Novinar: Da li pokušavate da inspirišete ljude tom porukom kada delite u javnosti te ptice?

Šri Činmoj: Baš tako. Recimo da si otišao na pijacu i kupio si mango. Sad osećaš da ukoliko možeš da ga podeliš sa članovima tvoje porodice, više radosti ćeš imati nego ako ga pojedeš potpuno sam. Slično tome, inspiraciju sam dobio od mog Unutrašnjeg Pilota. Osećam da je On taj koji crta ove ptice u i kroz mene, u skladu sa mojom prijemčivošću. Ja sam samo Njegov instrument. Pošto mi je On preneo inspiraciju da crtam, osećam da je moja obavezujuća dužnost da podelim tu inspiraciju sa ostalima, jer ja vidim čitav svet kao jednu porodicu.

Mi pokušavamo da vidimo Božansko u svakom ljudskom biću. Ako vidim nešto divno i božansko u vama, biću ispunjen inspiracijom i težnjom da vam služim. A ako vi vidite nešto divno i božansko u meni, bićete ispunjeni inspiracijom i težnjom da služite meni. Na taj način smo inspirisani da postanemo dobri građani sveta i da služimo jedni druge. U suprotnom, mi postojimo samo radi sebe. Kao pojedinci, bez obzira na to koliko mnogo stvari dobijemo ili koliko mnogo naših želja ispunimo, nikada nećemo imati trajnu sreću sve dok ne vidimo da su i ostali srećni. Nikad ne možemo da budemo zadovoljni našom sopstvenom srećom zato što istinska sreća mora da bude sveobuhvatajuća. Ako je nema svako, ni ja je ne mogu imati. Čak iako Bog ispuni sve moje želje, ja još uvek ne mogu biti srećan. Jer, pogledaću oko sebe i videću da je neko drugi nesrećan. A kako mogu da budem srećan kad vidim da moja braća i sestre to nisu?

Ove ptice me podsećaju na sreću koja je sve-prožimajuća. Ja pogledam na tu stranu i vidim ptice, i pogledam onu stranu i vidim ptice. Bez obzira u kom pravcu gledam, ja vidim ptice, i to mi pruža detinju sreću. Pomislite na dete u divnom vrtu. Dete se ne zadržava na jednom mestu. Dete pogleda jedan cvet i divi se njegovoj lepoti i mirisu. Potom trči da vidi drugi cvet. Stiče ogromnu radost krećući se od jednog do drugog mesta i opažajući lepotu, miris, svetlost i blaženstvo u mnoštvu cvetova. Svugde u vrtu gde ode, dete je srećno, srećno, srećno. Ali, ako ostane ograničen na jedno mesto, neće biti srećno.

Upravo na isti način, mi ljudska bića krećemo se od jednog mesta do drugog diveći se raznovrsnom cveću u Božijem vrtu života. Jedan cvet se zove Amerika; neki drugi se zove Indija ili Francuska. Ali to su samo imena i forme. Iznad imena i forme je stvarnost, koja je sva jedinstvo. Svi mi pripadamo jednoj porodici, i stičemo ogromnu radost kada delimo ljubav i blaženstvo našeg srca sa ostalim članovima naše porodice. To je dakle ono što pokušavam da uradim sa crtežima.