Deo I — Dečije srce

Pitanje: Koji je najbolji način da steknem osobine srca?

Šri Činmoj: Kad budeš mogao da osetiš da imaš pet ili sedam godina, onda ćeš ostati čist, iskren i posvećen. Ali ako misliš da imaš dvadeset tri ili dvadeset osam, onda ćeš morati da se boriš sa umom. Samo oseti da imaš pet godina i da se igraš u bašti. Neka ostali misle da si blesav, nema veze.

Naš put je put prihvatanja. Dete prihvata sve što vidi oko sebe. Ono pokušava da prihvati sve i da obuhvati sve. Ako iskreno možeš da osećaš da si dete, ako imaš dečije srce, onda ćeš napredovati veoma brzo. Ali, taj osećaj treba da bude spontan.

Pitanje: Kako da razvijem taj osećaj?

Šri Činmoj: Najbolji način da se razvije taj osećaj je da se družiš sa drugima koji imaju dečije srce. Svaka ptica svome jatu leti. Lopov se druži sa lopovima, a sveci se druže sa duhovnim ljudima. Ako želiš da se družiš sa decom, a ona uvide da si sama nečistota i neiskrenost, zašto bi se onda družila s tobom? Moraš da zaroniš duboko unutra i dođeš u dodir sa unutrašnjim vrtom, i onda postaneš još jedno dete. Ako si postao dete, druga deca se neće imati ništa protiv da se druže s tobom. Osetiće da ne postoji veliki jaz između tvog postojanja i Božijeg Postojanja.

Pitanje: Šta je brižnost?

Šri Činmoj: Brižnost je veoma komplikovana reč. Nekad kažemo da brinemo o nekome, ali to ne mora biti stvarna brižnost. Stvarna brižnost je kad nudiš nešto zbog ljubavi, zbog Boga, kad pokazuješ jedinstvo sa čovečanstvom. Ako je Bog most između dva pojedinca, onda će ih Bog sigurno i ujediniti. To je stvarna brižnost. Ako Bog ujedinjuje pojedinca sa celim svetom, to je Brižnost. Ako se Bog i ne pominje kad želiš da uradiš nešto za nekoga, onda je to samo vezivanje, jer tada neko želi da poseduje nekog drugog.

Pitanje: Da bi se imale dečije osobine, da li se mora imati mnogo vere i poverenja?

Šri Činmoj: Da, zaista. To je apsolutno neophodno. Dete zna da mu majka neće namerno uraditi ništa loše. Dete veruje da čak i nesvesno majka neće uraditi ništa pogrešno. Za nju, mogućnost da povredi dete ne dolazi u obzir. Dete nikad ne misli da bi mu majka svesno nešto naudila, daleko od toga. Sasvim suprotno, dete ima neupitnu veru u majku. Ono oseća da bi, ako mu neko da otrov, majka radije sama popila taj otrov i spasla ga. Sasvim ista vera je potrebna kod odrasle osobe, kod nekoga ko ima razvijen um.

Kad dete napuni trinaest godina, um počinje da funkcioniše. Bio to intelektualni um ili obični um, on ima svoj sopstveni način sumnje i podozrenja i radi razne nebožanske stvari. Znači, najbolje je da misliš da imaš pet godina, mada si odrastao i veoma razvijen u duhovnom životu. Ako misliš da si dete, onda napreduješ veoma brzo. Kako da stekneš prijemčivost? Dete ima prijemčivost, trenutnu prijemčivost, jer se ne oslanja samo na svoje sposobnosti. Ono se oslanja na majčine sposobnosti. Ipak, spremno je da preda svoje male sposobnosti. Njegova mala sposobnost je vera. Detetova sposobnost je njegova vera da njegov otac može da podiže teške terete. Njegova vera je to da njegov otac to može da uradi i takođe da njegov otac to radi zbog njega. Sama vera u oca ga spasava. Njegova vera u oca je njegova vera u samog sebe.

Pitanje: Kako da najbolje volimo druge ili da pomažemo ljudima?

Šri Činmoj: Možemo najbolje da volimo ljude i pomažemo im ako osećamo da smo mi svi jedno. Kad jedan deo mog tela pati, zbog svog jedinstva sa njim drugi deo tela istupi i pokušava da pomogne onom kome treba pomoć. Ako možemo da volimo Boga koren, onda možemo da volimo i Boga seme, Boga koren, Boga drvo, Boga cvet i Boga lišće. Ako tragalac oseća da su on i ostali jedno, onda sam Bog vodi i njega i druge.

Pitanje: Kako možemo biti sigurni da je rad koji obavljamo nesebična, posvećena služba?

Šri Činmoj: Lako možemo da znamo da li je posao koji obavljamo nesebična, posvećena služba ili nije, tako što ćemo ući u srce dok radimo. Ako se srce širi, ako se srce prosvetljuje, ako srce kao jelen trči prema Cilju, onda je to sigurno posvećena služba.

Pitanje: Kako nam pomaže jedinstvo?

Šri Činmoj: Dok boravite u najvišoj svesti, potpuno poistovećeni sa mnom, onda zahvaljujući svom poistovećenju i svom jedinstvu sa mnom imate sve sposobnosti. Ali, kad se veza prekine i jedinstvo nije potpuno, tada ostajete sami sa sobom. Vi održavate svoju sopstvenu individualnost i ličnost. Zbog svoje ograničene individualnosti i ličnosti, ne možete da ispoljite sposobnosti koje su u vama.

Na najvišem nivou nema proveravanja, tu je stvarnost u svojoj celosti. Ali čim ste bar jedan nivo ispod najvišeg, vi osećate da tu počinje neka vrsta provere, pošto ograničenim kapacitetom pokušavate da postignete neograničeno. To je razlog zašto postoji neka vrsta provere. Opet, kad ste u najvišem, tada je sve neograničeno. Vi uzimate najviše kao svoje sopstveno, tako da nema testova. Beskonačno ostaje sa Beskonačnim. Nema nedostatka kapaciteta kao takvog u najvišem. Ono je kompletno. U mom najvišem, ja sam potpun. Kad sam skroz u samom Najvišem, onda Večnost, Beskonačnost i Besmrtnost nisu nejasni termini, oni su stvarnost, apsolutna stvarnost.

