nismo izneli na površinu.

Na Zapadu, mnogi sveci su ostvarili Boga samo pomoću molitve; njima nije bilo stalo do meditacije. U zapadnom svetu mi čujemo više o molitvi nego o meditaciji. Na Istoku, posvećujemo više pažnje meditaciji. Razlika između molitve i meditacije je u sledećem: kad se molim, ja govorim, a Bog sluša. Kad meditiram, Bog govori, a ja slušam.

Ako hoćemo da napravimo razliku između molitve i meditacije, možemo reći da je molitva svesno uspinjanje ljudske svesti, a meditacija je prizivanje Beskonačnog ili nuđenje Beskonačnom. Pojedinac će odabrati da li hoće da brzo napreduje pomoću molitve ili pomoću meditacije.

Težnja je i u molitvi i u meditaciji. Onaj ko se moli, oseća unutrašnji vapaj da ostvari Boga. Kad se molimo, mi se penjemo naviše, naviše, naviše. Onaj ko meditira oseća potrebu da unese Svest pravo u svoje biće, u svoju svesnost. Težnja je jedini ključ i za molitvu i za meditaciju. Ili mi posežemo naviše ka Bogu, ili On silazi ka nama. U krajnjoj liniji, to je isto. Bog živi na trećem spratu, ali kad siđe na prvi sprat, On je i dalje isti Bog. Jedan aspirant može da se popne i dobije Ga; drugi može da ga dovede dole. Kad se molimo, mi se uspinjemo i dodirujemo Ga; kad meditiramo, mi Ga dovodimo dole u našu svest.

Ako neko želi da pomogne drugima, najvažnije mu je da se moli i meditira svakodnevno. Ne možete zaista pomoći ljudima ako prethodnoniste stekli unutrašnju sposobnost pomoću molitve i meditacije. Ako hoćete da pomognete ljudima, onda im pomozite pošto steknete unutrašnju snagu od sopstvene molitve i meditacije. Učinite najpre ono najvažnije. Ako se molite, steći ćete duhovno bogatstvo; ako meditirate, steći ćete duhovno bogatstvo. Ali, ako pokušate da pomognete drugima a da nemate svoje bogatstvo, šta ćete moći da im date? Tada ćete i vi biti prosjaci. Vaša molitva i meditacija su vaš unutrašnji rad. Kad ujutro radite, tako što se molite i meditirate, Bog vam daje platu, vaše duhovno bogatstvo. Kad dobijete vaš novac, možete da ga date drugima.

Vaše molitve mogu da pomognu nekom drugom, ali morate da znate kako. Vi se molite Bogu, a taj drugi takođe u sebi ima Boga. Kad se molite za njegovu dobrobit, vi ga ne dodirujete direktno; vi dodirujete Boga u njemu. Vaša molitva odlazi Bogu, Izvoru.

Šta radite ako je neka biljka žedna? Ne morate da dodirnete samu biljku. Zalijete vodom koren i biljka povrati snagu. Kao što biste zalili koren biljke, pođite čovekovom Izvoru. Njegov Izvor je Bog. Osobi za koju se molite najviše će dobra doneti ako se molite sa tom mišlju na umu.

Da se ne biste naprezali pri molitvi i meditaciji, pokušajte da svu pažnju usredsredite na srce, a ne na um. Ali, pokušajte da vidite to srce-izvor. Osetićete da odatle ide jedan tok koji će teći ili naviše ili naniže. Pokušajte da usmerite taj tok da iz srca ide naviše. Taj tok, koji predstavlja božansku Milost, je kao voda. Osetite da svaki put kad se molite i meditirate kopate unutra. Naravno, svehraneća voda će izbiti iz vrela, jer nju neprekidno isporučuje njen beskrajni Izvor: Bog.