Značaj osmeha
Deo I — Dečije srce
Pitanje: Koji je najbolji način da steknem osobine srca?
Šri Činmoj: Kad budeš mogao da osetiš da imaš pet ili sedam godina, onda ćeš ostati čist, iskren i posvećen. Ali ako misliš da imaš dvadeset tri ili dvadeset osam, onda ćeš morati da se boriš sa umom. Samo oseti da imaš pet godina i da se igraš u bašti. Neka ostali misle da si blesav, nema veze.
Naš put je put prihvatanja. Dete prihvata sve što vidi oko sebe. Ono pokušava da prihvati sve i da obuhvati sve. Ako iskreno možeš da osećaš da si dete, ako imaš dečije srce, onda ćeš napredovati veoma brzo. Ali, taj osećaj treba da bude spontan.Pitanje: Kako da razvijem taj osećaj?
Šri Činmoj: Najbolji način da se razvije taj osećaj je da se družiš sa drugima koji imaju dečije srce. Svaka ptica svome jatu leti. Lopov se druži sa lopovima, a sveci se druže sa duhovnim ljudima. Ako želiš da se družiš sa decom, a ona uvide da si sama nečistota i neiskrenost, zašto bi se onda družila s tobom? Moraš da zaroniš duboko unutra i dođeš u dodir sa unutrašnjim vrtom, i onda postaneš još jedno dete. Ako si postao dete, druga deca se neće imati ništa protiv da se druže s tobom. Osetiće da ne postoji veliki jaz između tvog postojanja i Božijeg Postojanja.Pitanje: Šta je brižnost?
Šri Činmoj: Brižnost je veoma komplikovana reč. Nekad kažemo da brinemo o nekome, ali to ne mora biti stvarna brižnost. Stvarna brižnost je kad nudiš nešto zbog ljubavi, zbog Boga, kad pokazuješ jedinstvo sa čovečanstvom. Ako je Bog most između dva pojedinca, onda će ih Bog sigurno i ujediniti. To je stvarna brižnost. Ako Bog ujedinjuje pojedinca sa celim svetom, to je Brižnost. Ako se Bog i ne pominje kad želiš da uradiš nešto za nekoga, onda je to samo vezivanje, jer tada neko želi da poseduje nekog drugog.Pitanje: Da bi se imale dečije osobine, da li se mora imati mnogo vere i poverenja?
Šri Činmoj: Da, zaista. To je apsolutno neophodno. Dete zna da mu majka neće namerno uraditi ništa loše. Dete veruje da čak i nesvesno majka neće uraditi ništa pogrešno. Za nju, mogućnost da povredi dete ne dolazi u obzir. Dete nikad ne misli da bi mu majka svesno nešto naudila, daleko od toga. Sasvim suprotno, dete ima neupitnu veru u majku. Ono oseća da bi, ako mu neko da otrov, majka radije sama popila taj otrov i spasla ga. Sasvim ista vera je potrebna kod odrasle osobe, kod nekoga ko ima razvijen um.
Kad dete napuni trinaest godina, um počinje da funkcioniše. Bio to intelektualni um ili obični um, on ima svoj sopstveni način sumnje i podozrenja i radi razne nebožanske stvari. Znači, najbolje je da misliš da imaš pet godina, mada si odrastao i veoma razvijen u duhovnom životu. Ako misliš da si dete, onda napreduješ veoma brzo. Kako da stekneš prijemčivost? Dete ima prijemčivost, trenutnu prijemčivost, jer se ne oslanja samo na svoje sposobnosti. Ono se oslanja na majčine sposobnosti. Ipak, spremno je da preda svoje male sposobnosti. Njegova mala sposobnost je vera. Detetova sposobnost je njegova vera da njegov otac može da podiže teške terete. Njegova vera je to da njegov otac to može da uradi i takođe da njegov otac to radi zbog njega. Sama vera u oca ga spasava. Njegova vera u oca je njegova vera u samog sebe.Pitanje: Kako da najbolje volimo druge ili da pomažemo ljudima?
Šri Činmoj: Možemo najbolje da volimo ljude i pomažemo im ako osećamo da smo mi svi jedno. Kad jedan deo mog tela pati, zbog svog jedinstva sa njim drugi deo tela istupi i pokušava da pomogne onom kome treba pomoć. Ako možemo da volimo Boga koren, onda možemo da volimo i Boga seme, Boga koren, Boga drvo, Boga cvet i Boga lišće. Ako tragalac oseća da su on i ostali jedno, onda sam Bog vodi i njega i druge.Pitanje: Kako možemo biti sigurni da je rad koji obavljamo nesebična, posvećena služba?
Šri Činmoj: Lako možemo da znamo da li je posao koji obavljamo nesebična, posvećena služba ili nije, tako što ćemo ući u srce dok radimo. Ako se srce širi, ako se srce prosvetljuje, ako srce kao jelen trči prema Cilju, onda je to sigurno posvećena služba.Pitanje: Kako nam pomaže jedinstvo?
Šri Činmoj: Dok boravite u najvišoj svesti, potpuno poistovećeni sa mnom, onda zahvaljujući svom poistovećenju i svom jedinstvu sa mnom imate sve sposobnosti. Ali, kad se veza prekine i jedinstvo nije potpuno, tada ostajete sami sa sobom. Vi održavate svoju sopstvenu individualnost i ličnost. Zbog svoje ograničene individualnosti i ličnosti, ne možete da ispoljite sposobnosti koje su u vama.
Na najvišem nivou nema proveravanja, tu je stvarnost u svojoj celosti. Ali čim ste bar jedan nivo ispod najvišeg, vi osećate da tu počinje neka vrsta provere, pošto ograničenim kapacitetom pokušavate da postignete neograničeno. To je razlog zašto postoji neka vrsta provere. Opet, kad ste u najvišem, tada je sve neograničeno. Vi uzimate najviše kao svoje sopstveno, tako da nema testova. Beskonačno ostaje sa Beskonačnim. Nema nedostatka kapaciteta kao takvog u najvišem. Ono je kompletno. U mom najvišem, ja sam potpun. Kad sam skroz u samom Najvišem, onda Večnost, Beskonačnost i Besmrtnost nisu nejasni termini, oni su stvarnost, apsolutna stvarnost.Pitanje: Bio sam na koncertu i osetio sam neku vezu sa violinistom.
Šri Činmoj: U ovom slučaju si uspostavio jedinstvo sa Izvorom u njemu. Na spoljašnjem nivou on je svirao, na unutrašnjem nivou duša je svirala u tebi i pomoću tebe. Ti si ulazio u tog određenog muzičara; a on je ulazio u Izvor. Muzika je odatle svirana. Ponekad se dešava da tragalac u publici uđe u Izvor. Tragalac koji je u publici može lako da uspostavi jedinstvo sa Izvorom ako oseća da ga je sam Izvor upotrebio. Jedan je aktivan, drugi je tih. Onaj koji svira je aktivan, a ti si u tada tih. Ti nisi samo tihi slušalac, već i tihi učesnik.Pitanje: Kako da istovremeno budem i iskren i ponizan?
