Gospodin Klenel: Da, to ima smisla. Radi se o duhovnosti i neograničenosti. To je definicija. Rušeći barijere i smatrajući da su tri miliona ptica nešto što je moguće nacrtati, afirmišemo duhovnu stvarnost. Da li je tako?

Šri Činmoj: Da, moram da osećam da ja nisam bazen ili jezero. Bog želi da budem tekuća reka koja huči i teče od unutrašnjeg Izvora i prenosi taj Izvor u spoljašnju stvarnost. Ako želim da budem jedan izraz Izvora, ne mogu da razdvojim svoje unutrašnje i spoljašnje postojanje. Glavna stvar je da iznesem na površinu neograničene mogućnosti koje imam duboko u sebi. Sa te tačke gledišta, čak i priča o tri miliona ptica je ograničavajuća.

Duhovnost nije nešto abnormalno ili neprirodno. Duhovnost je normalnija i prirodnija od bilo čega. Bog je neograničen, beskrajan, besmrtan, i ja želim da svesno postanem neodvojiv od Njegovog Postojanja tako da mogu da služim Njemu na Njegov sopstveni Način. U isto vreme, Jedan koji je beskrajan, večan i besmrtan pokušava da izrazi Sebe u i kroz moja ograničenja. On kaže: “Sada želim da izrazim Sebe u tvom umetničkom životu i kroz njega. Želim da izrazim Sebe u tvom životu poezije i kroz tvoj život poezije, tvoj sportski život.” Ali On to može da uradi samo u skladu sa mojom prijemčivošću. Majka daje bombone trogodišnjem detetu i kaže mu da ih podeli drugarima. Potom, kada ona vidi da dete dobro radi, daje mu puno bombona tako da može da nahrani stotine osoba. Na taj način majka nudi bombone drugima u i kroz svoje dete.

Uvek kažem da Svevišnji izražava Sebe u meni i kroz mene, shodno mojoj prijemčivosti. Ja nisam delaoc. Ne mogu da smatram ta tri miliona ptica mojim sopstvenim i ne želim da ih smatram takvim. Zahvalan sam Svevišnjem zato što mi je dao zlatnu priliku da služim Njemu na Njegov sopstveni Način. Moja poezija, moja muzika, umetnost i sve ostalo što radim samo su izrazi Nekoga ko deluje u meni i kroz mene. U svakom trenutku On vidi koliko imam čistote, koliko imam poniznosti, koliko iskrenosti i koliko revnosti. Shodno tome, On je u stanju da izrazi Sebe u i kroz mene.

Možda će neki ljudi reći: “Šta on radi? On je umetnik, muzičar, on je pevač. Zašto ne uzme jednu oblast i uradi najviše sa njom?” Ali ja to tako ne vidim. Klavir ima mnogo dirki. Zašto pijanista treba stalno da bude na jednoj dirci? Ako svira samo jednu dirku, jednu notu, kako može da proizvodi kosmičku melodiju, univerzalnu melodiju? Slično tome, osećam da je umetnost jedna dirka, poezija je neka druga dirka, meditacija je neka treća dirka, a sport je četvrta dirka. Ako pogodiš različite dirke, proizvodiš lepu muziku. U suprotnom, neće dobro zvučati.

Ako želim da budem cvet u Božijem Vrtu Srca, ili ako želim da budem cvet položen kraj Božijih Stopala, kako mogu da imam samo jednu laticu? Ako cvet treba da bude divan, mora imati barem nekoliko latica.Ako ti donesem jednu laticu na stabljici, reći ćeš: “Da li je to cvet? To je glupo.”

Moje telo ima ruke, noge, oči i tako dalje. Da li ću samo ruke smatrati važnim? Da li ću ih načiniti snažnijim od najsnažnijih i uopšte neću obraćati pažnju na svoje noge? A ukoliko obraćam pažnju samo na noge i odbacim um, ko će mi onda reći da hodam? A opet, ako mi oči ne funkcionišu, kako će me onda noge bilo gde odvesti ? Pošto je telo skup povezanih delova, i sam život mora da bude celina međusobno povezanih delova.

Gospodin Klenel: To je divno objašnjenje. To čini nešto o vama veoma jasnim, i ja zaista cenim što to kažete.

_Šri Činmoj: S obzirom da praktikujete jogu, mogu ovako sa vama da pričam - srcem prema srcu. Ja pristupam vama svojim srcem – sa onim što imam i što jesam. Vi takođe prihvatate ono što ja imam i ono što jesam. Postoji velika razlika između “imam” i “jesam”. Kada “imam” i “jesam” postanu jedno, jedino tad možemo postati pravi instrumenti Boga.