Pitanje: Ponekad kada čitam dela drugih duhovnih Učitelja, pitam se – ako su dva ili tri Bogoostvarena Učitelja živela u isto vreme, zašto nisu znali jedni za druge? Da li je Svevišnji svestan njih u Njegovom sopstvenom Biću i kroz svakog od njih? Da li su oni kao jedna osoba?

Šri Činmoj: Može se desiti da Svevišnji ne želi da oni znaju jedni za druge. On želi da svi mi – ne samo duhovni Učitelji – znamo jedino da se događa ono što nas ohrabruje, inspiriše. Svevišnji će nam reći sve ono što prosvetljuje i ispunjava, o ono što je neophodno. Čak i u našem ljudskom životu ima mnogo, mnogo stvari koje Svevišnji želi da zaboravimo. On definitivno želi da zaboravimo mnoge, mnoge stvari! A sa druge strane, On želi i da pamtimo mnoge, mnoge stvari u svom životu.

Svevišnji nam obično govori da ne moramo da znamo šta drugi rade. Svevišnji se ispoljava kroz druge, to je istina; ali ja ne moram da se bavim njihovim životima. Ja sam na mom brodu, mom sopstvenom brodu. Moj brod je dovoljan za mene. Svevišnji kaže: „Budi sa putnicima koje sam ti dao. Zašto moraš da znaš o nekom drugom duhovnom Učitelju i o tome šta on radi“? Otac je jednom sinu rekao: „Uzmi ovaj brod, okupi putnike i dođi k Meni“. Drugom sinu će reći: „Uzmi taj brod“. Ali ako počnem da se pitam šta radi drugi kapetan, kako upravlja brodom, i ovo i ono, biću izgubljen. Čak i dok voze, dve osobe mogu ići u istom pravcu, ali, može li jedna osoba da vozi dok gleda levo-desno? Njena brzina će se smanjiti i možda će imati sudar. To je ono što će se dogoditi.

Uglavnom, kada su dve osobe ostvarene, one moraju da znaju jedna za drugu. One znaju šta se dešava, ali Svevišnji kaže: „Ti imaš dovoljni problema, sa tvojim životom, sa tvojom duhovnom decom. Imaš dovoljno, dovoljno, dovoljno problema“!

Sa druge strane, različiti duhovni Učitelji mogu biti ostvareni, ali im se visine mogu razlikovati. Neki duhovni Učitelji su sa teškoćom tek stigli do drveta. Došli su i dodirnuli drvo ostvarenja Boga. Oni prisvajaju ostvarenje Boga, i za njih će biti puno, puno učenika. Neki Učitelji su stigli do sredine drveta, a neki su još više. Neki će se popeti na drvo, a zatim odleteti. Oni su prešli iza drveta, ovog tzv. drveta ostvarenja Boga. Oni su otišli visoko, više najviše, pevajući pesmu prevazilaženja.

I sada, kakvu korist ja imam gledajući šta radi drugi Učitelj? Da li je Učitelj u podnožju drveta ili na sredini, ja od toga nemam ništa. Ako Bog od mene želi da idem da ga vidim, onda ću otići. Definitifno ću se spustiti dole ili otići naviše da vidim još jednog Učitelja. Ali obično Bog ne želi da ja to radim. Bog kaže: „Ti obavljaj svoj posao. Ja sam ti dao zadatak, vrhunski zadatak. Ti ga ispuni u tvojim odabranim učenicima i kroz njih“. To je sve. Inače, zar Bog nije mogao od samog početka da odabere samo jednog duhovnog Učitelja? Bog je Besmrtan, Bog je Beskonačan. Koga god duhovnog Učitelja imenujete – bez obzira da li je to Šri Krišna ili Gospod Buda ili Spasitelj Hrist – Bog je lako mogao da kroz Večnost zadrži tog Učitelja na fizičkom planu. Ali On to nije želeo da radi. Uvek je želeo nekog drugog, nekog drugog.

Ali Bog čuva istu suštinu. Najviše će dati Šri Krišni, daće Isusu Hristu, Gospodu Budi i drugima. Ali znati šta drugi rade je gubitak vremena.

Ako ja, kao vaš duhovni Učitelj, mogu da vas ili bilo koju osobu učinim savršenim, bilo koji instrument savršenim, Bog će biti ponosan na mene i tako ponosan na tu osobu. Bog neće biti ponosan na mene ako sada upotrebim okultnu moć i iznutra iz radoznalosti odem u drugu zemlju da vidim šta radi predsednik ili neka druga važna osoba, ili šta drugi duhovni Učitelj tamo radi. Bog će reći: „Da li Ja želim da koristiš svoje magične moći ili želim da koristiš moć tvog srca da uzdigneš čovečanstvo“?