Šri Činmoj: U običnom životu bez težnje, ne postoji sigurnost. Niko ne može da bude siguran u svoj sopstveni život niti u živote ostalih. Bez obzira koliko moćan, koliko bogat ili koliko mudar da je neko, neće se osećati sigurno. Zašto? Upravo zato što nije uspostavio, ne može da uspostavi, jedinstvo sa drugima. Ne može postojati potpuno jedinstvo, neprestano, večno i nerazdvojno jedinstvo sve dok ne uspostavite jedinstvo sa Svevišnjim. Ovdje, na Zemlji, kad želimo da uspostavimo sigurnost u naše sopstvene sposobnosti i talente, shvatimo da je to nemoguće. Onda postanemo savršen rob nekom drugom, da bismo stekli sigurnost. Ali, moramo znati da Svevišnji ima svu sigurnost. Ako zaronimo duboko unutra, onda ćemo osetiti da smo sigurni u svom Izvoru. Kad se molimo Svevišnjem ili meditiramo na Svevišnjeg, ne moramo se moliti za sigurnost, već za neprestano i svesno jedinstvo.
Poniznost nije tek dodirivanje prašine sa nečijih stopala. Poniznost automatski dolazi. Što se neko više popne, to je ponizniji. U duhovnom životu, ako stvarni duhovni Učitelj ima šta da ponudi, on postaje ponizan kao drvo na kom je voće. Ako neko nema ništa da ponudi, postaje ohol i arogantan. Ali, ako Učitelj zna da ima nešto da ponudi, onda on poklanja samo svoje postojanje čovečanstvu.Pitanje: Da li je iskrenost u umu i vitalu ista za sve tragaoce, ili se kod svakog razlikuje?
Šri Činmoj: To zavisi od stepena napretka tragaoca. Iskrenost deteta, iskrenost mladića i iskrenost starije osobe u fizičkom, vitalu i umu ne moraju biti iste. Ako je dete učinilo nešto loše, onda će ispričati celu priču od početka do kraja. Ako odrasli ili adolescent uradi nešto loše, onda je suzdržaniji. Možda će reći tek nekoliko reči o tome što je napravio. A četrdesetogodišnjak ili pedesetogodišnjak će samo reći: „O, pogrešio sam“. To je ostalo od njegove iskrenosti. Znači, tri različite osobe izražavaju iskrenost na tri različita načina. Dete će, ako je iskreno, ispričati celu priču, kako je počelo i kako je završilo. Adolescent će reći tek nekoliko rečenica i onda stati. A pedesetogodišnjak ili šezdesetogodišnjak neće ni pomenuti događaj. Samo će reći da je pogrešio.
Što se tiče prepoznavanja neiskrenosti, dete nekad neće ni znati da radi nešto loše. Odrasla osoba će znati šta je iskrenost a šta je neiskrenost, ali neće ceniti to što govori istinu. Nekad starije osobe deset puta slažu da bi dokazali da su iskreni. Ako neko kaže jednu laž, onda je spreman da kaže još deset laži da bi opravdao prvu laž. Mnogi ljudi su spremni da kažu još deset laži ili da ponavljaju jednu te istu laž. Oni skupe negativnu silu i ponude je u prvoj laži. Onda su uvereni da govore istinu. Mnogo puta znaju da su slagali, ali nastavljaju. Nakon što su ponovili istu stvar dvadeset puta, to im više i nije laž, već apsolutno postaje sveta istina. Toliko su se navikli da tako govore da im to postaje neodvojiv deo života. Neiskrenost im postaje iskrenost, ali drugi to mogu da vide kao neiskrenost.
Sa druge strane, ljudi se sami ponekad suprotstavljaju iskrenosti. Video si nešto ili si uradio nešto; ali ako to nije videlo još deset ljudi, onda uđeš u sumnjajući ljudski um. Iako znaš da si uradio dobru stvar ili lošu stvar, počneš da sumnjaš sam u sebe i osećaš da ti to nisi mogao da to uradiš. Osećaš da je to uradio neko drugi.Pitanje: Šta je čistota?
Šri Činmoj: Šta je čistota? Čistota je nešto što čini da osećamo da Bog nikad ne može biti odvojen od našeg istinskog postojanja. Ako neko ima čistotu, onda može osećati da je Bog njegov sopstveni. A ako nema čistotu, onda nikad ne može osećati da je Bog njegov, samo se zavarava. Nečist čovek ne može nikad, nikad potpuno iskreno tvrditi da je Bog njegov sopstveni.
Znači, samo ako neko ima čistotu u ogromnoj meri, može tvrditi da je Bog njegov najsopstveniji i može u isto vreme biti uveren u svoju unutrašnju posvećenost.Pitanje: Guru, kako da imam više čistote?
Šri Činmoj: Pogledaj rano ujutro cvet i oseti njegov miris. Pogledaj cvet i odmah oseti kako je cvet čist. Onda pogledaj direktno u jutarnje Sunce, kad rano ujutro tek izlazi. Kako je lepo! Vidiš li išta nečisto u tome? Ne. Pogledaj Mesec. Vidiš li išta nečisto? Pogledaj bilo šta što će ti dati osećaj čistote. Pogledaj plamen sveće i videćeš da je on sama čistota, u njemu gore sve tvoje nečistote. Sve za šta osećaš da je spolja čisto, drži u svojoj mentalnoj viziji. To je jedan način, najlakši način da uveriš svoj um.
Drugi način uključuje disanje. Kad meditiraš, pokušaj da dišeš koliko god je moguće sporije. Udiši tiho i polako i oseti da sa svakim udisajem unosiš u svoj sistem mir, svetlost i blaženstvo. Ove osobine nisu ništa drugo do sama čistota. Onda, kad izdišeš, oseti da izdišeš svo svoje neznanje i nesavršenost koji su u tebi. Svesnim disanjem možeš uneti čistotu u svoj sistem; a svaki put kad izdišeš, izbaci nečistotu.
Možeš da primenjuješ oba metoda. Drži cvet, mirisni štapić ili nešto drugo što simbolizuje čistotu u tvom spoljašnjem umu ispred svog spoljašnjeg vida. Onda ti, kad već budeš u stanju da zaroniš duboko unutra, neće biti potreban ni cvet, ni sveća ni mirisni štapić.Pitanje: Kako da održimo svoju čistotu?
Šri Činmoj: Možemo održati svoju čistotu ako svesno osetimo da ruža cveta u našem srcu laticu po laticu. Uvek treba živo da zamislimo sliku cveta, recimo ruže ili lotosa. Čim vidimo cvet, mi svesno ili nesvesno udišemo čistotu cveta. Ako osećamo da u nama ruža cveta laticu po laticu, onda je prirodno da će miris i čistota ruže prožeti celo naše unutrašnje i spoljašnje postojanje. Ili, ako želimo, možemo da pokušamo da u svojim srcima vidimo plamen sveće. Plamen sveće se neprestano diže visoko, više, najviše. Dok se diže, on prosvetljuje naše neznalačko, mračno, nečisto i nebožansko postojanje. Na taj način možemo da održimo našu čistotu i da imamo trajno zadovoljstvo u našem životu.Pitanje: Kakav je odnos između težnje i čistote?
