Meditacija: uvod

Zašto meditiramo? Meditiramo baš zato što nam je potrebno nešto. A šta je to nešto? To je svesno osećanje jedinstva sa Svevišnjim. Taj svesni osećaj mora da bude spontan, a istovremeno duševan.

Da počnem sa azbukom meditacije. Kičma i vrat moraju da budu uspravni. Najbolji način da se meditira je da se sedne sa prekrštenim nogama na pod. Ako neki od vas ne mogu da sede na podu, molm vas, pokušajte da sednete na stolicu sa potpuno pravim i uspravnim leđima. Ako hoćete da meditirate kod kuće, što bi trebalo da činite odano i posvećeno svakog dana, molim vas, pokušajte da održite jedno sveto mesto, jedan ugao u vašoj sobi koji je apsolutno čist i posvećen. Možete da sednete na jastuče ili na prostirku, Molim vas, obucite čistu i laku odeću. Ako je moguće, tokom meditacija upalite mirišljave štapiće, a pred sebe stavite nekoliko cvetova. Oni od vas koji su moji učenici pred sobom će držati moju sliku. Drugi će držati sliku svog duhovnog Učitelja, Hrista, ili neke druge voljene duhovne ličnosti. Meditaciju možete da počnete ponavljanjem imena Svevišnjeg ili imena vašeg duhovnog Učitelja. Ovo vam govorim uopšteno, ali će doći dan kada ćete sami otkriti neke unutrašnje tajne. Možda ste dosad neke već i otkrili.

Molim vas, nastojte da pravilno dišete. Nastojte da udišete što je sporije i mirnije moguće; a nastojte da izdišete još sporije nego što udišete. Ako je moguće, napravite kratku pauzu između svog prvog izdaha i drugog udaha. Ali, ako to ne možete, nikad ne činite ništa što napreže vaš respiratorni sistem ili bilo koji drugi organ.

Svaki put kad udahnete, nastojte da osetite da u svoje telo unosite mir, beskrajni mir. Šta je suprotno miru? Nemir. Dok izdišete, molim vas, pokušajte da osetite da izbacujete jedino uznemirenost vašeg tela i uma i uznemirenost koju vidite oko sebe. Kad dišete na taj način, uznemirenost će vas napustiti. Pošto ste ovo učinili nekoliko puta, molim vas da pokušate da osetite da udišete snagu i moć iz univerzuma. A kad izdišete, pokušajte da izbacite strah. Dok izdišete, sav strah će izaći iz vašeg tela. Potom pokušajte da osetite da udišete radost, beskrajnu radost, a izdišete tugu, panju i melanholiju.

To je duhovno disanje, koje se na sanskritu zove pranajama. Prana vitalna energija, Životni Dah; jama znači kontrola. Prva od svih vežbi koje možete da uradite je da dok udišete ponovite jednom ime Božije, ili Svevišnji, ili Hrist ili ime onog koga obožavate. Potom zadržite dah i brojte do četiri prizivajući svog Vrhunskog Voljenog. Dok izdišete, pozovite Ga dvaput. Tako će ritam biti jedan, četiri, dva. Postepeno, aspirant može da uveća svoju sposobnost do ritma četiri, šesnaest, osam. Ali, u ovom ternutku bih hteo da vežbate jedino jedan, četiri, dva .

To možete da učinite kako biste pročistili svoj um. Ali, ako biste želeli da imate više čistote, možete da uradite još jednu duhovnu vežbu koja je krajnje efikasna. Svi vi znate značaj mantre Om, Božijeg imena. Za početak, u nedelju ćete ponoviti to sveto ime Svevišnjeg sto puta; u ponedeljak, dvesta; utorak, trista; u sredu, četristo; u četvrtak, petsto; u petak, šesto; u subotu sedamsto. Potom, u nedelju smanjujete ne šesto; ponedeljak, petsto; i tako dalje, do četristo, trista, dvesta, sto. Ako hoćete da uspostavite čistotu svud oko sebe, iznutra i spolja, ovo je ktajnje efikasna vežba za to. U Njujorku, neki od mojih učenika su je uradili. Postigli su, moram da kažem, znatno pročišćenje svoje prirode i svojih emocionalnih problema. Bez čistote, nijedna božanska osobina ne može da trajno ostane u našoj prirodi, u našem organizmu, u našem životu. Ako čoveku nedostaje čistota, nijedna božanska istina ne može da trajno ostane u njemu. Ali, kad god je tu čistota, mir, svetlost, blaženstvo i moć će biti u stanju da deluju krajnje uspešno. To ne znači da vam govorim da ste svi vi nečisti – daleko od toga. Ali, najčistija priroda, najčistiji život, uvek će dobijati najdublje blagoslove Svevišnjeg. Što smo čistiji, to smo bliži Svevišnjem.

