Pitanje: Jedna od starijih učenica u mom Centru veoma se obeshrabrila zbog nečeg što je pročitala u jednoj od tvojih knjiga. Rekao si da ljudi koji su stariji, koji su u pedesetim, često prestaju da duhovno napreduju, jer je u tim godinama vital ili nečist ili umoran, pa prestaje da daje odlučnost umu. Ta učenica se obeshrabrila i rekla: „Čemu mogu da se nadam? Ja sam u pedesetim“.

Šri Činmoj: Naravno da je prosto nemoguće da ona duhovno napreduje ako ostane u umu. Ali, ako ostane u srcu, ostaće večno dete. I ja imam preko pedeset godina, ali osećam da i dalje napredujem. Ako možete da ostanete u srcu, bez obzira koliko godina imate, čak i ako imate 99 godina, možete da napredujete. Ali, ako prebivate u umu, bićete vezani za svoj fizički uzrast. Ima učenika koji imaju samo 25 ili 26 godina, ali što se tiče lenjosti, nevoljnosti i drugih osobina lišenih težnje koje gaje, oni se ponašaju kao devedesetogodišnjaci. Sa druge strane, ima dve ili tri žene koje imaju preko pedeset, ali kako samo naporno, kako energično, kako revnosno one rade! Ponekad čak i ne spavaju noću. Koliko ih samo cenim! One ne borave u umu; one borave u srcu. Uvek su oduševljene i spremne da inspirišu druge. Dakle, starije žene u tvom Centru trebalo bi da nastoje da borave u srcu. Ako ta učenica ostane u srcu, ne mora da brine za svoje godine. Detinje srce će joj pomoći da u svom životu napreduje koliko je neophodno.