Šri Činmoj: Ako kažete da morate da postanete potpuno čisti da bi počeli da težite, onda moram da kažem da taj dan nikad neće osvanuti. Ako morate da postanete sto posto čisti i čedni, onda ćete morati da čekate večno. Tačno je da se do izvesne mere mora biti pročišćen; u suprotnom bi se sve pokvarilo kad Božanska Moć uđe u nas. Stvorila bi veću pometnju nego radost. Ne bi bilo stvaranja, božanskog stvaranja. Ali, težnja i pročišćenje moraju da idu zajedno. Ako težite, doživećete pročišćenje svoje prirode, a ako se vaša priroda pročisti, onda će vaša težnja postati intenzivnija, dostići će maksimum. Znači, niko nije savršen. Niko ne bi mogao da kaže da će početi da meditira tek nakon što postigne savršenstvo svoje prirode. Kakva je korist od meditacije i koncentracije ako si već savršen? Čednost i čistota dolaze samo od unutrašnje težnje; moraju da idu uporedo. Jedno upotpunjuje drugo; jedno ispunjava drugo.Deo II — Značaj osmeha
Pitanje: Kakav je duhovni značaj osmeha?
Šri Činmoj: Kad se ljudska majka nasmeši, to je od srca. Kad se Božanska Majka osmehuje, to je njeno obećanje njenom duhovnom detetu da mu je Onostrani Cilj predodoređen, da će Transcendentalna Stvarnost svanuti za tragaoca. Kad se ljudski otac smeši sinu, on mu nudi svoje zemaljsko znanje, mudrost i brižnost. Kad se duhovni Otac osmehuje duhovnom detetu, on mu nudi uverenje da je u svakom trenutku on od njega i za njega. U težnji tragaoca i u ostvarenju Učitelja, tragalac i Učitelj su jedno. Kad duhovni Učitelj dovede zlatni brod koji će prevesti tragaoca na Zlatnu Obalu, on poziva tragaoca sa najširim osmehom, osmehom od srca. Onda, dok vozi tragaoca od Zemlje prema Zlanoj Obali, on opet tragaocu od srca nudi svoj osmeh najveće objave i ispunjenja.Pitanje: Kako nam radost pomaže?
Šri Činmoj: Svakog dana, svakog sata, svakog minuta, svake sekunde, tragalac treba da zna kako da otvori vrata srca Svevišnjeg. Potreban mu je ključ, a taj ključa se zove radost. Kad je tragalac srećan, ne samo da ima ključ, već je on sam ključ. Što je tragalac srećniji, to mu je lakše da otvori vrata srca Svevišnjeg. Ključ je najsavršeniji kad je tragalac najsrećnije ljudsko biće.Pitanje: Kako mogu da steknem više zadovoljstva od nevezanosti?
Šri Činmoj: Kako postižemo moć nevezivanja, odnosno svetlost nevezivanja? To je lako iskrenom tragaocu, a u isto vreme, vrlo teško neiskrenom tragaocu. Čak će i za iskrene tragaoce, dok god postoje u konačnom, sa konačnim i za konačno, uvek postojati neko vezivanje. Ako ikad osete da su došli iz Beskonačnog, da su u Beskonačnom i da su za Beskonačno, onda više neće morati da plaču za nevezivanjam. Nevezivanje će im samo doći i oni će osetiti da nisu ništa drugo već nevezivanje samo.
Ti si vezan za telo. Šta je telo? To je ograničena svest, konačna svet. U duhovnom životu koristimo izraz „posvećenost“. Mi smo vezani za konačno, ali smo posvećeni Beskonačnom. Ja kažem da ćemo, ako smo posvećeni Beskonačnom više nego što smo vezani za konačno, automatski steći moć nevezivanja. Kad živimo u konačnom i želimo da zadovoljimo konačno, onda je to samo vezivanje. Ali ako živimo u Beskonačnom i služimo Beskonačnom, onda sve postaje nevezivanje.
To ne znači da se konačno odvaja od Bekonačnog. Ne. Konačno se svesno predaje Beskonačnom. Mračni deo nas se mora predati našem prosvetljenom delu. Onda konačno i Beskonačno postaju jedno. To je kao sa mojim stopalima i glavom. Oni su jedno telo. Ako su moja stopala sad prljava i nečista, i ako moj mozak kaže da su prljava i nečista, šta ću uraditi? Opraću ih. Takvu moć ima mozak. Isto tako, u duhovnom životu, viši deo može da prosvetli niži deo. Beskonačno ima sposobnost da prosvetli konačno. Poruka konačnog je sada u vezivanju. Ali opet, konačno se lako može preobraziti u Beskonačno. Konačno je mala kap. Ali, kad uđe u prostrani okean, ona gubi svoju majušnu individualnost. Nešto najsićušnije preuzima svoju najveću, najuzvišeniju individualnost. Znači, kad se svesno i duševno posvetimo nečemu prostranom i beskonačnom, zamenićemo vezivanje nevezivanjem.Pitanje: Da li je velika razlika između radosti i Blaženstva?
Šri Činmoj: Postoji velika razlika između radosti i Blaženstva. Recimo da je radost suprotna od uživanja. Udovoljavanje na fizičkom i vitalnom nivou se zove uživanje. Nakon uživanja sledi frustracija, a nakon frustracije slijedi razaranje. Radost je, međutim, nešto što raste u nama. Polako ali sigurno raste. Opet, radost može da iščezne, ali nikad ne dolazi do nivoa razaranja. Biti u radosti je kao da ste popili čašu vode. Ako ste žedni, onda ćete možda popiti sve; onda je više neće biti. Ali, ako stavite čašu pored česme, možete je stalno dosipati. Na isti način, ako je takva situacija, radost će iščeznuti. Ali se takođe može dopuniti. Međutim, bez obzira da li iščezava ili raste, ako je to prava radost, onda vas neće ni frustrirati ni uništiti.
Radost možete imati u umu, u svom srcu, čak i u svojim rukama. Kad bacite kuglu na veliku udaljenost, odmah će vaše ruke učiniti da se osećate kao da ste postigli sve i osetićete radost u rukama. Nekad ćete, ako imate opušten osećaj u kolenu dok brzo hodate, osetiti i radost u kolenu. Ako malo ojačate skočni zglob, osetićete radost u zglobu. Znači, bilo koji deo vašeg bića može da oseća radost. Radost se može podeliti između raznih delova bića. Možete imati radost u umu, u vitalu ili u telu. Možete imati radost bilo gde.
Radost obično ne silazi do najnižeg dela jer se boji borbe sa uživanjem. Radost i uživanje imaju praktično jednaku snagu, pa se radost boji borbe, jer nije uvek sigurna u pobedu. Jedno je dobar dečak, a drugo je loš dečak. Loš dečak nekad porazi dobrog dečaka i učini ga bespomoćnim, beznadežnim. Ali kad dobar dečak stekne snagu, on pokušava da preobrazi lošeg dečaka i da ga posavetuje šta radi dobro, a šta loše. Na ovaj način radost preobražava uživanje.
Blaženstvo je, međutim, nešto drugo. Kad ste u blaženstvu, osećate ogromnu ekstazu u celom svom telu, od glave do pete. Odozgo, Nektar-Blaženstvo se spušta kroz krunski centar i kaplje u Treće Oko. Ispijate ovo Nektar-Blaženstvo i i imate osećaj Besmrtnosti. Čim makar jedna kap ovog Blaženstva dođe u sahasrara čakru, celo telo doživi božansko uzbuđenje. Nijedna ćelija, nijedan molekul nije izostavljen u ovoj intenzivnoj ekstazi.