Pitanje: Bio sam na koncertu i osetio sam neku vezu sa violinistom.

Šri Činmoj: U ovom slučaju si uspostavio jedinstvo sa Izvorom u njemu. Na spoljašnjem nivou on je svirao, na unutrašnjem nivou duša je svirala u tebi i pomoću tebe. Ti si ulazio u tog određenog muzičara; a on je ulazio u Izvor. Muzika je odatle svirana. Ponekad se dešava da tragalac u publici uđe u Izvor. Tragalac koji je u publici može lako da uspostavi jedinstvo sa Izvorom ako oseća da ga je sam Izvor upotrebio. Jedan je aktivan, drugi je tih. Onaj koji svira je aktivan, a ti si u tada tih. Ti nisi samo tihi slušalac, već i tihi učesnik.

Pitanje: Kako da istovremeno budem i iskren i ponizan?

Šri Činmoj: U običnom životu bez težnje, ne postoji sigurnost. Niko ne može da bude siguran u svoj sopstveni život niti u živote ostalih. Bez obzira koliko moćan, koliko bogat ili koliko mudar da je neko, neće se osećati sigurno. Zašto? Upravo zato što nije uspostavio, ne može da uspostavi, jedinstvo sa drugima. Ne može postojati potpuno jedinstvo, neprestano, večno i nerazdvojno jedinstvo sve dok ne uspostavite jedinstvo sa Svevišnjim. Ovdje, na Zemlji, kad želimo da uspostavimo sigurnost u naše sopstvene sposobnosti i talente, shvatimo da je to nemoguće. Onda postanemo savršen rob nekom drugom, da bismo stekli sigurnost. Ali, moramo znati da Svevišnji ima svu sigurnost. Ako zaronimo duboko unutra, onda ćemo osetiti da smo sigurni u svom Izvoru. Kad se molimo Svevišnjem ili meditiramo na Svevišnjeg, ne moramo se moliti za sigurnost, već za neprestano i svesno jedinstvo.

Poniznost nije tek dodirivanje prašine sa nečijih stopala. Poniznost automatski dolazi. Što se neko više popne, to je ponizniji. U duhovnom životu, ako stvarni duhovni Učitelj ima šta da ponudi, on postaje ponizan kao drvo na kom je voće. Ako neko nema ništa da ponudi, postaje ohol i arogantan. Ali, ako Učitelj zna da ima nešto da ponudi, onda on poklanja samo svoje postojanje čovečanstvu.

Pitanje: Da li je iskrenost u umu i vitalu ista za sve tragaoce, ili se kod svakog razlikuje?

Šri Činmoj: To zavisi od stepena napretka tragaoca. Iskrenost deteta, iskrenost mladića i iskrenost starije osobe u fizičkom, vitalu i umu ne moraju biti iste. Ako je dete učinilo nešto loše, onda će ispričati celu priču od početka do kraja. Ako odrasli ili adolescent uradi nešto loše, onda je suzdržaniji. Možda će reći tek nekoliko reči o tome što je napravio. A četrdesetogodišnjak ili pedesetogodišnjak će samo reći: „O, pogrešio sam“. To je ostalo od njegove iskrenosti. Znači, tri različite osobe izražavaju iskrenost na tri različita načina. Dete će, ako je iskreno, ispričati celu priču, kako je počelo i kako je završilo. Adolescent će reći tek nekoliko rečenica i onda stati. A pedesetogodišnjak ili šezdesetogodišnjak neće ni pomenuti događaj. Samo će reći da je pogrešio.

Što se tiče prepoznavanja neiskrenosti, dete nekad neće ni znati da radi nešto loše. Odrasla osoba će znati šta je iskrenost a šta je neiskrenost, ali neće ceniti to što govori istinu. Nekad starije osobe deset puta slažu da bi dokazali da su iskreni. Ako neko kaže jednu laž, onda je spreman da kaže još deset laži da bi opravdao prvu laž. Mnogi ljudi su spremni da kažu još deset laži ili da ponavljaju jednu te istu laž. Oni skupe negativnu silu i ponude je u prvoj laži. Onda su uvereni da govore istinu. Mnogo puta znaju da su slagali, ali nastavljaju. Nakon što su ponovili istu stvar dvadeset puta, to im više i nije laž, već apsolutno postaje sveta istina. Toliko su se navikli da tako govore da im to postaje neodvojiv deo života. Neiskrenost im postaje iskrenost, ali drugi to mogu da vide kao neiskrenost.

Sa druge strane, ljudi se sami ponekad suprotstavljaju iskrenosti. Video si nešto ili si uradio nešto; ali ako to nije videlo još deset ljudi, onda uđeš u sumnjajući ljudski um. Iako znaš da si uradio dobru stvar ili lošu stvar, počneš da sumnjaš sam u sebe i osećaš da ti to nisi mogao da to uradiš. Osećaš da je to uradio neko drugi.

Pitanje: Šta je čistota?

Šri Činmoj: Šta je čistota? Čistota je nešto što čini da osećamo da Bog nikad ne može biti odvojen od našeg istinskog postojanja. Ako neko ima čistotu, onda može osećati da je Bog njegov sopstveni. A ako nema čistotu, onda nikad ne može osećati da je Bog njegov, samo se zavarava. Nečist čovek ne može nikad, nikad potpuno iskreno tvrditi da je Bog njegov sopstveni.

Znači, samo ako neko ima čistotu u ogromnoj meri, može tvrditi da je Bog njegov najsopstveniji i može u isto vreme biti uveren u svoju unutrašnju posvećenost.

Pitanje: Guru, kako da imam više čistote?

Šri Činmoj: Pogledaj rano ujutro cvet i oseti njegov miris. Pogledaj cvet i odmah oseti kako je cvet čist. Onda pogledaj direktno u jutarnje Sunce, kad rano ujutro tek izlazi. Kako je lepo! Vidiš li išta nečisto u tome? Ne. Pogledaj Mesec. Vidiš li išta nečisto? Pogledaj bilo šta što će ti dati osećaj čistote. Pogledaj plamen sveće i videćeš da je on sama čistota, u njemu gore sve tvoje nečistote. Sve za šta osećaš da je spolja čisto, drži u svojoj mentalnoj viziji. To je jedan način, najlakši način da uveriš svoj um.

