Razgovor sa sveštenikom²

Pre deset godina sam došao u Ameriku. Došla mi je zapovest iznutra, od mog unutrašnjeg Pilota, da dođem na Zapad da Njega služim u dušama sa Zapada koje teže. Od tad ja pokušavam da Ga služim u skladu sa sposobnostima koje mi je On ljubazno podario. Održao sam predavanja na preko sto pedeset univerziteta sa samo jednom namerom, a ta namera je da ponudim moje posvećeno služenje mladoj generaciji. Na univerzitetima, studenti obično dobijaju znanje koje pomaže umu. Ali nas znanje uma ne može daleko odvesti. Jedino je mudrost srca ta koja nas vodi ka najvišim i najdubljim stvarnostima života.

We have a path called love, devotion and surrender. This love is divine love. This devotion is divine devotion. This surrender is divine surrender. The difference between human love and the divine love is this: human love wants to possess. But before it possesses, unfortunately it is itself possessed. Divine love wants only to serve and illumine. And while serving and illumining, it is equally served and illumined. Human devotion is nothing short of attachment. Divine devotion is our intensity for the fulfilment of a divine cause.

Ljudska predanost je nasilna predaja. To je predanost roba svom gospodaru. Božanska predanost je spontana predanost. To je predanost zaljubljenika svom ljubljenom. Ovde je zaljubljenik u Boga tragalac u nama; a ljubljeni je Apsolutni Svevišnji.

Takođe sam imao sreće da se povežem sa Ujedinjenim nacijama. Dva puta nedeljno ja nudim svoje posvećeno služenje duši i telu Ujedinjenih nacija. Tamo mi se neki od članova Ujedinjenih nacija pridružuju u molitvi i meditaciji. Svi smo mi duhovni tragaoci. Pokušavamo da postignemo svetski mir na duhovan način, način koji je nama dobro poznat. Diplomate i delegati pokušavaju da postignu mir u svetu na svoje sopstvene posvećene načine, načine koji su njima poznati. Naš način je unutrašnji pristup. Njihov način je spoljašnji pristup. Oba pristupa su podjednako uspešna. Jedan način je da silazimo sa drveta, a drugi da se njega popnemo. Penjač mora da zna kako da se penje naviše i kako da silazi dole. Ako ne ume da se popne, neće moći da sakupi plodove. Ako ne ume da se spusti, neće moći da podeli to voće sa izgladnelim čovečanstvom.

Ono što je tragaocu potebno je zadovoljstvo. Ali dok god nije božanski udovoljio i svojoj bezbrojnoj braći i sestrama u svetu, ni on sam neće biti potpuno zadovoljan. Tako njegovo lično božansko zadovoljenje i ispoljavanje Boga na Zemlji idu skupa.