Radost ne može da pređe granice vlastitog postojanja. Ali Blaženstvo dolazi iz oblasti duše, iz transcendentalne Visine Tišine. Dok se spušta, postepeno sve prosvetljava, čak i grubu telesnost. Od najvišeg se spušta do najnižeg. Blaženstvo ima ogromnu snagu, ali se spušta vrlo sporo. Kad dođe sa najvišeg nivoa, prvo dolazi u arenu duše, onda na psihički nivo, mentalni nivo, vitalni nivo i konačno, na fizički nivo. Blaženstvo se uvek spušta vrlo, vrlo oprezno i vrlo sigurno i nepogrešivo.Pitanje: Mogu li da razvijem više unutrašnjeg mira kroz molitvu?
Šri Činmoj: Molitva ti može dati sve. Ako nemaš mir, onda će ti molitva dati mir. Hteo bih, međutim, da kažem da su svi došli na ovaj svet sa bar malo mira. Duša ima sve božanske osobine u obliku semena. Duša je deo božanskog, pa je prirodno da u njoj ima svega. Ali, mir može biti u telesnom u apsolutno zanemarljivoj količini. Ako pokušaš, možeš da razviješ okean mira iz jedne kapljice. Čak i ako misliš da nemaš ni kap mira, nema veze. Svevišnji će ti dati ogroman mir samo zato što se moliš. Onda, doći će vreme kad će celo tvoje biće biti preplavljeno unutrašnjim mirom. Ti se moliš i moliš i tvoje unutrašnje biće čuva tvoj mir, tajno. Onda jednog dana uvidiš da si sam mir, bezgraničan mir.Pitanje: Šta je blaženstvo?
Šri Činmoj: Blaženstvo je Bog, stalno preobražavajuća Stvarnost. Ako me pitaš: „Šta je Bog?“ moj odgovor je: Blaženstvo. Ako me pitaš: „Zašto Bog?“, moj odgovor je, zbog Blaženstva. Ako me pitaš: „Kako je Bog?“, moj odgovor biće: Blaženo. Nema pitanja na ovom svetu na koje se ne može odgovoriti koristeći samo jednu vrhunsku reč: Blaženstvo. Za bilo koje pitanje koje postaviš, samo jedan odgovor je tačan, a taj odgovor je Blaženstvo.Pitanje: Kako možemo imati prisustvo duha u svim situacijama?
Šri Činmoj: Ako ti, kao pojedinac, želiš da uvek učiniš pravu stvar u pravom trenutku, onda je to nemoguće. Nijedno ljudsko biće nije sposobno da uvek uradi pravu stvar u pravom trenutku. Ali, ako zatražiš od Svevišnjeg da deluje u tebi i kroz tebe dvadeset četiri sata dnevno, i ako osećaš da sve što uradiš u toku dvadeset četiri sata pripada Svevišnjem, a ne tebi, onda Bog preuzima odgovornost. Oseti da ne pripadaš sebi, već Svevišnjem. Ako možeš da se osećaš kao da ne pripadaš sebi, već da pripadaš Bogu, onda sve postaje Njegova glavobolja, ne tvoja. Ako osećaš da je tvoja odgovornost da uradiš pravu stvar u pravom trenutku, onda je to tvoja briga i tvoja odgovornost. Ali, ako predaš svoju odgovornost Najvišem Apsolutnom Svevišnjem, to postaje Njegova odgovornost i čim to postane Njegova odgovornost, onda ti postaješ Njegov instrument. Ko god preuzme odgovornost, on je izvršilac. Pa kad si predao odgovornost Svevišnjem u tebi, onda On postaje Izvršilac i na Njemu je da uradi pravu stvar i da kaže pravu stvar u tebi i pomoću tebe.
Dok god održavaš svoju sopstvenu individualnost i ličnost, Svevišnji će reći: „U redu, neka pokuša. Neka pokuša na svoj način“. Znači, najbolje je da ne osećaš da pripadaš sebi, već da pripadaš nekome drugom, a to je Svevišnji. Ako pripadaš Svevišnjem, onda je On Izvršilac i prirodno je da će On uraditi pravu stvar u tebi i pomoću tebe.Deo III — Zahvalnost i Volja Svevišnjeg
Pitanje: Da li možeš da nam kažeš nešto o poniznosti i zahvalnosti?
Šri Činmoj: U duhovnom životu dve osobine su od apsolutno najveće važnosti. Te dve osobine su poniznost i zahvalnost.
Poniznost i zahvalnost. Ako dodamo odgovarajući pridev uz ove dvije reči, one prenose još više visine i još više dubine tragaocu u tebi, tragaocu u svakom ljudskom biću. Za poniznost želim da dodam „iskrena“: iskrena poniznost. Za zahvalnost, želim da dodam „ duševna“: duševna zahvalnost. Zahvalnost mora da bude puna svesti duše, u suprotnom to nije zahvalnost. Tada to postaje samo lukav način da se dobije nešto od osobe kojoj izražavamo zahvalnost. Duševnu zahvalnost, međutim nudimo nekom za nešto što smo već dobili. Čak i ako nam ta osoba nikad više u životu više ništa ne da, ni trunku radosti ili ljubavi, ostaćemo joj večno zahvalni za to što je učinila. Uvek ćemo biti zahvalni za način na koji je njen poklon pridoneo našem životu težnje ili što je značajno promenio naš život i svesno nas preneo do najvišeg Izvora. Kad ponudimo duševnu zahvalnost, to je naše večno uvažavanje toga što smo od nekog dobili na našem večnom putovanju kroz Večnost prema obali Beskonačnosti Lepote, Svetlosti i Blaženstva.
Hrist i svi duhovni Učitelji bez izuzetka su govorili da nam je poniznost neprestano potrebna da bismo najbrže i najsigurnije napredovali u duhovnom životu. Neophodna je da bismo videli Lik našeg Voljenog Svevišnjeg, Unutrašnjeg Pilota. Unutrašnja poniznost i zahvalnost su naša najveća postignuća. Kad se osećaš ponizno, onda osećaš da tvoje telo, vital i um reaguju na naloge tvoje duše. Ako se osećaš zahvalno, iskreno zahvalno, duševno zahvalno, onda si postigao nešto najviše što zemaljska svest može da ponudi Nebeskoj svesti.Pitanje: Kako mogu da imam više zahvalnosti u svakodnevnom životu?
Šri Činmoj: Uradi samo jednu stvar: uporedi gde si bio kao pojedinac pre osam godina, a gde si sada. Mnogo dobrih i loših stvari se dogodilo za osam godina, ali u celini ćeš videti da pre osam godina nisi bio ni u podnožju drveta ostvarenja. Bio si milion milja daleko od svog ostvarenja. A sada, ne samo da si stao u podnožje drveta ostvarenja, već si se i popeo na pristojnu visinu. Dok si se penjao, možda si prolazio kroz razne sumnje, ali si ipak još uvek ovde. Neki ljudi su se bojali dok su se penjali pa su pali, a drugi su se sad prepali, pa ne mogu da se popnu još više. Strah, sumnja i zebnje su ti takođe dolazile. Upitaj, međutim, svoje unutrašnje biće: „Da li sam na istom mestu na kom sam bio pre osam godina?“ Odgovor će biti: „Ne. U to vreme nisam bio ni blizu drveta“. Tada se javlja zahvalnost.
