Za spoljašnje informacije imaš mnogo vremena, ali za unutrašnji život nemaš vremena. Hteo bih, međutim, da kažem da se duhovni život može lako voditi i uz spoljašnji život. Svakog dana možeš dva sata da upotrebiš za meditaciju i jedan sat za nesebično služenje. Svako može da odvoji toliko vremena. Neki ljudi čitaju svakakve nebožanske stvari kad završe sa školskim poslovima. Provode vreme uz filmove, TV, stripove i smeće iz spoljašnjeg sveta, umjesto da rade duhovne stvari.
Praktikovanje duhovnosti je kao vežbanje mišića, ili kao kad učiš da čitaš. Razvija se vežbanjem. Jednom sam imao dobrog prijatelja. On i njegov brat su postali učenici duhovnog Učitelja. Brat je učio sedam do deset sati dnevno, a moj prijatelj je učio samo dva do tri sata dnevno, a onda bi samo ponavljao Guruovo ime. On se oslonio samo na Guruovu milosti da ga provuče kroz ispite. Prvi brat je jednom pitao Gurua šta je bolje i on je rekao: „To je pitanje vere. Ti imaš veru u sebe, a tvoj brat ima veru u moje sposobnosti da mu pomognem da položi ispite“.
Brat koji je satima učio je bio budala. Doći će dan kad će život spoljašnjeg školovanja završiti i do tada će on imati razvijenu samo jednu sposbnost, da uči. Ali drugi brat je sve vreme razvijao dve sposobnosti, da uči i da meditira. U duhovnom životu mi radimo mnoge stvari u isto vreme. Ja radim deset ili jedanaest stvari u isto vreme. Možeš da učiš satima a da ništa ne naučiš, ali kad ti je um smiren i tih, za sat vremena možeš da uradiš nešto za šta bi ti inače trebalo deset sati.From:Sri Chinmoy,Obrazovanje duše za porodični svet, Agni Press, 1977
Izvorno sa https://rs.srichinmoylibrary.com/sef