Kad jednom budem razumeo Boga, niko me neće moći pogrešno razumeti
„Učitelju, Učitelju, danas sam tako tužan i depresivan.“„Zašto si tako tužan i depresivan, dete moje? “
„Tužan sam i depresivan zato što te niko ne razume.“
„Šta pod tim misliš?“
„Mislim da te niko na ovom svetu ne razume.“
„Pa, Tandra, da li si i ti na toj listi?“
„Naravno Učitelju, i ja pripadam toj nesrećnoj listi. Želim da kažem da se trudim koliko mogu da te razumem. Ali postoje ljudi koji uopšte ne žele da te razumeju. I meni je tako žao što sam bespomoćan, što ne mogu ništa da učinim da promenim njihov način razmišljanja.“
„Tandra, kad ti promeniš svoj način razmišljanja, što će reći, kad ti prestaneš da me razumeš pogrešno, videćeš da će i oni prestati da me razumeju pogrešno. A sad mi reci, Tandra, šta ti u stvari smeta?“
„Učitelju, prošle noći sam bio u poseti roditeljima, i tamo je bila i moja tetka. Rekla je mojim roditeljima: 'Pogledajte samo Tandrinog Učitelja! Baš pre nekoliko dana sam bila na jednoj od njegovih javnih meditacija. Tamo sam ga videla u vrlo visokom duhovnom stanju. Ali čak i duhovni Učitelj njegovog standarda, tako slavan Učitelj, postane nervozan. Bila sam iznenađena. Bila sam prosto šokirana tim kako njegove oči trepere, pomerajući se s jedne na drugu stranu, i praktično su drhtale. Zato mi je stvarno bilo žao Tandrinog duhovnog Učitelja, i takođe Tandre i ostalih učenika. Osećam da je taj Učitelj stvarno iskren, ali vidi samo kako je slab!'“
Učitelj upita Tandru: „Šta si ti rekao?“
„Pokušao sam da te odbranim. Rekao sam tetki da tvoje oči ne trepere zbog nervoze. Rekao sam joj da spuštaš Svetlost, Svetlost koja se širi svuda okolo i da smo svi primali u skladu sa našim kapacitetom. Rekao si nam jednom da je tvoja svest kao ptica koja leti s jedne grane na drugu. Dok leti ona nudi svoju lepotu. Kad je na jednoj grani, uzme nekoliko plodova i ponudi ih da bi ostali mogli da jedu. Ide s jedne grane na drugu, bere plodove i baca ih dole da bismo mi mogli da jedemo.
Ali moja tetka nije poverovala. Strašno te voli i ima veliko poštovanje prema tebi. Oseća da si stvarno iskren i da obavljaš Božji posao. Ali ne može da razume kako Učitelj tvoje visine može da postane tako nervozan.“
Učitelj se smešio i smešio i rekao: „Pa dobro, nemamo razloga da je krivimo. Svako mi sudi u skladu sa svojim standardom. Kad nekom oči trepere na taj način dok su prisutne hiljade ljudi oko njega i pred njim, naravno da steknu utisak da je taj nervozan. Ali u mom slučaju, kao što sam ti već rekao, ja nudim Svetlost na vrlo dinamičan način, a vi je primate.
"Kako god, želim da ti kažem da ona ni na kakav način nije želela da naškodi našoj reputaciji. Da nas je žestoko kritikovala i da ti mi nije bila naklonjena, da uopšte nije marila za moju duhovnost ili naš cilj, onda bi to bilo nešto drugo. Ali ona je osetila da je kretanje mojih očiju odraz slabosti i saosećala je. Njoj je samo bilo žao. U stvari, nije ni pokušala da govori loše o meni, pa hajde da uopše ne budemo nezadovoljni njom. Hajde da saosećamo sa njenim neznanjem i da joj oprostimo. Kažem ti, doći će dan kad će i ona biti sposobna da primi moju Svetlost. Onda će i ona razumeti šta ja u stvari radim i zašto moje oči trepere tako brzo. Ako zaroni duboko unutra i počne da se moli i meditira, ko zna, možda će jednog dana i prihvatiti moju stazu.“
Tandra reče: „Da, osećam da će prihvatiti stazu jer je duhovnija od mojih roditelja. Čak ni moji roditelji ne govore loše o nama. Oni vide da radimo ispravnu stvar. Ranije smo, po njihovom mišljenju bili potpuno beskorisni. Ali iako su me izgubili, jer sam ja sad sasvim za tebe, još uvek osjećaju da sam ja ipak njihov sin, njihov sin, njihov sin koji je postao duhovan. Sad su postali mudri. Osećaju da bez obzira ko je preobrazio njihovo dete, ono još uvek pripada njima. Oni su veoma zahvalni što si me promenio."
"Dakle, Učitelju, pošto si bacio svetlost na ovu situaciju, oprostiću tetki i čekaću na dan kad će i ona postati tvoja učenica.“
Učitelj upita: „Tandra, da znaš zašto ljudi ne razumeju tvog Gurua?“
Tandra odgovori: „Ne znam. Pretpostavljam da je to zbog neznanja“.
Učitej reče: „Ne, postoji određeni razlog. A razlog je ovo: dok god ja ne razumem Boga, ni svet neće razumeti mene“.
„Ti ne razumeš Boga? Ali Učitelju, ti si ostvario Boga.“
„Da, ostvario sam Boga. Ali i ti si mene shvatio kao duhovnog Učitelja, pa ipak postoje mnogi trenuci kad me ne razumeš. Na sličan način, ja sam ostvario Boga u potpunosti, postao sam jedno s Njim u mojoj svesti. Ali ovde, dok sam na Zemlji, ponekad ljudsko u meni Njega ne razume ili ga pogrešno razume. Ovakva je situacija: prilično patim na Zemlji. Ja stvarno i ne želim da živim na Zemlji. Želim da odem. Želim da okončam svoj napaćeni život ovde. Osećam da sam se borio kao niko na bojnom polju života da bih sužio Bogu, da bih uzdigao ljudsku svest. Sad osećam da je već odavno došlo vreme da odem na drugi svet, ali Bog ne čuje moj plač. Pa, vidiš, ni ja se ne poistovećujem s Bogom. Ne razumem Boga. Ne razumem Njegov Plan uprkos tome što ga poznajem, uprkos tome što sam ga ostvario.
Ovde me svi shvataju pogrešno i ja nikoga ne shvatam. Sve dok ja ne budem neprestano shvatao Boga u Njegovom Kosmičkom Planu, kako mogu očekivati da čovečanstvo shvata mene?“