Moramo da vidimo pozitivnu stranu toga što smo postigli i u šta smo izrasli. Uvek kažem: „ Bilo pa prošlo“. Prošlost nam je donela frustracije, ne prosvetljenje. Ali, u isto vreme, moramo da znamo razliku između prošlosti, koja se pretvorila u prašinu i sadašnjosti, koja nije prašina. Napravili smo nekoliko koraka napred u poslednjih nekoliko godina. Pa ako smo postali nešto što nismo bili ranije, onda je velika šansa da ćemo postati nešto beskrajno bolje u budućnosti. I zato nudimo svoju zahvalnost Svevišnjem.Pitanje: Kako mogu da osetim potrebu za zahvalnošću?
Šri Činmoj: Potrebu za zahvalnošću možeš da osetiš ako osećaš da je zahvalnost tvoj životni dah. Oseti da bi umro kad bi tvoj dah zahvalnosti nestao. Svaki put kad ponudiš zahvalnost makar i na sekundu, oseti da je to tvoj životni dah.
Na Zemlji ništa nije toliko važno kao zahvalnost. U slučaju Boga, najznačajnija stvar koju On ima je Samilost. Bog je Svemoćan, Sveznajući i Sveprisutan, ali Njegova Moć Samilosti nas čini bliskim s Njim. Da On nema Moć Samilosti, ne bi kod nas ni bilo Brižnosti prema Njemu. Ako možemo da pokažemo bar trunku zahvalnosti prema Bogu, onda Bog oseća da može da postoji u nama. Naša zahvalnost je Božije Postojanje, Božji Dom, Božije Boravište. Bog mora da živi na ulici dok se ne useli u naše srce zahvalnosti.Pitanje: Kako možemo da ponudimo svoju zahvalnost i povećamo svoju zahvalnost prema tebi i prema Svevišnjem?
Šri Činmoj: Zahvalnost je najdragocenija stvar koju ljudsko biće može da ima. Ako neko ima milione dolara, a neko drugi samo trunku zahvalnosti, u Očima Svevišnjeg je onaj koji ima trunku zahvalnosti prema Bogu je daleko nadmoćniji. Zahvalnost je najčistija stvar koju možemo da imamo. Ona je besmrtna u nama. Ako možemo da ponudimo Bogu nešto što je besmrtno, duševno i smisleno, to je najznačajnija stvar.
Neko može da ima spoljašnje bogatstvo, ali ako ima duhovno bogatstvo – jednostavnost, čistotu, poniznost – to je daleko bolje. Opet, neko može biti čist, posvećen i iskren, ali ako nema nikakvu zahvalnost prema Bogu, njegova čistota nije savršena. U drugu ruku, ako neko ima loš karakter, ali je zahvalan Bogu što još nije uhvaćen ili kažnjen, i ako ponudi zahvalnost Bogu i želi da promeni život, onda je Bog zadovoljan.
Svakog jutra bi trebalo da ponudite zahvalnost Bogu što postojite. Trebalo bi da ponudite svoju zahvalnost zato što vas Bog drži na Zemlji da biste Ga ispoljili. Zato je zahvalnost najvažnija stvar u našem životu. Ništa nije važnije u Božjim Očima od zahvalnosti.Pitanje: Ako spoznamo Svevišnjeg i ako postanemo jedno sa Svevišnjim, da li je zahvalnost tada još uvek prisutna?
Šri Činmoj: Čak i ako ostvarite Najvišu Svest, zahvalnost će uvek ostati. Zahvalnost je slatkoća i blaženstvo. Blaženstvo doživljavamo bez obzira na kom smo nivou svesti. Zahvalnost je najveće zemaljsko blaženstvo i najveće Nebesko blaženstvo. Kad kosmički bogovi dobiju nešto od Svevišnjeg, oni ponude blaženstvo i zahvalnost.
Kad imate blaženstvo i zahvalnost, u tom trenutku dosežete Najviše. Baš zato što ste dosegli Najviše, vi ste srećni. Ako ostanete na najvišem nivou, onda postajete jedno sa Vizijom i jedno sa Stvarnošću. Vizija daje kapacitet Stvarnosti. Ako u ovom trenutku Vizija daje nešto Stvarnosti, mada su jedno, Stvarnost će, prirodno, osećati zahvalnost. Kad ste na najvišem nivou, Vizija i Stvarnost su jedno. Ali ako želite da igrate u kosmičkoj Igri i razdvojite Viziju od Stvarnosti, onda je, kad ste nešto dali, prirodno da će onaj kome ste dali izraziti zahvalnost. Ali na najvišem nivou, onaj koji daje i onaj koji prima su jedno.
Zahvalnost je i ostvarenje i manifestacija. Ako ostanete u najvišem ostvarenju bićete zahvalni i ako ostanete u manifestaciji bićete zahvalni. Zahvalnost mora da bude neprestana. Čak i na najvišem nivou morate biti zahvalni.Pitanje: Da li težnja zavisi od moje volje ili od Volje Svevišnjeg?
Šri Činmoj: Ona zavisi od Volje Svevišnjeg i takođe od tvoje posvećenosti duhovnom životu. To ide zajedno. U početku se moraš priključiti igri. Moraš da ustaneš rano ujutro, u šest ili sedam sati, i moraš da meditiraš. Ali, dođe trenutak kad uvidiš da je to samo Božija Volja koja deluje u tebi i pomoću tebe. U početku, možda osećaš da je to pedeset posto tvoja volja, a pedeset posto Božija Volja. Kasnije, shvatiš da je to bila sto posto Božija Volja. U početku, međutim, moraš da se ponašaš kao dobar učenik. Moraš da ustaješ rano i moraš da ideš u unutrašnju školu. Tada osećaš da težnja zavisi od tvoje volje.Pitanje: Zašto samo ne probudiš ljude i učiniš da teže?
Šri Činmoj: Kad posmatram tebe kao na pojedinca, iz tvog srca čujem jedno a sa tvog jezika dolazi drugo. U unutrašnjem svetu neko dotakne moja stopala i kaže: „Ti si moja jedina Stvarnost. Video sam tvoj Transcendentalni Oblik. Hteo sam da okončam svoj život, ali ti si me spasao“. Ali kad u spoljašnjem svetu razgovaram sa istom tom osobom, ona bude tako neprijatna sa mnom da ne možete ni da zamislite.
Jednog dana sam Spasitelj. A onda, za tri dana sam najgora osoba na svetu, zato što sam ga sprečio da sebi oduzme život ili zato što nisam ispunio njegove želje. Ali, zašto on misli da ga je moja sposobnost ta koja ga je spasla ili koja nije udovoljila njegovim vitalnim zahtevima? Sam Svevišnji je taj koji naređuje. Ali, ta osoba ne može da veruje da je to Volja Svevišnjeg, tako da se ponaša grubo prema meni i proklinje me.
Kad se poistovetite sa Voljom Svevišnjeg, možete da uradite najnevjerovatnije stvari kad je to neophodno. Kad je Učitelj poistovećen sa svevišnjom Voljom i ne ispunjava ljudske želje na ljudski način, ljudi tada kažu da je on najveći krivac. Duhovni Učitelji su uvek izloženi na milost i nemilost svojih učenika. Učenici žele da Učitelj nešto uradi, ali on za baš tu stvar nema odobrenje. Ako su učenici u visokoj svesti, oni ne traže da im se ispune želje. Ako i trunčica zahteva prođe kroz njihov um, osećaće se jadno. Ali, ako ne ostanu u visokoj svesti, onda krive Učitelja za sve.Pitanje: Kako da znamo da li su uspeh ili neuspeh Volja Svevišnjeg?
