Pitanje: Kako mogu da steknem više zadovoljstva od nevezanosti?

Šri Činmoj: Kako postižemo moć nevezivanja, odnosno svetlost nevezivanja? To je lako iskrenom tragaocu, a u isto vreme, vrlo teško neiskrenom tragaocu. Čak će i za iskrene tragaoce, dok god postoje u konačnom, sa konačnim i za konačno, uvek postojati neko vezivanje. Ako ikad osete da su došli iz Beskonačnog, da su u Beskonačnom i da su za Beskonačno, onda više neće morati da plaču za nevezivanjam. Nevezivanje će im samo doći i oni će osetiti da nisu ništa drugo već nevezivanje samo.

Ti si vezan za telo. Šta je telo? To je ograničena svest, konačna svet. U duhovnom životu koristimo izraz „posvećenost“. Mi smo vezani za konačno, ali smo posvećeni Beskonačnom. Ja kažem da ćemo, ako smo posvećeni Beskonačnom više nego što smo vezani za konačno, automatski steći moć nevezivanja. Kad živimo u konačnom i želimo da zadovoljimo konačno, onda je to samo vezivanje. Ali ako živimo u Beskonačnom i služimo Beskonačnom, onda sve postaje nevezivanje.

To ne znači da se konačno odvaja od Bekonačnog. Ne. Konačno se svesno predaje Beskonačnom. Mračni deo nas se mora predati našem prosvetljenom delu. Onda konačno i Beskonačno postaju jedno. To je kao sa mojim stopalima i glavom. Oni su jedno telo. Ako su moja stopala sad prljava i nečista, i ako moj mozak kaže da su prljava i nečista, šta ću uraditi? Opraću ih. Takvu moć ima mozak. Isto tako, u duhovnom životu, viši deo može da prosvetli niži deo. Beskonačno ima sposobnost da prosvetli konačno. Poruka konačnog je sada u vezivanju. Ali opet, konačno se lako može preobraziti u Beskonačno. Konačno je mala kap. Ali, kad uđe u prostrani okean, ona gubi svoju majušnu individualnost. Nešto najsićušnije preuzima svoju najveću, najuzvišeniju individualnost. Znači, kad se svesno i duševno posvetimo nečemu prostranom i beskonačnom, zamenićemo vezivanje nevezivanjem.