Pitanje: Ponekad imam najmoćnije meditacije kad držim časove meditacije. Pitam se, da li ti tad intervenišeš ? Da li si stalno prisutan na časovima?

Šri Činmoj: Imam bezbroj unutrašnjih bića. Moj fizički um možda ne zna da držiš čas, ali moja unutrašnja bića zaista pomažu ljudima da služe Svevišnjem u meni. U tom slučaju, nije neophodno da moj spoljašnji um zna šta radiš. Ako ako će da se desi nešto veoma ozbiljno, nešto izuzetno važno, odmah će me jedno od mojih unutrašnjih bića obavestiti. A opet, ako daješ te časove duševno i posvećeno, dobićeš dodatne blagoslove. Ali ukoliko ih daješ mehanički, onda moja unutrašnja bića samo posmatraju. Bolje nešto nego ništa. Mogao si da ostaneš kod kuće i da gledaš televiziju umesto da držiš čas.

A opet, možda nisi u svojoj najvišoj svesti, ali inspirišeš nekog drugog da bude u svojoj najvišoj svesti. Na taj način, takođe možeš da dobiješ blagoslovenu zahvalnost mojih unutrašnjih bića, budući da si instrument koji će podići svest neke osobe. Kad ne bi bio tamo da ponudiš čas, oni ljudi ne bi došli da meditiraju. Proveli bi vreme u restoranu ili negde drugde. Dakle, moja unutrašnja bića stalno posmatraju, vode sve moje učenike i pomažu im.

Ne dobijaju samo moji učenici pomoć. Ima mnogo, mnogo ljudi koji nisu moji učenici i možda nikada neće postati učenici, ali samo zato što se mole i meditiraju i rade pravu stvar za istog Boga, našeg Svevišnjeg, moja unutrašnja bića im znatno pomažu. Bezbroj puta su moja unutrašnja bića pomagala ljudima koji nisu moji učenici i nikada neće postati moji učenici ali koji rade nešto dobro za čovečanstvo. Ali ako si moj učenik, preuzeću više odgovornosti, beskrajno više sposobnosti za tebe, a ti ćeš takođe imati više odgovornosti prema meni. Tako mi zavisimo jedan od drugog. Ja zavisim od tebe u služenju i ispoljavanju Boga, a ti zavisiš od mene u pogledu tvog najvišeg ostvarenja. Ovako ćemo zajedno da rastemo.

A opet, mnogo je, mnogo onih kojima pomažem svakog časa svakog dana. Na spoljašnjem planu neće znati, i ja neću znati na spoljašnjem planu, ali na unutrašnjem planu ja znam. S mojim unutrašnjim bićima, u trenu znam koliko njih dobija pomoć od mene. Neki neće biti moji učenici, ali su i dalje Božija deca. Oni su moja braća, moje sestre. Sve dok se mole Bogu da postanu bolji građani sveta, za mene je to više nego dovoljno. U velikoj porodici ili velikom klubu, ne znaš po imenu svaku osobu. Ako studiraš na univerzitetu, ima hiljade studenata. Ne znaš ih po imenu, ali ukoliko urade nešto značajno, odmah tvrdiš da pripadaju istom univerzitetu kao i ti. To je naše jedinstvo. Tako i ovde, ako neko zaista pokušava da uradi nešto za Boga, onda su tu moji blagoslovi, moja zahvalnost za tu osobu. Ne moraju da budu moji učenici.