Šri Činmoj: Svevišnji nema na Umu uspeh ili neuspeh. On ima na Umu samo iskustvo. Kad nešto radiš i ne uspeš, bićeš vrlo tužan i uznemiren. Trebalo bi, međutim, da iznutra osećaš da je, bez obzira kakav rezultat postigneš, to bilo samo iskustvo koje ti je bilo potrebno da bi rastao. Onda će rezultat biti u skladu sa božanskom Voljom. U suprotnom, samo ćeš plakati za uspehom, pa kad se dogodi neuspeh, osećaćeš se jadno. Znači, kad uradiš nešto, ako si inspirisan iznutra, onda ćeš osećati da si zadovoljan i uspehom i neuspehom. Kakvo god iskustvo božanska sila želi da ti pruži, prihvatićeš to samo kao jedno iskustvo.Pitanje: Od kakvog značaja je tišina?
Šri Činmoj: Tu se radi o božanskoj tišini, a ne o ljudskoj tišini. U ljudskoj tišini možda držimo zatvorena usta, ali naš um neprestano govori, grdi i vređa. Um radi svašta. Ali, ako održavamo božansku tišinu, onda iz ove božanske tišine odmah dobijamo Svetlost od Boga. Onda možemo tu Svetlost da ponudimo osobama koje nam prave probleme.Pitanje: Voleo bih da znam koji je najbolji i najefektivniji način da se podigne nivo svesti i da se ostane na tom nivou.
Šri Činmoj: Želim da kažem da se svest podiže unutrašnjim plačem, a da bi se održao najviši nivo svesti, potrebno je da uspostavite značajnu čistotu u vitalu. Prvo, unutrašnjim plačem, svojom težnjom, idete naviše. A onda, kako da ostanete tamo gore? Čistota vitala vam omogućava da tu ostanete stalno.Pitanje: Šta je najvažnija stvar za tragaoca da bi ušao u Univerzalnu Svest?
Šri Činmoj: Najvažnija stvar za tragaoca je da otelovljuje svest Svetlosti, svest Blaženstva, svest Moći i svest Istine nakon što je ušao u Univerzalnu Svest.Pitanje: Šta je svest?
Šri Činmoj: Svest je veza koja spaja Zemlju i Nebo. Svest povezuje plač konačnog sa Osmehom Beskonačnog. Svest je veza koja spaja težeću stvarnost Zemlje i nasmešenu Stvarnost Neba. To je most između stvarnosti koja raste i Stvarnosti koja večno jeste. Dok smo na Zemlji, mi rastemo. Kad smo na Nebu, mi večno jesmo.Pitanje: Kakva je razlika između svesti i svesne pažnje?
Šri Činmoj: U svesnoj pažnji, vidiš oko sebe, svestan si drugih ljudi, sobe, kako stojiš, kako sediš ili kako razgovaraš. Ali, svest je daleko dublja i šira. Kad postoji svest, ne mora postojati subjekat i objekat. Svest prosto postoji. U njoj se pojedinac spaja i postaje jedno sa univerzalnom Stvarnošću. Ne postoji podela ni individualnost, jer je Jedan unesen u sve što postoji. Svest nije pojedinačna osobina, već sveobuhvatni kosmički identitet.Pitanje: Da li treba da se trudimo držimo svoje radno mesto uredno i spremljeno, ili možemo da radimo dobro i u neredu?
Šri Činmoj: Moj prvi posao dok sam bio mladić, bio je posao električara. Moj šef je došao do zaključka da je na ovom svetu Bog stvorio dve vrste ljudi: one koji prave nered i one koji raspremaju kad se napravi nered. Moramo da stremimo savršenstvu. Kažeš da bi trebalo da držimo svoj radni prostor čist. Popuno se slažem. Ako počistiš pre nego što počneš da radiš, možda ćeš reći da si izgubio deset minuta ali, u stvari, postići ćeš više. Ove stvari mogu da kažem stotinu puta, ali ljudi koji iznutra nemaju osećaj za čistotu nikad neće biti stvarno čisti. Molio sam svoje učenike da se tuširaju. Šest ili sedam njih to još uvek ne čini. Ako čistote nema u samoj osobi, onda koliko se može uneti spolja?
Čija je odgovornost da se čisti, momaka ili devojaka? U jednu ruku, muški ponos sprečava momke da čiste, a u drugu ruku, oni su i nesposobni. Momci smatraju da bi to trebalo da rade devojke. Devojke osećaju da je to neoprostiv muški nedostatak. Postoji mnogo stvari koje momci ne mogu da urade, ali devojke mogu. Moram dati momku dvadeset četiri sata da bi očistio sobu, a devojka to uradi za pet minuta. Ono za šta njemu treba dvadeset četiri sata, ona uradi za pet minuta. I njegov kriterijum čistote je različit on njenog. On kaže da je njegova soba čista. Ali kad uđete, iznenadićete se.
Prema tome, standard čistoće je različit. Standard čistoće momaka i devojaka se razlikuje. Standard momaka nije nikakav standard. Suprug pomisli da je sve savršeno, ali čim se pojavi supruga, videćeš šta je pravi kriterijum čistoće. Ovo su životne stvarnosti. U mojoj sobi, sve izgleda razbacano. Učenice to očiste. Ja ovde predstavljam momke. Naš standard je stvarno nepodnošljiv. Na ovom svetu postoje ljudi koji stvarno održavaju visok standard čistoće. I kad zamolim druge da očiste, oni to urade, ali je to daleko ispod nekih standarda. Znači, oni koji imaju visok standard treba da čiste.
Pre otprilike tri nedelje sam išao u našu štampariju i tamo je bio strašan nered. Nisam mogao da ostanem duže od pet minuta. Onda sam zamolio devojke, i one su otišle i očistile taj nered. Kad je štamparija neuredna i prljava, samo prizivate nesreću. Kad štamparija nije čista, već su ušle nebožanske sile, a onda nebožanske sile izazivaju nesreće. Tako da čistoća značajno pomaže.Pitanje: Možeš li, molim te, da nam kažeš nešto o samoispitivanju i samoosuđivanju sebe?
Šri Činmoj: Postoji velika razlika između samoispitivanja i samo-osuđivanja. Samoispitivanje je prethodnica samo-otkrovenja. Ko sam ja? Zašto sam ovde? Veliki duhovni Učitelj iz južne Indije, Ramana Maharši, postavljao je ovakva pitanja. Ukoliko ne znaš ko si, kako da znaš zašto si ovde?
Prvo počinjemo sa ispitivanjem, a onda to postaje otkrovenje. Ali u samo-osuđivanju, ograničavamo se na naše vlastite procene. Ne bi trebalo da dignemo nos do neba, jer bi to bila greška. Ali ako neprestano tražimo greške u sebi i proklinjemo sebe u svakom trenutku, tu opet grešimo. To je samo jedan način da pokažemo lažnu skromnost. Mi znamo šta smo. Ako smo iskreni, trebalo bi da znamo kakvu vrstu života vodimo i šta nudimo čovečanstvu. Ako smo iskreni, možemo biti iskreniji. Ako težimo, možemo težiti više. Nema kraja našem napretku. Ali ako neprestano sebi nalazimo mane, to je pogrešno.
