Scena 2

(Ratnakarov dom.)

RATNAKAR: (svojim roditeljima): Majko, oče, naporno sam radio za vas.

OTAC: Da, sine moj, ti se veoma trudiš i zadovoljni smo tobom.

RATNAKAR: Kažu da je ubijanje ljudi loše, pljačkanje je loše. Ja sam ubijao, pljačkao, radio mnoge, mnoge stvari samo da bih izdržavao vas i ostalu moju porodicu. Sad, oče, majko, recite mi. Ja sam vaš najdraži sin. Da li ćete preuzeti odgovornost za moje postupke kad umrem, kad budem kažnjen zakonom karme na drugom svetu?

OBA RODITELJA: Sine, zašto bismo mi prihvatili odgovornost? Kad si bio dečak, mi smo te odgajili, mi smo te hranili. Brinuli smo o tebi i nismo tražili da ti preuzmeš odgovornost za naše postupke. Tada je to bila naša dužnost. Sada si ti odrastao, zreo, i sada je tvoja dužnost da nas hraniš, da preuzmeš odgovornost za nas.

(Ratnakar je zaprepašćen. Odlazi svojoj ženi)

RATNAKAR: Draga, da li ćeš ti preuzeti odgovornost za mene? Kažeš da sam ti draži od tvog života. Uradio sam mnoge loše stvari. Svakog dana napadam ljude, mučim ljude, ubijam ljude i uzimam im novac. A zašto? Samo da bih prehranio tebe i moju porodicu. Siguran sam da ćeš preuzeti nešto otgovornosti u mom narednom životu, na drugom svetu, kad budem kažnjen. Siguran sam da ćeš podeliti taj teret sa mnom.

ŽENA: Ja? Za što bih ja bila odgovorna? Ja sam tvoja žena, ali to je tvoja odgovornost. Jesi li ikad čuo da žena ide zarađuje novac za svog muža? Dužnost je muža da zarađuje i da hrani ženu. Jesi li poludeo? Mislila sam da imaš nešto razuma. Ljudi će ti se smejati ako ikad kažeš da je treba da budem odgovorna za svoje izdržavanje. Tvoja je dužnost da me izdržavaš. Zašto bih ja bila odgovorna kada je to tvoja dužnost?

(Žalosno, Ratnakar odlazi svom sinu.)

RATNAKAR: Dete moje, hoćeš li ti preuzeti odgovornost za ono što radim? Ja mučim ljude, davim ljude i ubijam ljude. Zašto? Samo da bih izdržavao tebe, tvoju majku i moje roditelje.

SIN: Oče, ja sam dete. Ja ne umem da radim. Ne mogu da se izdržavam. TI se brineš o meni. Za to sam ti zahvalan. Ali, kako ja mogu biti odgovoran za ono što radiš? Ja ne radim ništa; bespomoćan sam. Kad odrastem, ja ću biti odgovoran za tebe – da te hranim i izdržavam. Brinuću se i o baki i deki i o mojoj majci. Ali, oče, ja ne mogu da budem odgovoran za tebe. Ti si taj koji treba da preuzme odgovornost.

RATNAKAR (ošamari sina): Ti, nezahvalno stvorenje! (Šutne svoju ženu) Ti, nezahvalno stvorenje! (Udari svoje roditelje.) Nezahvalni roditelji! Nemam ničeg na ovom svetu za šta bih se uhvatio.

Sri Chinmoy, Moj Rama je moje sve, Sky Publishers, New York, 1973