Pitanje: Šta prvo dolazi: savršena poslušnost ili bezuslovna predanost?

Šri Činmoj: Poslušnost je najvećim delom u umu, dok je predanost celog bića. Bezuslovna predanost obuhvata čitavo biće : srce koje teži, um koji traga, dinamički vital i telo koje je sasvim napustilo lenjost. Kada dodje do predanosti, to je kao pasti ničice pred Stopala Svevišnjeg, apsolutno položiti sebe pred Stopala Boga. Tada dodirujete ne samo glavom već čitavim telom beskonačni Okean Samilosti našeg Voljenog Gospoda Svevišnjeg .

Ali poslušnost se uglavnom odnosi na um. Ukoliko ti ja kažem da uradiš nešto, možeš da ideš sporo kao kornjača, ili da trčiš brzo poput jelena. Ali bez obzira koliko ideš brzo, sa koliko entuzijazma i volje, ide samo jedan deo tvoga bića: um. Um ide sa nadom da će ugoditi Bogu ili da će ugoditi Učitelju. On govori, “Ako ne idem, Učitelj će biti nezadovoljan; Bog će biti nezadovoljan.” Iako ideš brzo, bilo da to činiš svojom voljom ili da to činiš pod izvesnom prinudom, ipak ne dobijaš osećanje spontane slatkoće u čitavom biću. Ali kad se bezuslovno predaš, svi tvoji udovi, svaki pojedini suptilni nerv od njih 86,ooo – sve – daje ti neopisivu radost.

Treba da znamo da bezuslovna predanost nije predanost roba svom gospodaru. To je predanost koja dolazi od mudrosti, od spoznaje da Neko zna više od nas a, u isto vreme, smatra nas Svojim najsopstvenijim i takodje želi da mi Njega smatramo svojim sopstvenim. Ogroman okean uvek želi da prisvoji sićušnu kap. Ako sićušna kap uopšte ima inteligencije ili mudrosti, ona će takodje smatrati okean svojim sopstvenim i reći će: “Postala sam okean.” Upravo na isti način, ako možemo da se bezuslovno predamo, smesta postajemo neodvojivi od našeg Voljenog Svevišnjeg. Tada nismo odgovorni ni za šta, jer ono što činimo ili govorimo ne dolazi od nas već od naše sopstvene najviše stvarnosti. To zavisi od pojedinca. Bezuslovna predanost će svakako obuhvatiti savršenu poslušnost; ako se bezuslovno predaš, savršena poslušnost sigurno će doći. Ali ako imaš savršenu poslušnost, nećeš automatski dobiti rezultat bezuslovne predanosti, što je slatkoća. Po meni, bezuslovna predanost je mnogo važnija i vrednija od poslušnosti, čak iako se poslušnost zasniva na savršenoj veri. Poslušnost može da bude voljna ili nevoljna, ali bezuslovna predanost je uvek vesela. U bezuslovnoj predanosti, kažemo: “Upotrebi me kao futbalsku loptu. Šutni me jako koliko želiš, desnom nogom ili levom, kako god želiš.” Kad postoji bezuslovna predanost, tragalac postaje savršeni instrument Svevišnjeg.