Samoispitivanje vodi samo-otkrovenju. Samo-osuđivanje vodi nesvesnom, ako ne i svesnom uništenju.Pitanje: Kad osećamo da su nam se intuitivne sposobnosti izoštrile, da li to ti činiš za nas?
Šri Činmoj: To je božansko u vama koje izlazi na površinu. Naravno, moje jedinstvo, moje nerazdvojno jedinstvo je tu uz božansko u vama. Ja spuštam milost odozgo, ali vaš lični napor ubrzava proces. Tako da bih pripisao pedeset posto zasluga iskrenom tragaocu u vama.Pitanje: Da li možeš, molim te, da objasniš psihičku emociju?
Šri Činmoj: Psihičko biće može da postoji samo u ljudskim bićima. Duša je u svemu: unutar ovog zida, u ploči, svuda se može osetiti prisustvo duše. Ali, psihičko biće se ne može videti u klupku vune ili u životinji. Samo kad nastane ljudsko biće, možete videti blesak psihičkog bića. To psihičko biće je besmrtno dete u nama. Ono je predstavnik naše unutrašnje duše. Ono ima beskonačne mogućnosti da nas vodi u najviše, u najčistije, u Večnost. Psihičko biće prebiva u našem srcu. Ono je svo čistota, svetlost i blaženstvo.
Prvo nam se psihičko biće ukaže na trenutak, pa postepeno ulazimo u područje psihičkog bića. Onda se sa psihičkim bićem igramo, razgovaramo s njim, družimo i radimo sve stvari koje možemo raditi sa ljudskom zemaljskom decom. Kad vidimo psihičko biće u sebi, mi osećamo da smo istinska Božija deca. Kad uvidimo svoje jedinstvo sa psihičkim bićem, osećamo da je psihičko biće naše. To nas podstiče da osetimo ne samo da smo savršena Božija deca, već i da je u nama seme koje će se na kraju razviti u Boga. To znači da će svi, bez izuzetka, jednog dana ostvariti Boga i postati Bog. To je poruka koju dobijamo od psihičkog bića.Pitanje: Šta su jednostavnost, iskrenost i poniznost?
Šri Činmoj: Biti jednostavan znači trčati prema Bogu bez tame, briga ili nečistote. Jednostavnost je trčanje prema cilju. Iskrenost znači da tragalac želi samo cilj, a ne cveće i voće duž puta. Poniznost se pojavi kad on već dođe do cilja. On zna da nije imao sposobnost da dođe do cilja. Jednostavnost je lepota, iskrenost je dužnost, i oni proizvode poniznost. Poniznost je Božija Stvarnost, Božije Jedinstvo i Božije Savršenstvo. Poniznost otelovljuje ne samo Prostranstvo, već i Beskonačnost, Večnost. To nije nešto što se postaje, to je sam Bog Stvarnost.Pitanje: Jako bih voleo da radim na prihvatanju Božijeg spoljašnjeg Tela, sveta, kao i na prihvatanju svojih ličnih sukoba. Kako da s tim počnem?
Šri Činmoj: Kako da prihvatiš sebe i kako da prihvatiš svet? E sad, pre odgovora na ovo pitanje, pokušajmo da odgovorimo na drugo pitanje: „Zašto da prihvatim?“ Onda tvoj zadatak postaje lakši. Kako da prihvatim? Postoji mnogo načina, ali svi načini će biti jalovi ako ne znaš zašto da prihvatiš ljude ili sebe.
Prvo treba da prihvatiš sebe, onda razmišljaj o prihvatanju čovečanstva. Zašto da prihvatiš sebe? Treba da prihvatiš sebe zato što te je prihvatio Gospod, koji je sav Ljubav, Milost, Saosećanje, Zaštita i Moć, i koristi te kao Svoj odabrani instrument. On je prihvatio tebe i to je glavni razlog zašto bi i ti trebalo da prihvatiš sam sebe. Beskonačno je prihvatilo konačno, i kroz konačno, Beskonačno želi da izrazi Sebe. Šta ti više treba da bi se osećao božanski ponosnim? Kad osetiš da je beskonačno prihvatilo tebe da bi izrazilo Sebe, onda si sa najdubljom radošću i ponosom u poziciji da možeš da prihvatiš sam sebe.
A sad, kako da prihvatiš svet? Ako vidiš svet kao nešto oko sebe i izvan sebe, onda to nikako nije tvoj svet. Ovaj svet može biti tvoj svet samo kad ga vidiš unutar sebe, kao deo sebe. Onda je svet tvoj. Ako vidiš svet kao nešto oko sebe, onda ili svet poseduje tebe ili osećaš da postoji ogroman jaz, provalija, između tebe i sveta. Ali ako vidiš svet u sebi, onda nema tog jaza. Svet je tvoj, tvoje vlasništvo.
Šta da radiš sa svojim vlasništvom? Upotrebi ga. Ili ga upotrebljavaš na pogrešan način, ili na pravi način, ali ti imaš sposobnost i pravo da upotrebljavaš svet unutar sebe, jer je to tvoje vlasništvo. Da nije tvoje vlasništvo, ne bi to mogao da uradiš. Znači, kako da upotrebiš svet? Prvo probaj da osetiš da je svet u tebi. Kad vidiš svet u sebi, onda ga automatski prihvataš.
Potom, ne očekuj ništa dok unosiš spoljašnji svet u sebe. Ne misli da radiš nešto veličanstveno, nešto čudesno za svet i ne očekuj ništa od sveta. Ako očekuješ, onda si osuđen na razočaranje. Tvoja očekivanja se moraju oslanjati na Svevišnjeg. Ako želiš da nešto očekuješ, moraš to očekivati od Svevišnjeg u svetu, ali ne direktno od sveta. Ako zatražiš od nekog čoveka da ti na neki način pomogne u nečemu, to će biti uzrok tvoje frustracije. Ali, ako to zatražiš od Svevišnjeg u njemu i moliš se Svevišnjem za tu uslugu, onda će ti ta osoba pomoći.
Ako želiš da znaš kako da prihvatiš svet, želim da ti kažem ovo: prihvati Svevišnjeg u čoveku i traži u njemu više savršenosti nego nesavršenosti. Svesno pokušaj da vidiš više istine nego neznanja u njemu. Gledaj pozitivnu stranu, njegov svetliji deo. Svaki pojedinac predstavlja svet. Zato, kad pokušavaš da uneseš svet u sebe, ne uzimaj nesavršenosti, okove, ograničenja i smrt. Ne, uzmi ga kao nešto u čemu ima bezbroj mogućnosti da se uradi nešto čudesno i jedinstveno za Svevišnjeg i za sebe. Na taj način postaje ti izuzetno lako da uneseš svet u sebe i da osetiš da si ti taj koji se mora pobrinuti za unutrašnji svet, za svet u sebi. Samo ne dozvoli da svet ostane oko tebe ili izvan tebe.