Drugi način uključuje disanje. Kad meditiraš, pokušaj da dišeš koliko god je moguće sporije. Udiši tiho i polako i oseti da sa svakim udisajem unosiš u svoj sistem mir, svetlost i blaženstvo. Ove osobine nisu ništa drugo do sama čistota. Onda, kad izdišeš, oseti da izdišeš svo svoje neznanje i nesavršenost koji su u tebi. Svesnim disanjem možeš uneti čistotu u svoj sistem; a svaki put kad izdišeš, izbaci nečistotu.

Možeš da primenjuješ oba metoda. Drži cvet, mirisni štapić ili nešto drugo što simbolizuje čistotu u tvom spoljašnjem umu ispred svog spoljašnjeg vida. Onda ti, kad već budeš u stanju da zaroniš duboko unutra, neće biti potreban ni cvet, ni sveća ni mirisni štapić.

Pitanje: Kako da održimo svoju čistotu?

Šri Činmoj: Možemo održati svoju čistotu ako svesno osetimo da ruža cveta u našem srcu laticu po laticu. Uvek treba živo da zamislimo sliku cveta, recimo ruže ili lotosa. Čim vidimo cvet, mi svesno ili nesvesno udišemo čistotu cveta. Ako osećamo da u nama ruža cveta laticu po laticu, onda je prirodno da će miris i čistota ruže prožeti celo naše unutrašnje i spoljašnje postojanje. Ili, ako želimo, možemo da pokušamo da u svojim srcima vidimo plamen sveće. Plamen sveće se neprestano diže visoko, više, najviše. Dok se diže, on prosvetljuje naše neznalačko, mračno, nečisto i nebožansko postojanje. Na taj način možemo da održimo našu čistotu i da imamo trajno zadovoljstvo u našem životu.

Pitanje: Kakav je odnos između težnje i čistote?

Šri Činmoj: Ako kažete da morate da postanete potpuno čisti da bi počeli da težite, onda moram da kažem da taj dan nikad neće osvanuti. Ako morate da postanete sto posto čisti i čedni, onda ćete morati da čekate večno. Tačno je da se do izvesne mere mora biti pročišćen; u suprotnom bi se sve pokvarilo kad Božanska Moć uđe u nas. Stvorila bi veću pometnju nego radost. Ne bi bilo stvaranja, božanskog stvaranja. Ali, težnja i pročišćenje moraju da idu zajedno. Ako težite, doživećete pročišćenje svoje prirode, a ako se vaša priroda pročisti, onda će vaša težnja postati intenzivnija, dostići će maksimum. Znači, niko nije savršen. Niko ne bi mogao da kaže da će početi da meditira tek nakon što postigne savršenstvo svoje prirode. Kakva je korist od meditacije i koncentracije ako si već savršen? Čednost i čistota dolaze samo od unutrašnje težnje; moraju da idu uporedo. Jedno upotpunjuje drugo; jedno ispunjava drugo.

Deo II — Značaj osmeha

Pitanje: Kakav je duhovni značaj osmeha?

Šri Činmoj: Kad se ljudska majka nasmeši, to je od srca. Kad se Božanska Majka osmehuje, to je njeno obećanje njenom duhovnom detetu da mu je Onostrani Cilj predodoređen, da će Transcendentalna Stvarnost svanuti za tragaoca. Kad se ljudski otac smeši sinu, on mu nudi svoje zemaljsko znanje, mudrost i brižnost. Kad se duhovni Otac osmehuje duhovnom detetu, on mu nudi uverenje da je u svakom trenutku on od njega i za njega. U težnji tragaoca i u ostvarenju Učitelja, tragalac i Učitelj su jedno. Kad duhovni Učitelj dovede zlatni brod koji će prevesti tragaoca na Zlatnu Obalu, on poziva tragaoca sa najširim osmehom, osmehom od srca. Onda, dok vozi tragaoca od Zemlje prema Zlanoj Obali, on opet tragaocu od srca nudi svoj osmeh najveće objave i ispunjenja.

Pitanje: Kako nam radost pomaže?

Šri Činmoj: Svakog dana, svakog sata, svakog minuta, svake sekunde, tragalac treba da zna kako da otvori vrata srca Svevišnjeg. Potreban mu je ključ, a taj ključa se zove radost. Kad je tragalac srećan, ne samo da ima ključ, već je on sam ključ. Što je tragalac srećniji, to mu je lakše da otvori vrata srca Svevišnjeg. Ključ je najsavršeniji kad je tragalac najsrećnije ljudsko biće.

Pitanje: Kako mogu da steknem više zadovoljstva od nevezanosti?

Šri Činmoj: Kako postižemo moć nevezivanja, odnosno svetlost nevezivanja? To je lako iskrenom tragaocu, a u isto vreme, vrlo teško neiskrenom tragaocu. Čak će i za iskrene tragaoce, dok god postoje u konačnom, sa konačnim i za konačno, uvek postojati neko vezivanje. Ako ikad osete da su došli iz Beskonačnog, da su u Beskonačnom i da su za Beskonačno, onda više neće morati da plaču za nevezivanjam. Nevezivanje će im samo doći i oni će osetiti da nisu ništa drugo već nevezivanje samo.

Ti si vezan za telo. Šta je telo? To je ograničena svest, konačna svet. U duhovnom životu koristimo izraz „posvećenost“. Mi smo vezani za konačno, ali smo posvećeni Beskonačnom. Ja kažem da ćemo, ako smo posvećeni Beskonačnom više nego što smo vezani za konačno, automatski steći moć nevezivanja. Kad živimo u konačnom i želimo da zadovoljimo konačno, onda je to samo vezivanje. Ali ako živimo u Beskonačnom i služimo Beskonačnom, onda sve postaje nevezivanje.

To ne znači da se konačno odvaja od Bekonačnog. Ne. Konačno se svesno predaje Beskonačnom. Mračni deo nas se mora predati našem prosvetljenom delu. Onda konačno i Beskonačno postaju jedno. To je kao sa mojim stopalima i glavom. Oni su jedno telo. Ako su moja stopala sad prljava i nečista, i ako moj mozak kaže da su prljava i nečista, šta ću uraditi? Opraću ih. Takvu moć ima mozak. Isto tako, u duhovnom životu, viši deo može da prosvetli niži deo. Beskonačno ima sposobnost da prosvetli konačno. Poruka konačnog je sada u vezivanju. Ali opet, konačno se lako može preobraziti u Beskonačno. Konačno je mala kap. Ali, kad uđe u prostrani okean, ona gubi svoju majušnu individualnost. Nešto najsićušnije preuzima svoju najveću, najuzvišeniju individualnost. Znači, kad se svesno i duševno posvetimo nečemu prostranom i beskonačnom, zamenićemo vezivanje nevezivanjem.