A sad, pozabavimo se problemom misli. Nas uglavnom spopadaju misli – ružne misli, nepodesne mislie, šašave misli, zastrašujuće misli - čim počnemo da meditiramo. Kako da se oslobodimo tog napada? Najpre moramo da znamo da li misli koje nas napadaju dolaze iz spoljašnjeg sveta ili duboko iz nas samih. U početku je, moram da kažem, teško. da razlikujemo misli koje dolaze spolja od onih koje se rađaju iznutra. Ali, postepeno ćemo moći da znamo da neke misli dolaze spolja, a te se misli mogu oterati brže nego misli koje dolaze iznutra.

Pretpostavimo da ste počeli da meditirate, pa iznenada u vas spolja uđe bujica misli i nečistih ideja. Sad, kad vidite da misao samo što nije ušla u vas, morate da znate da li je to dobra ili loša misao, božanska ili nebožanska misao. Ako je to božanska misao, molim vas da pozdravite tu božansku misao. Ako je to misao o Bogu, ili misao o božanskoj radosti, božanskoj ljubavi, lepoti ili čistoti, onda toj misli dopustite da uđe u vas i pustite je da se igra, pustite je da se širi. Ili, pokušajte da pratite tu misao. Ako je ona o Milosti, o Božanstvenosti, Beskonačnosti, Večnosti, Besmrtnosti, molim vas da pokušate da vidite kuda ta misao ide. Pokušajte da pratite tu misao kao odani pas. Ali, ako je to loša misao, smesta joj se suprotstavie voljom svoje duše. Molim vas, pokušajte da sakupite volju svoje duše i dovedete je tačno ispred svog čela. Čim ta misao ugleda volju vaše duše, neizostavno će se izgubiti. Sad bih hteo da govorim o mislima koje smo već nagomilali u sebi. Kad vidimo kako se neka misao koja nije božanska, koja je apsolutno nečista i neprosvetljena, javlja duboko u nama, smesta ćemo pokušati da je se otarasimo. Jedan način je da osetimo da na vrhu glave imamo rupu, a da je ta misao nalik na kanal ili reku koja ističe iz nas i više se ne vraća; ona je otišla i mi smo je izgubili. Drugi metod je da osetimo da smo mi beskonačni okean, a da su te misli kao ribe. Mi predstavljamo najveću dubinu okeana, koja je mirna, tihi osećaj spokoja. Igra riba na površini uopšte ne može da nas uznemiri.

Hteo bih da kažem da bi za sve vas u ovom trenutku bilo preporučljivo da se borite sa spoljašnjim mislima, a da se unutrašnjim mislima pozabavite kasnije. Ali, ako imate unutrašnje misli koje su božanske, napredne, ohrabrujuće i nadahnjujuće, molim vas da pokušate da rastete sa njima i osetite da su one poput stopala, stopala Večnosti, večite Svetlosti, beskrajnog Blažensta, koja mogu odneti vaše telo, um, srce i dušu u jedan viši region.

A sada, o još dubljoj meditaciji. Oni koji meditiraju na ađna čakru (treće oko), trebalo bi da takođe vežbaju koncentraciju na srce. Ako srce ostane jalovo – to će reći, ako srčani centar nije otvoren, a treče oko jeste otvoreno, u našoj ljudskoj prirodi nastaće prilična zbrka. Ako treće oko nije preplavljeno čistotom srca, imaćete vizije, ali će vas istovremeno spopadati nemilosrdna iskušenja. Pokušaćete da uđete u nekog drugog da biste videli šta se događa u njegovoj prirodi. Postoji hiljadu i jedna stvar koja vas na kraju može odvesti daleko, daleko od puta duhovnosti. Ima ljudi koji su otvorili svoje treće oko a da nisu otvorili srčani centar, i koji, Milošću Svevišnjeg, nisu zloupotrebili svoju viziju; ali, uvek je bezbednije da se najpre koncentrišemo na srčani centar. Ukoliko i sve dok se emocionalni deo naše ljudske prirode potpuno ne pročisti, za nas je veoma opasno da otvorimo treće oko.

Zato vas molim da se najpre koncentrišete na srčani centar. Taj centar se naziva anahata. Tu ćete dobiti svu radost; tu ćete dobiti svu ljubav. Šta nam je potrebno u ovom svetu? Radost. Šta nam je još potrebno? Ljubav. Kad postignemo radost i ljubav, tad možemo da imamo vizije ili mudrost u našem trećem oku. Žene bi, bez izuzetka, trebalo da meditiraju na srčani centar. Njima je lakše da otvore taj centar nego muškarcima. Muškarcima je lakše da otvore treće oko.