Kako da prihvatiš? Kažem ti, bićeš u stanju da prihvatiš svet ako promeniš pristup svetu. Svet je osuđen na razočaranje, svet je propao, svet se ne može usavršiti; te ideje moraš da napustiš. Svet nosi Božiju poruku; svet će postati Carstvo Nebesko. Ovaj svet je zaista Božije odabrano polje. Ovde će se On manifestovati i ovde će On ispuniti sam Sebe. Gledaj na svet s takvim stavom, pa ćeš videti kako je lako prihvatiti svet.Pitanje: Kako da znamo kad treba da oprostimo nekoj osobi koja nas je povredila, a kad treba da uzvratimo?
Šri Činmoj: Postoji dve vrste ljudi. Jedna vrsta je poput majmuna ili škorpije. Ako pustimo majmuna da nam priđe, on će nas odmah ugristi ili uštinuti. Ako dirnemo škorpiju, prvo će nas ubosti. Ako je dirnemo opet, ubošće nas opet. Zato, u ovom svetu, treba da vidimo da li neko stalno pokušava da nas uništi. Ako se neznanje ne smanjuje, treba da se branimo.
Ali, kada je Hrist video da se njegovi sopstveni ljudi stalno bore, on je rekao da postoje neki ljudi sa dobrom prirodom kojima treba da oprostimo, jer se iskreno trude da učine pravu stvar. Ako je neko takav učinio nešto loše i mi mu oprostimo, on to neće uraditi ponovo, jer će znati da je uradio nešto loše. Ako mu kažemo: „Dobro, uradio si to. Nemoj to da uradiš ponovo“, on će se postideti. Osetiće kajanje jer je učinio nešto loše. Pošto ima dobru prirodu, neće to ponoviti.
Ali, ako neko ima prirodu škorpiona ili majmuna, možemo mu dati prilika koliko god hoćemo, ali on neće promeniti svoju prirodu. Zato sa njim treba da budemo veoma strogi. Ako je neko po prirodi kao škorpion, a mi mu pružimo priliku, naprosto će nas ubiti.Pitanje: Voleo bih da nam opišeš Osmeh Svevišnjeg.
Šri Činmoj: Kada je Svevišnji u neispoljenom obliku, On je samo Lice, ali kad se ispolji ili kad hoće da ispolji Sebe, on mora da se osmehne. On je živ, On funkcioniše, On je dinamičan, On je aktivan. To možemo da znamo jedino kad vidimo kako se osmeh rađa na Njegovom Licu. Kad govorimo o Svevišnjem, treba da znamo da je On i muško i žensko. Našim ljudskim umom je veoma teško to razumeti. U Njegovom muškom obliku On je statičan; on je van ispoljenog, iako ulazi u ispoljavanje. Ali, kad On uđe u ispoljavanje, to je putem Njegovog ženskog Oblika. U našoj indijskoj terminologiji taj ženski Oblik se zove Prakriti, ili Sila Prirode, ili Majčinski aspekt Svevišnjeg. Kad Sila Prirode deluje u fitičkom svetu, mi vidimo aktivnost u Biću Svevišnjeg. A kad se odvija ta aktivnost, mi vidimo spontanu radost širom ispoljenog Oblika Svevišnjeg. Ta radost se najefikasnije ispoljava na Licu Svevišnjeg u Njegovom Osmehu. Zato možemo da kažemo da je Živa Sila ili Kreativnost Svevišnjeg Njegov Osmeh. Taj Osmeh je sam Dah Univerzalne Svesti, kao i Dah Samog Svevišnjeg. Ako nema osmeha, nema daha; a ako nema daha, onda tvorevina ostaje neispoljena. Zato u samom Osmehu Svevišnjeg stvaranje počinje da funkcioniše.Pitanje: Kakva je razlika između vezanosti i samilosti?
Šri Činmoj: U vezanosti, naša dela su uslovljena; u samilosti, onda delujemo bezrezervno, večno i bezuslovno. Vezanost je naša samonametnuta aktivnost, dok je samilost naša Bogom inspirisana aktivnost objavljivanja Boga i ispoljavanja Boga.Pitanje: Koliko je sna neophodno tragaocu?
Šri Činmoj: To u potpunosti zavisi od toga koliko imate snage volje da biste stvorili prijemčivost u telu. Ako vaša snaga volje može da stvori prijemčivost u fizičkoj svesti, onda je nephodan sat ili dva, možda i manje. Ako ne možete da stvorite prijemčivost, onda se savetuje odmor. U suprotnom, svest ne funkcioniše kako treba. Ako svest ne funkcioniše, onda smo gori od životinja. Ne samo da ne funkcioniše, već, još gore, postaje destruktivna. Destruktivnost se pojavljuje u obliku negativnih emocija prema svemu, prema sopstvenom postojanju. Ako gajite negativna osećanja, to je prava smrt.Pitanje: Kako bi se mogao uporediti Božiji i ljudski zakon?
Šri Činmoj: Božijim Zakonom upravlja Svetlost Njegove Svesti, a ljudskim zakonom upravlja čovekova moć rasuđivanja. Moć rasuđivanja je ljudski zakon, a Svetlost Svesti je Božiji Zakon. Kad uradim nešto loše, ljudski zakon pokušava da me kazni, ali kazna nije krajnje rešenje. U slučaju Božijeg Zakona, kad uradim nešto loše, na primer, kad ukradem, Samilost Svevišnjeg dodirne sam koren i natera me da shvatim da je krađa pogrešna i da bi trebalo da zaradim ono što mi je potrebno na ispravan način. Znači, Božija Samilost deluje na takav način da nam pomogne da se promenimo, dok ljudski zakon ne može da promeni ljudsku prirodu. Samo Božanski Zakon koji prosvetljuje može da promeni i preobrazi ljudsku prirodu. Ljudski zakon je neposredan odgovor na ono što smo uradili. To je akcija i reakcija. Božanski Zakon ulazi u nas i preobražava sam koren neznanja.Pitanje: Bog se ispoljava kroz celu Njegovu tvorevinu. Kako možemo da razumemo Boga koristeći samo jedan deo Njegove tvorevine?
Šri Činmoj: Uzmimo da je Bog prostrani okean. Znaš da je okean sastavljen od majušnih kapljica. Milioni i bilioni i trilioni kapljica čine okean. Ako znamo kako da se poistovetimo i sa prostranim okeanom i sa najmanjom kapljicom, onda vidimo Boga i u konačnom i u beskonačnom. Pomoću našeg jedinstva sa najmanjom kapljicom u okeanu možemo da vidimo i osetimo Boga. Ako možemo da uspostavimo jedinstvo sa konačnim, onda možemo da vidimo kako izgleda Beskonačno.
Ako želimo da vidimo Boga u Njegovoj ogromnoj tvorevini, kao samu tvorevinu, i to možemo. Ali, u početku će može biti lakše da razdvojimo Njega od Njegove tvorevine i da se poistovetimo samo sa malim delom cele tvorevine. Čak i u malom delu Božije tvorevine, koji nam je sad vidljiv, vidimo beskonačnu raznolikost. I šta da radimo sa čitavom Božijom tvorevinom? Naš um ne može sve to da obuhvati. Za naš ograničeni ljudski um čak i ograničena zemaljska stvarnost izgleda beskonačna. Ako počnemo da razumevamo taj mali deo Božije ogromne tvorevine, možemo reći da smo postigli priličan unutrašnji napredak.From:Sri Chinmoy,Značaj osmeha, Agni Press, 1977
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/sgm