Pitanje: Da li je velika razlika između radosti i Blaženstva?

Šri Činmoj: Postoji velika razlika između radosti i Blaženstva. Recimo da je radost suprotna od uživanja. Udovoljavanje na fizičkom i vitalnom nivou se zove uživanje. Nakon uživanja sledi frustracija, a nakon frustracije slijedi razaranje. Radost je, međutim, nešto što raste u nama. Polako ali sigurno raste. Opet, radost može da iščezne, ali nikad ne dolazi do nivoa razaranja. Biti u radosti je kao da ste popili čašu vode. Ako ste žedni, onda ćete možda popiti sve; onda je više neće biti. Ali, ako stavite čašu pored česme, možete je stalno dosipati. Na isti način, ako je takva situacija, radost će iščeznuti. Ali se takođe može dopuniti. Međutim, bez obzira da li iščezava ili raste, ako je to prava radost, onda vas neće ni frustrirati ni uništiti.

Radost možete imati u umu, u svom srcu, čak i u svojim rukama. Kad bacite kuglu na veliku udaljenost, odmah će vaše ruke učiniti da se osećate kao da ste postigli sve i osetićete radost u rukama. Nekad ćete, ako imate opušten osećaj u kolenu dok brzo hodate, osetiti i radost u kolenu. Ako malo ojačate skočni zglob, osetićete radost u zglobu. Znači, bilo koji deo vašeg bića može da oseća radost. Radost se može podeliti između raznih delova bića. Možete imati radost u umu, u vitalu ili u telu. Možete imati radost bilo gde.

Radost obično ne silazi do najnižeg dela jer se boji borbe sa uživanjem. Radost i uživanje imaju praktično jednaku snagu, pa se radost boji borbe, jer nije uvek sigurna u pobedu. Jedno je dobar dečak, a drugo je loš dečak. Loš dečak nekad porazi dobrog dečaka i učini ga bespomoćnim, beznadežnim. Ali kad dobar dečak stekne snagu, on pokušava da preobrazi lošeg dečaka i da ga posavetuje šta radi dobro, a šta loše. Na ovaj način radost preobražava uživanje.

Blaženstvo je, međutim, nešto drugo. Kad ste u blaženstvu, osećate ogromnu ekstazu u celom svom telu, od glave do pete. Odozgo, Nektar-Blaženstvo se spušta kroz krunski centar i kaplje u Treće Oko. Ispijate ovo Nektar-Blaženstvo i i imate osećaj Besmrtnosti. Čim makar jedna kap ovog Blaženstva dođe u sahasrara čakru, celo telo doživi božansko uzbuđenje. Nijedna ćelija, nijedan molekul nije izostavljen u ovoj intenzivnoj ekstazi.

Radost ne može da pređe granice vlastitog postojanja. Ali Blaženstvo dolazi iz oblasti duše, iz transcendentalne Visine Tišine. Dok se spušta, postepeno sve prosvetljava, čak i grubu telesnost. Od najvišeg se spušta do najnižeg. Blaženstvo ima ogromnu snagu, ali se spušta vrlo sporo. Kad dođe sa najvišeg nivoa, prvo dolazi u arenu duše, onda na psihički nivo, mentalni nivo, vitalni nivo i konačno, na fizički nivo. Blaženstvo se uvek spušta vrlo, vrlo oprezno i vrlo sigurno i nepogrešivo.

Pitanje: Mogu li da razvijem više unutrašnjeg mira kroz molitvu?

Šri Činmoj: Molitva ti može dati sve. Ako nemaš mir, onda će ti molitva dati mir. Hteo bih, međutim, da kažem da su svi došli na ovaj svet sa bar malo mira. Duša ima sve božanske osobine u obliku semena. Duša je deo božanskog, pa je prirodno da u njoj ima svega. Ali, mir može biti u telesnom u apsolutno zanemarljivoj količini. Ako pokušaš, možeš da razviješ okean mira iz jedne kapljice. Čak i ako misliš da nemaš ni kap mira, nema veze. Svevišnji će ti dati ogroman mir samo zato što se moliš. Onda, doći će vreme kad će celo tvoje biće biti preplavljeno unutrašnjim mirom. Ti se moliš i moliš i tvoje unutrašnje biće čuva tvoj mir, tajno. Onda jednog dana uvidiš da si sam mir, bezgraničan mir.

Pitanje: Šta je blaženstvo?

Šri Činmoj: Blaženstvo je Bog, stalno preobražavajuća Stvarnost. Ako me pitaš: „Šta je Bog?“ moj odgovor je: Blaženstvo. Ako me pitaš: „Zašto Bog?“, moj odgovor je, zbog Blaženstva. Ako me pitaš: „Kako je Bog?“, moj odgovor biće: Blaženo. Nema pitanja na ovom svetu na koje se ne može odgovoriti koristeći samo jednu vrhunsku reč: Blaženstvo. Za bilo koje pitanje koje postaviš, samo jedan odgovor je tačan, a taj odgovor je Blaženstvo.

Pitanje: Kako možemo imati prisustvo duha u svim situacijama?

Šri Činmoj: Ako ti, kao pojedinac, želiš da uvek učiniš pravu stvar u pravom trenutku, onda je to nemoguće. Nijedno ljudsko biće nije sposobno da uvek uradi pravu stvar u pravom trenutku. Ali, ako zatražiš od Svevišnjeg da deluje u tebi i kroz tebe dvadeset četiri sata dnevno, i ako osećaš da sve što uradiš u toku dvadeset četiri sata pripada Svevišnjem, a ne tebi, onda Bog preuzima odgovornost. Oseti da ne pripadaš sebi, već Svevišnjem. Ako možeš da se osećaš kao da ne pripadaš sebi, već da pripadaš Bogu, onda sve postaje Njegova glavobolja, ne tvoja. Ako osećaš da je tvoja odgovornost da uradiš pravu stvar u pravom trenutku, onda je to tvoja briga i tvoja odgovornost. Ali, ako predaš svoju odgovornost Najvišem Apsolutnom Svevišnjem, to postaje Njegova odgovornost i čim to postane Njegova odgovornost, onda ti postaješ Njegov instrument. Ko god preuzme odgovornost, on je izvršilac. Pa kad si predao odgovornost Svevišnjem u tebi, onda On postaje Izvršilac i na Njemu je da uradi pravu stvar i da kaže pravu stvar u tebi i pomoću tebe.

