Pitanje: Kad imamo mogućnost da izaberemo da iskoristimo svoje vreme ili za studiranje ili za duhovne stvari, šta bi trebalo da izaberemo?
Šri Činmoj: To zavisi od svake pojedinačne duše. Neki ljudi ne žele da studiraju. Ja sam proučio njihove duše i njihove duše ne žele da studiraju. Nekima sam rekao: „Moraš da studiraš“. Njihove duše to žele. U tvom slučaju, trebalo bi da svoje vreme i pažnju posvećuješ duhovnosti. Duhovnost mora da bude na prvom mestu. Moraš imati vremena za meditaciju, za nesebično služenje.Za spoljašnje informacije imaš mnogo vremena, ali za unutrašnji život nemaš vremena. Hteo bih, međutim, da kažem da se duhovni život može lako voditi i uz spoljašnji život. Svakog dana možeš dva sata da upotrebiš za meditaciju i jedan sat za nesebično služenje. Svako može da odvoji toliko vremena. Neki ljudi čitaju svakakve nebožanske stvari kad završe sa školskim poslovima. Provode vreme uz filmove, TV, stripove i smeće iz spoljašnjeg sveta, umjesto da rade duhovne stvari.
Praktikovanje duhovnosti je kao vežbanje mišića, ili kao kad učiš da čitaš. Razvija se vežbanjem. Jednom sam imao dobrog prijatelja. On i njegov brat su postali učenici duhovnog Učitelja. Brat je učio sedam do deset sati dnevno, a moj prijatelj je učio samo dva do tri sata dnevno, a onda bi samo ponavljao Guruovo ime. On se oslonio samo na Guruovu milosti da ga provuče kroz ispite. Prvi brat je jednom pitao Gurua šta je bolje i on je rekao: „To je pitanje vere. Ti imaš veru u sebe, a tvoj brat ima veru u moje sposobnosti da mu pomognem da položi ispite“.
Brat koji je satima učio je bio budala. Doći će dan kad će život spoljašnjeg školovanja završiti i do tada će on imati razvijenu samo jednu sposbnost, da uči. Ali drugi brat je sve vreme razvijao dve sposobnosti, da uči i da meditira. U duhovnom životu mi radimo mnoge stvari u isto vreme. Ja radim deset ili jedanaest stvari u isto vreme. Možeš da učiš satima a da ništa ne naučiš, ali kad ti je um smiren i tih, za sat vremena možeš da uradiš nešto za šta bi ti inače trebalo deset sati.
