Da li je duhovni život bekstvo od stvarnosti?

Čovek koji ne teži misli da je neumorno uživanje jedina stvarnost. Čovek koji teži oseća da je božansko iskustvo jedina stvarnost. Bogoostvareni čovek zna da Bog, vrhunski Voljeni, jedini ima Stvarnost i da Bog, vrhunski Voljeni, jedini jeste Stvarnost. Stvarnost je takođe Bog - ispunjujuća svetlost i čovek - ispunjeni život.

Prebivalište transcendentalnog ispunjenja ima troja vrata: ljubav, slobodu i blaženstvo. Vrata ljubavi se otvaraju samo onom ko služi plačuće čovečanstvo. Vrata slobode se otvaraju samo onome ko služi čovečanstvo koje se bori. Vrata blaženstva se otvaraju samo onom ko služi čovečanstvo koje se budi.

Duhovni život nipošto nije bekstvo od stvarnosti. Naprotiv, duhovni život je svesno i spontano prihvatanje stvarnosti u njenoj celovitosti. Za duhovnog tragaoca, ideja bekstva od stvarnosti je besmislena i nemoguća, jer su duhovnost i stvarnost potrebne jedna drugoj da bi bile vrhunski ispunjene. Bez duše stvarnosti, duhovnost je više nego beskorisna. Bez daha duhovnosti, stvarnost je više nego besmislena. Duhovnost sa stvarnošću znači čovekov unutrašnji vapaj za savršenim Savršenstvom. Stvarnost sa duhovnošću znači Božiju svemoguću Volju za potpuno i apsolutno ispoljavanje.

Prihvatanje života sa božanskim stavom nije samo uzvišena ideja, već sam ideal života. Taj ideal života se ostvaruje, otkriva i ispoljava pomoću Božijeg nadahnuća koje uzdiže dušu i čovekove težnje koja gradi život. Prihvatanje života je božanski ponos istinske duhovnosti. Naša jedina odgovornost je da živimo duhovni život.

Bekstvo je niska pomisao. Ona se ponaša kao kradljivac, najgori mogući kradljivac. U srce mrkle tame bekstvo stiče lak i slobodan pristup. Onaj ko se prepusti ideji o trenutnom bekstvu, bez sumnje počinjava odloženo samoubistvo.

Ne, mi nikako ne smemo kukavički pobeći. Moramo uvek biti hrabri. Božanska hrabrost je naše pravo po rođenju. Mi smo junaci-ratnici vrhunske Stvarnosti, odabrani da se borimo protiv ogromne, tišteće i preteće noći neznanja.