Dok god održavaš svoju sopstvenu individualnost i ličnost, Svevišnji će reći: „U redu, neka pokuša. Neka pokuša na svoj način“. Znači, najbolje je da ne osećaš da pripadaš sebi, već da pripadaš nekome drugom, a to je Svevišnji. Ako pripadaš Svevišnjem, onda je On Izvršilac i prirodno je da će On uraditi pravu stvar u tebi i pomoću tebe.

Deo III — Zahvalnost i Volja Svevišnjeg

Pitanje: Da li možeš da nam kažeš nešto o poniznosti i zahvalnosti?

Šri Činmoj: U duhovnom životu dve osobine su od apsolutno najveće važnosti. Te dve osobine su poniznost i zahvalnost.

Poniznost i zahvalnost. Ako dodamo odgovarajući pridev uz ove dvije reči, one prenose još više visine i još više dubine tragaocu u tebi, tragaocu u svakom ljudskom biću. Za poniznost želim da dodam „iskrena“: iskrena poniznost. Za zahvalnost, želim da dodam „ duševna“: duševna zahvalnost. Zahvalnost mora da bude puna svesti duše, u suprotnom to nije zahvalnost. Tada to postaje samo lukav način da se dobije nešto od osobe kojoj izražavamo zahvalnost. Duševnu zahvalnost, međutim nudimo nekom za nešto što smo već dobili. Čak i ako nam ta osoba nikad više u životu više ništa ne da, ni trunku radosti ili ljubavi, ostaćemo joj večno zahvalni za to što je učinila. Uvek ćemo biti zahvalni za način na koji je njen poklon pridoneo našem životu težnje ili što je značajno promenio naš život i svesno nas preneo do najvišeg Izvora. Kad ponudimo duševnu zahvalnost, to je naše večno uvažavanje toga što smo od nekog dobili na našem večnom putovanju kroz Večnost prema obali Beskonačnosti Lepote, Svetlosti i Blaženstva.

Hrist i svi duhovni Učitelji bez izuzetka su govorili da nam je poniznost neprestano potrebna da bismo najbrže i najsigurnije napredovali u duhovnom životu. Neophodna je da bismo videli Lik našeg Voljenog Svevišnjeg, Unutrašnjeg Pilota. Unutrašnja poniznost i zahvalnost su naša najveća postignuća. Kad se osećaš ponizno, onda osećaš da tvoje telo, vital i um reaguju na naloge tvoje duše. Ako se osećaš zahvalno, iskreno zahvalno, duševno zahvalno, onda si postigao nešto najviše što zemaljska svest može da ponudi Nebeskoj svesti.

Pitanje: Kako mogu da imam više zahvalnosti u svakodnevnom životu?

Šri Činmoj: Uradi samo jednu stvar: uporedi gde si bio kao pojedinac pre osam godina, a gde si sada. Mnogo dobrih i loših stvari se dogodilo za osam godina, ali u celini ćeš videti da pre osam godina nisi bio ni u podnožju drveta ostvarenja. Bio si milion milja daleko od svog ostvarenja. A sada, ne samo da si stao u podnožje drveta ostvarenja, već si se i popeo na pristojnu visinu. Dok si se penjao, možda si prolazio kroz razne sumnje, ali si ipak još uvek ovde. Neki ljudi su se bojali dok su se penjali pa su pali, a drugi su se sad prepali, pa ne mogu da se popnu još više. Strah, sumnja i zebnje su ti takođe dolazile. Upitaj, međutim, svoje unutrašnje biće: „Da li sam na istom mestu na kom sam bio pre osam godina?“ Odgovor će biti: „Ne. U to vreme nisam bio ni blizu drveta“. Tada se javlja zahvalnost.

Moramo da vidimo pozitivnu stranu toga što smo postigli i u šta smo izrasli. Uvek kažem: „ Bilo pa prošlo“. Prošlost nam je donela frustracije, ne prosvetljenje. Ali, u isto vreme, moramo da znamo razliku između prošlosti, koja se pretvorila u prašinu i sadašnjosti, koja nije prašina. Napravili smo nekoliko koraka napred u poslednjih nekoliko godina. Pa ako smo postali nešto što nismo bili ranije, onda je velika šansa da ćemo postati nešto beskrajno bolje u budućnosti. I zato nudimo svoju zahvalnost Svevišnjem.

Pitanje: Kako mogu da osetim potrebu za zahvalnošću?

Šri Činmoj: Potrebu za zahvalnošću možeš da osetiš ako osećaš da je zahvalnost tvoj životni dah. Oseti da bi umro kad bi tvoj dah zahvalnosti nestao. Svaki put kad ponudiš zahvalnost makar i na sekundu, oseti da je to tvoj životni dah.

Na Zemlji ništa nije toliko važno kao zahvalnost. U slučaju Boga, najznačajnija stvar koju On ima je Samilost. Bog je Svemoćan, Sveznajući i Sveprisutan, ali Njegova Moć Samilosti nas čini bliskim s Njim. Da On nema Moć Samilosti, ne bi kod nas ni bilo Brižnosti prema Njemu. Ako možemo da pokažemo bar trunku zahvalnosti prema Bogu, onda Bog oseća da može da postoji u nama. Naša zahvalnost je Božije Postojanje, Božji Dom, Božije Boravište. Bog mora da živi na ulici dok se ne useli u naše srce zahvalnosti.

Pitanje: Kako možemo da ponudimo svoju zahvalnost i povećamo svoju zahvalnost prema tebi i prema Svevišnjem?