Kad meditirate kod kuće, molim vas da meditirate sasvim sami. Ovo se ne odnosi na muža i ženu ukoliko imaju istog duhovnog Učitelja. Veoma bliski duhovni prijatelji koji potpuno razumeju jedan drugog u njihovom unutrašnjem životu takođe mogu da meditiraju zajedno. U našem Centru, učenici bi takođe trebalo da meditiraju zajedno. Ali, što se tiče individualne svakodnevne meditacije, osećam da je bolje ako svako meditira posebno u svojoj sobi, nasamo, u tajnosti.

Indijski proroci, mudraci i duhovni Učitelji kažu da je najbolje vreme za meditaciju između tri i četiri ujutro. To se naziva Brama Muhurta, vreme Bramana, najbolje vreme. Ali, ovde na Zapadu, ako idete na spavanje kasno, najbolje vreme za vas je pola šest ili šest ujutro. Tačno vreme bi trebalo odrediti u skladu sa svakim pojedinačnim slučajem i individualnim sposobnostima.

Sad, to je prvi termin rokom dana. Ako biste mogli da opet meditirate deset-petnaest minuta između dvanaest i pola jedan upodne, to bi bilo sjajno. Tu meditaciju morata da obavite u zatvorenoj prostoriji, ne na ulici. Doći će dan kada ćete biti u stanju da meditirate bilo gde, dok vozite ili radite nešto drugo, ali je u ovom trenutku preporučljivo da meditirate unutra, na odgovarajućem mestu.

Potom, u smiraj Sunca, možete da gledate u Sunce i meditirate. Pokušajte da meditirate deset minuta. Tada, molim vas da pokušate da osetite ste se potpuno sjedinili sa Suncem, sa kosmičkom prirodom. Krajnje zadovoljavajuće ste odigrali svoju ulogu tokom dana, a sada ćete se povući. Tako ćete osećati.

Potom meditirajte kad pođete na spavanje – u devet, u deset, kad god ležete. Uvek je bolje da se pođe na spavanje do jedanaest uveče. Ali, nužda zakon menja; ako morate da radite noću, to je u redu.

Svako bi trebalo da meditira na svoj način. Ponekad me ljudi pitaju šta da čine ako im meditacija nije dobra, ako se osećaju uznemireno. Ako je bilo kome od vas teško da meditirate određenog dana, ne pokušavajte da se prisiljavate. Oni koji su moji učenici neka naprosto gledaju u moju sliku koja me prikazuje u visokoj svesti. Ne pokušavajte da meditirate, ne pokušavajte da se koncentrišete. Samo gledajte moju sliku, u moje oči ili moje čelo – samo gledajte. Ako sledite neku drugu stazu, ili ako nemate Gurua, ali imate sliku nečeg duhovnog na šta možete da se koncentrišete, molim vas da se koncentrišete na to i da ne pokušavate da se prisiljavate da meditirate. Potom, kad krenete na svoj svakodnevni posao, nemojte ni na trenutak da se osećate jadno što niste mogli da meditirate. Ako osećate da je vaše unutrašnje biće nezadovoljno vama, to je velika greška. Ako određenog dana ne možete da meditirate, nastojte da odgovornost za to prebacite na vašeg Učitelja ili na Boga. Nkad nemojte da žalite. Ako žalite, umanjićete napredak koji ste postigli juče ili prekjuče.

Neki bi hteli da meditiraju ležeći. Hteo bih da vam kažem da se takva meditacija nikako ne preporučuje početnicima, pa čak ni onima koji već niz godina meditiraju. Ona je samo za najnaprednije tragaoce i za ostvarene duše. Vi ćete se ispružiti i smesta ući u svet snova ili u neku vrstu unutrašnje pospanosti ili dremeža. Osim toga, kad ležite, vaše disanje nije onako dobro kao kad meditirate u sedećem položaju.

Molim vas da se ne prejedete pred meditaciju. Trebalo bi da prođe minimum dva sata između jela i meditacije. A opet, pretpostavimo da vas mori glad, a znate da ćete, ukoliko sad odmah jedete, morati da čekate dva sata da biste bili u stanju da meditirate. U tom slučaju, molim vas, popijte malo vode ili soka. Morate da znate da ne bi trebalo da meditirate kada ste jako gladni. Ako vas majmun-glad štipa, morate da ga nahranite i smirite ga na nekoliko minuta. Ako hoćete da jedete posle meditacije, molm vas da sačekate otprilke pola sata da bi vaš sklop mogao da usvoji rezultate meditacije. Tih pola sata možete da šetate, ili ako hoćete, možete da čitate. Možete da popijete malo mleka, vode ili soka, ali ne da pojedete čitav obrok.