Mi možemo da steknemo magičnu moć, okultnu moć, ali magična moć neće uzdići ničiji život. U Indiji su neki čudotvorci prikazivali magičnu moć. Daću ti primer. Jedan bračni par je imao Učitelja čudotvorca, i oni su imali dete. Od samog rođenja tog deteta, Učitelj je bio tako saosećajan, tako popustljiv. On je preuzeo svu odgovornost za obdanište, osnovnu školu, srednju školu i koledž tog deteta. Dete je Učitelju bilo draže od najdražeg Na kraju se taj momak oženio i dobio dete. On je bio veoma,veoma blizak Učitelju i video je sva čuda svog Učitelja, možda više nego bilo ko drugi. On je bio apsolutno najdraži u porodici.

Šta se tada dogodilo? Počela je nesigurnost; počela je ljubomora. Neko drugi je postao blizak Učitelju. Jednog dana je taj momak, apsolutno najdraži, došao sa palicom da pretuče Učitelja. Zatim je došao sa drugim oružjem. Svi Učiteljevi problemi su počeli sa nadražim od najdražeg. Njegov najdraži učenik je bio nitkov, jer je neko drugi postao blizak Učitelju. Čiji je život Učitelj izmenio prikazujući čuda?

Spasitelj Hrist je svetu prikazao četrdeset i dva ili četrdeset i šest čuda, ali ga današnji svet ne obožava zbog zbog njegove moći da čini čuda. Zbog svog jedinstva sa Ocem, Hrist je rekao: „Ja i moj Otac smo jedno“ i „Neka bude Volja Tvoja“. Zbog ovih poruka ljudi obožavaju Hrista. Nijedno spoljašnje čudo ne može da uzdigne ničiju svest. To je kao prskalica koja zaiskri i onda nestane.

A opet, ima trenutaka kada kada se okultne moći koriste u ispravnu svrhu. Kada Bog želi da neko ostane na zemlji i napadnu ga neke neprijateljske sile, ja ću koristiti okultnu moć. Ako je Božja namera da tu osobu zadrži na zemlji, ako Bog želi da pruži produženje, ja ću tada upotrebiti okultnu moć da spasim tu osobu. Ali koristiti okultnu moć da se sazna šta je u umu druge osobe ili ko je duhovni Učitelj, nije samo gubitak vremena; to je obeshrabrenje. Zašto moramo da imamo ovu vrstu informacija o svetu? Mi ne tražimo inormacije o svetu. Mi tražimo svet prosvetljenja i svet preobražaja.

Da li će mi pomoći da znam šta drugi duhovni Učitelj radi, da li jede ili se šali sa svojim učenicima ili igra tenis? Samo jedna stvar će pomoći, a to je da znam da je on za Boga, kao i ja. On ima sopstvenu duhovnu porodicu. I on pokušava da ugodi Bogu preobražavajući prirodu svojih učenika. On pokušava da par učenika odvede Bogu. Za mene je više nego dovoljno da znam da on radi isto što i ja. Ja to radim za moje učenike, za moju duhovnu decu, on to radi za njegovu duhovnu decu. Više od toga je aposlutno nepotrebno; to je jednostavno prikupljanje informacija o svetu.

Ponekad kad nahranimo našu radoznalost, to nam pruži ogromnu radost. Od radoznalosti, u veoma retkim prilikama dolazi prava duhovnost, prava iskrenost. Mi smo pre mnogo godina imali učenicu koja je veoma obećavala, dok su naši sastanci bili na Menhetnu. Kada je dolazila na sastanke, lila je suze. Zatim je ta devojka našla momka i otišli su kod drugog duhovnog Učitelja. Ona je imala zaista dobre medtacije. Drugi Učitelj joj je rekao: „Vidim da iza tebe stoji Šri Činmoj“. Taj Učitelj me je potpuno opisao. Ja sam radio slične stvari sa mojim učenicima.

Ona je bila veoma dirnuta. Šta se tada desilo? Pre nego što je otišla kod tog drugog Učitelja, bila je na našoj stazi šest ili osam meseci. Bila je tako dirnuta time što je drugi Učitelj mogao da kaže ko je njen duhovni Učitelj. Ali, kada se vratila, nije mogla da dolazi na naše sastanke više od dva-tri puta. Kako joj je to pomoglo što je znala da je drugi Učitelj mogao da vidi da sam ja njen Učitelj? Recimo da je pomislila: „O, moj Bože, ona je duhovni Učitelj! Ona zna o mom duhovnom Učitelju i govori uzvišeno, veoma uzvišeno o mom Učitelju“. A ipak se ništa nije desilo. Ona je uživala u svom vitalnom životu, pa je morala da ode. Da je bila iskren tragalac, to iskustvo bi uvećalo njenu ljubav i posvećenost prema meni. Tada bi se vratila na našu stazu i postala bi disciplinovana. Ali, to se nije dogodilo. Šta da radimo?