Sri Chinmoy: Gratitude is the most precious thing that a human being can have. If someone has a million dollars and if someone else has only an iota of gratitude, in the Eyes of the Supreme he who has an iota of gratitude to God is far superior. Gratitude is the purest thing that we can have. It is immortal in us. If we can offer to God whatever is immortal, soulful and significant, then that is most meaningful.

Someone can have outer wealth, but if he has spiritual wealth — simplicity, purity, humility — that is far better. Again, somebody can be pure, devoted and sincere, but if he does not have any gratitude to God, then his purity is not perfect. On the other hand, if somebody is of bad character but is grateful to God for not yet having been caught or punished, and if he offers gratitude to God and wants to change his life, then God is pleased.

Every morning you should offer gratitude to God for your existence. You should offer gratitude because God has kept you on earth to manifest Him. So gratitude is the most important thing in our life. Nothing is more important in God's Eyes than gratitude.

Question: If you realise the Supreme and have become one with the Supreme, is there gratitude at that time?

Sri Chinmoy: Even if you realise the Highest Consciousness, still gratitude will always remain. Gratitude is sweetness and delight. Delight we experience no matter on which plane of consciousness we are. Gratitude is earth's greatest delight and Heaven's greatest delight. When the cosmic gods get something from the Supreme, they offer delight and gratitude.

When you have delight and gratitude, at that time you reach the Highest. Just because you have reached the Highest you are happy. If you remain on the highest plane, then you become one with the Vision and one with the Reality. Vision gives capacity to Reality. If this moment Vision is giving something to Reality, although they are one, Reality will naturally feel grateful. When you are on the highest level, Vision and Reality are one. But if you want to play the cosmic Game and you separate the Vision from Reality, then when you have given, naturally the one to whom you give will express gratitude. But on the highest plane, he who gives and he who receives are one.

Gratitude is in both realisation and manifestation. If you remain in the highest realisation you will be grateful, and if you remain in manifestation you will be grateful. Gratitude has to be constant. Even on the highest plane you have to be grateful.

Question: Does aspiration depend on my will or on the Will of God?

Sri Chinmoy: It depends on the Will of God and also on your own dedication to the spiritual life. They go together. In the beginning you have to participate in the game. You have to get up early in the morning, at six o'clock or seven o'clock, and you have to meditate. But then there comes a time when you see that it is only His Will that is acting in and through you. In the beginning, you may feel that it is fifty per cent your will and fifty per cent God's Will working in and through you. But when you go deep within, you see that it is ninety-nine per cent God's Will. And later, you will realise that it is one hundred per cent God's Will. But in the beginning you have to act like a good student. You have to get up early and do your inner study. At that time you feel that aspiration depends on your will.

Question: Why can't you just awaken people and make them aspire?

Sri Chinmoy: When I look at you as an individual, from your heart I hear one message and from your tongue I hear another message. In the inner world somebody will touch my feet and say, "You are my only Reality. I have seen your transcendental Form. I was going to end my life, but you have saved me." But in the outer world if I speak to that same individual, he will be rude to me to such an extent that you cannot imagine.

One day I am the Saviour. Then three days later I am the worst person on earth, because I have prevented him from taking his life or I failed to fulfil his desires. But why does he feel that it is my capacity that has saved him or that has failed to satisfy his vital demands? It is the Supreme Himself who is giving the command. But the individual cannot believe that it is the Will of the Supreme, so he has to curse me and be rude to me.

When you are identified with the Will of the Supreme, at that time the most unbelievable things you can do if necessity demands. When the Master is identified with the supreme Will and is not fulfilling the human desires in a human way, at that time people say that he is the worst culprit. Spiritual Masters are always at the mercy of the disciples. The disciples want the Master to do something; but that very thing he is not authorised to do. If the disciples are in a high consciousness, then they will not ask for the fulfilment of their desires. If an iota of demand passes through their mind, they will feel miserable. But if they don't remain in that high consciousness, then they blame the Master for everything.

Question: How can we know if success or failure is the Will of the Supreme?

Sri Chinmoy: The Supreme will not keep in His Mind success or failure. He will keep only the experience in His Mind. When you do something and there is no success, then you will be very sad and disturbed. But you should feel from within that no matter which result you get, you will be equally happy. You have to feel that it is not the success or failure that you want; it is only the experience that you need in order to grow. Then the result will be in accordance with the divine Will. Otherwise you will only cry for success and if you get failure you will feel miserable. So when you do something, if you are inspired from within, then you will be satisfied with either success or failure. Whatever experience the divine force wants to give you, you will take it as an experience.

Question: What is the significance of silence?

Sri Chinmoy: Here we are observing divine silence and not human silence. In human silence we may keep our mouth shut, but our mind is constantly talking, scolding and insulting. The mind is doing everything. But if we can maintain divine silence, then from this divine silence we will immediately get Light from God. Then we can offer this Light to the persons who are creating problems for us.

Question: I would like to know the best and the most effective way to raise one's consciousness and to maintain that level.

Sri Chinmoy: I wish to say that it is through inner cry that you raise your consciousness, and in order to maintain your highest consciousness you have to establish considerable purity in the vital. First, with your inner cry, with your aspiration, you go up. Then how do you remain stationed there? It is through purity in the vital that you will be able to stay there for good.

Question: What is the most important thing for a seeker to enter into the Universal Consciousness?

Sri Chinmoy: The most important thing for a seeker is to embody the Light-consciousness, Bliss-consciousness, Power-consciousness and Truth-consciousness, after having entered into the Universal Consciousness.

Question: What is consciousness?

Sri Chinmoy: Consciousness is the connecting link between earth and Heaven. Consciousness connects the cry of the finite with the Smile of the Infinite. Consciousness is the connecting link between earth's aspiring reality and Heaven's smiling Reality. It is the bridge between the reality that is growing and the Reality that eternally is. When we are here on earth, we are growing. When we are in Heaven, we eternally are.

Question: What is the difference between consciousness and awareness?

Sri Chinmoy: In awareness, you can see around you; you are aware of another person, of the room, of how you are standing, of how you are sitting or of how you are talking. But consciousness is far deeper and broader. When there is consciousness, there need not be a subject and object. Consciousness merely exists. In it the individual merges and becomes one with the universal Reality. There is no separation of individuality, for the One is infused with all that exists. Consciousness is not a personal quality, but an all-embracing cosmic identity.

Question: Should we try to keep our working areas neat and tidy, or can we work well in clutter?

Sri Chinmoy: As a young man my first job was as an electrician. My boss had come to the conclusion that in this world God has created two types of people: those who will make a mess, and those who will clean up the mess. We have to care for perfection. You are saying we should keep our work area clean. I fully agree. If you clean before you start working, you may say that you are losing ten minutes time, but actually you will accomplish more. These things I can say hundreds of times, but people who do not have from within a sense of cleanliness will never be really clean. I have been praying for my disciples to take showers. Still six or seven don't. If cleanliness is not in the person, then how much can you inject?

Whose responsibility is it to keep the place clean: the boys' or the girls'? On the one hand, masculine pride prevents the boys from cleaning, and on the other hand, they are incapable. The boys feel that the girls have to do it. The girls feel that it is the boys' unpardonable incapacity. There are many things boys cannot do, but girls can do. I have to give a boy twenty-four hours to keep his room clean, but if I give a girl five minutes she will do it. What will take him twenty-four hours to do, she will do in five minutes. And his sense of cleanliness will differ from hers. He will say that his room is clean. But when you go there, you will be surprised.

So the standard of cleanliness is different. The boys' and the girls' standard of cleanliness is different. The boys' standard is no standard at all. A husband will think that everything is perfect, but as soon as his wife goes there, you will see a real sense of cleanliness. These are realities in life. In my own room, I make it absolutely a beer-garden. The girl disciples will clean it. Here I am representing the boys. Our standard is really unbearable. In this world there are people who really maintain a good standard of cleanliness. Even if I ask others to do the same cleaning, they will do it, but it will be far below the standard of the others. So those with high standards have to do cleaning.

About three weeks ago I went to our press, and there I saw such a mess. I could not stay more than five minutes. Then I pleaded with the girls, and they went and cleaned up the mess. When the press is untidy and dirty, we just invite accidents. When the press is not clean, already the undivine forces have entered, and then undivine forces create accidents for us. So cleanliness helps us considerably.

Question: Could you please speak about self-enquiry and self-deprecation?

Sri Chinmoy: There is a great difference between self-enquiry and self-deprecation. Self-enquiry is the precursor of self-discovery. Who am I? What am I here for? The great spiritual Master named Ramana Maharshi from South India used to ask these questions. Unless you want to know who you are, how are you going to know what you are here for?

First we start with enquiry; then it becomes discovery. But in self-deprecation, we limit ourselves in our own estimation. Let us not be bloated with pride, for that would be a mistake. But if constantly we find fault with ourselves and just curse ourselves every moment we get the opportunity, then again that is wrong. It is a way of expressing our false modesty. We know what we are. If we are sincere, then we are bound to know what kind of life we are leading and what we are offering to mankind. If we are sincere, then we can be more sincere. If we are aspiring, then we can aspire more. There is no end to our progress. But if we constantly find fault with ourselves, then we are making a mistake.

Self-enquiry leads to self-discovery. Self-deprecation leads to unconscious, if not conscious, destruction.

Question: When we feel our intuitive qualities being sharpened, are you doing it for us?

Sri Chinmoy: It is your own divinity that is coming to the fore. Of course, my oneness, my inseparable oneness is there with your divinity. I bring down grace from above, but your personal effort expedites the matter. So I want to give fifty per cent of the full credit to the sincere seeker inside you.

Question: Can you please explain psychic emotion?

Sri Chinmoy: The psychic being can exist only in human beings. The soul is in everything: inside this wall, in the table, everywhere you can see the presence of the soul. But the psychic being you cannot see here in a piece of wool or in an animal. Only when a human being comes into existence will you see the flash of the psychic being. This psychic being is the immortal child within us. It is the representative of our inner soul. It has infinite possibilities to lead us into the highest, into the purest, into Eternity. The psychic being abides inside our heart. It is all purity, all light and all delight.

First we get the glimpse of this psychic being, and gradually we enter into the domain of the psychic being. Then we play with the psychic being, talk, mix, and do all the things we can do with our human, earthly children. The moment we see the psychic being within us, we feel that we are truly children of God. When we see our oneness with the psychic being, we feel that the psychic being is ours. This makes us feel that we are not only the perfect children of God, but also that in us is the seed that will eventually grow into God. This means that everyone without exception will one day realise God and become God. This is the message that we get from the psychic being.

Question: What are simplicity, sincerity and humility?

Sri Chinmoy: To have simplicity is to run towards God without darkness, worries or impurity. Simplicity is running towards the goal. Sincerity means that the seeker wants only the goal and not the flowers and fruits that are along the road. Humility comes when he reaches the goal. He knows that it is not his capacity that has brought him to the goal. Simplicity is beauty; sincerity is duty; they produce humility. Humility is God-reality, God-oneness and God-perfection. Humility not only embodies the Vast, but it is also the Infinite, the Eternal. It is not something to become, but it is God the Reality.

Question: I would like very much to work on accepting God's outer Body, the world, and also on accepting my conflicts. How can I begin to do this?

Sri Chinmoy: How can you accept yourself and how can you accept the outer world? Now, before you answer this question, try to answer another question: "Why to accept?" Then your task becomes easier. How to accept? There are many ways, but all ways will be fruitless if you do not know why to accept humanity or yourself.

First you have to accept yourself; then you can think of accepting humanity. Why should you accept yourself? You should accept yourself because the Lord, who is all-Love, all-Mercy, all-Compassion, all-Protection and all-Power, has accepted you and is utilising you as His chosen instrument. He has accepted you; this is the main reason why you should accept yourself. The Infinite has accepted the finite and through the finite the Infinite wants to express Himself. What greater reason do you need to feel divinely proud? When you feel that the Infinite has accepted you to express Himself, then with the deepest joy and pride you are in a position to accept yourself.

Now, how to accept the outer world? If you see the world as something around you or outside you, then it can never be your world. This world can be your world only when you see it inside yourself, as part of yourself. Then you possess the world. If you see the world as something around you, then either the world possesses you or you feel that there is a vast gulf, a yawning gap between you and the world. But if you see the world inside you, then there is no gap. The world is yours, your possession.

What do you do with your possession? You utilise it. Either you utilise it in a wrong way or in a right way, but you have the capacity and the right to utilise the world inside you because it is your possession. If it is not your possession, then you cannot do that. So how to accept the world? First try to see and feel the world inside you. When you see the world inside you, then automatically you accept the world.

Then, do not expect anything while you are bringing the outer world inside you. Do not think that you will do something grand, something marvellous for the world and do not expect anything from the world. If you expect, then you are bound to be disappointed. Your expectation must lie in the Supreme. If you want to expect something, then you have to expect it from the Supreme in the world, but not directly from the world. If you ask a man to help you with something in some way, then he will be the cause of your frustration. But if you ask the Supreme in him and pray to the Supreme in him for a favour, then that particular person is going to help you.

If you want to know how you can accept the world, I wish to tell you, accept the Supreme in man and see in him more perfection than imperfection. Consciously try to see more truth in him than falsehood. See his positive side, his brighter part. Each individual represents the world. So when you are trying to bring the world inside you, do not take it as imperfection, bondage, limitation and death. No, take it as something which has infinite possibility to do something wonderful and unique for the Supreme and for yourself. In that way it becomes extremely easy for you to bring the outer world into yourself and make yourself feel that it is you who have to take care of the inner world, this world inside you. Only do not allow the world to remain around you or outside you.

How to accept? I tell you, you will be able to accept the world by changing your attitude towards the world. The world is doomed to disappointment, the world is going to the dogs, the world is past perfection; these ideas you have to throw out. The world carries the message of God; the world is bound to be the Kingdom of Heaven. This world is really God's chosen field. Here He will manifest and here He will fulfil Himself. With these ideas if we look at the world, then we will see that easily we will be able to accept the world.

Question: How do we know when we should forgive a person who has injured us, and when we should retaliate?

Sri Chinmoy: There are two types of people. One type is like a monkey or a scorpion. If we allow a monkey to approach us, it will bite and pinch us immediately. If we touch a scorpion, first it will sting our hand. If we touch it again, it will bite us again. So in this world we have to see if someone is constantly trying to destroy us. If ignorance is not decreasing we have to defend ourselves.

But when the Christ saw that his own people were constantly fighting, he said that there are some people of a good nature whom we should forgive because they sincerely try to do the right thing. If somebody of this type has done something wrong and we forgive him, then he will not do it again because he will know that he has done something wrong. If we tell him, "All right, you have done it. Now don't do it again," he will be ashamed and embarrassed. He will feel repentant that he has done something wrong. Since he has a good nature, he will not do it a second time.

But if somebody has the nature of a scorpion or a monkey, we can give him as many chances as we want, but he will not change his nature. So with him we have to be very strict. If somebody is by nature like a scorpion and we give him a chance, he will simply kill us.

Question: I would like you to describe for us the Smile of the Supreme.

Sri Chinmoy: When the Supreme is in unmanifested form, He is just a Face, but when He is manifested or when He wants to manifest Himself, He has to give out a smile. He is alive, He is functioning, He is dynamic, He is active. This we can know only when we see a smile dawn on His Face. When we speak of the Supreme, we have to know that He is both masculine and feminine. It is very difficult to comprehend this with our human mind. In His masculine Form He is static; He is beyond manifestation, although He does come into manifestation. But when He comes into manifestation, it is through His feminine Form. In our Indian terminology that feminine Form is called Prakriti, or the Nature-Force or the Mother aspect of the Supreme. When the Nature-Force operates in the physical world, we see activity in the Being of the Supreme. And when that activity takes place, we see spontaneous joy all over the Supreme's manifested Form. This joy expresses itself most effectively on the Face of the Supreme in a smile. So we can say that the Living-Force or the Creativity of the Supreme is His Smile. That smile is the very Breath of the Universal Consciousness, as well as the Breath of the Supreme Himself. If there is no smile, there is no breath; and if there is no breath, then the creation remains unmanifested. So in the very Smile of the Supreme the creation starts functioning.

Question: What is the difference between attachment and compassion?

Sri Chinmoy: In attachment we act conditionally; in compassion we act unreservedly, eternally and unconditionally. Attachment is our self-imposed activity; whereas compassion is our God-inspired, God-revealing, and God-manifesting activity.

Question: How much sleep is necessary for a seeker?

Sri Chinmoy: It entirely depends on how much will-power you have that can create receptivity in the body. If your will-power can create receptivity in the physical consciousness, then only one or two hours, or even less, is necessary. If you can't create receptivity, then it is always advisable to take rest. Otherwise, the consciousness does not function properly. If the consciousness does not function, then we are worse than animals. It not only does not function; what is worse, it becomes destructive. Destruction takes place in the form of negative feelings towards everything, towards your own existence. If you cherish negative feelings, that is real death.

Question: How do God's and man's laws compare?

Sri Chinmoy: God's Law is operated by His Compassion-Light and man's law is operated by his judgement-might. Judgement-might is human law, but Compassion-Light is God's Law. When I do something wrong, human law tries to punish me, but punishment is not the ultimate answer. In the case of God's Law, when I do something wrong, for example when I steal, the Compassion of the Supreme will touch the root and cause me to realise that stealing is wrong, and that I should work for what I need and get it in a proper manner. So, God's Compassion works in such a way as to help us change, while human law cannot change human nature. It is only Divine Law, which is illumining, that can change and transform human nature. Human law is an immediate response to what you have done — it is action and reaction. Divine Law will enter into and transform the root of the ignorance.

Question: God is manifesting through His entire creation. How can we understand God through just a part of His creation?

Sri Chinmoy: Let us take God as the vast ocean. You know that the ocean is composed of tiny drops. Millions and billions and trillions of drops make up the ocean. If we know how to identify ourselves both with the vast ocean and with the tiniest drop, then we can see God inside the finite and also in the Infinite. It is on the strength of our oneness with the tiniest drop in the ocean that we can see and feel God. If we can establish our oneness with the finite, then we can see what the Infinite looks like.

If we want to see God in His vast creation, as the creation itself, we can do it. But in the beginning it may be easier to separate Him from His creation and identify ourselves with only a small portion of the entire creation. Even in the small part of God's creation which is right now visible to us, we see infinite variety. What will we do with God's entire creation at this time? Our mind will not be able to grasp it at all. To our limited human minds even the finite earth-reality is infinite. If we can begin to understand this tiny corner of God's vast creation, we can say that we have made considerable inner progress.