Pitanje: Šta je Svetlost?

Šri Činmoj: Svetlost je Blaženstvo. A opet, Blaženstvo je Bog, Bog Svetlost. U jednoj od naših Upanišada kaže se da sva ljudska bića dolaze u svet iz Blaženstva. Mi rastemo u Blaženstvo, ali ne osećamo Blaženstvo zato što živimo na površini života. Živimo u neznanju; zbog toga ne vidimo i ne osećamo unutrašnje Blaženstvo. Došli smo iz Blaženstva. Rastemo u Blaženstvo. I na kraju našeg putovanja ulazimo u sjaj Blaženstva, povlačimo se u Blaženstvo.

Ovo iskustvo dobijamo samo kad meditiramo. Kada meditiramo, dobijamo unutrašnji mir, mir uma. Blaženstvo je vidljivo, opipljivo samo kad imamo mir uma. Nažalost moderan, intelektualni um, sumnjajući um, sofisticiran um, ne mari za ovu vrstu Blaženstva, koja nije ništa drugo nego Svetlost. Um plače za spoljašnjom informacijom ili plače da dosegne delimičnu istinu. Opet, dok doseže Istinu, on poriče Istinu. Sumnja u Istinu. Um vidi Istinu pet sekundi, ali upravo kad treba da dosegne Istinu, sumnja u mogućnost, stvarnost Istine. Ko je onda gubitnik? Istina ili um? Bez sumnje, um.

Ako živimo u srcu, onda nam srce daje poruku poistovećenja. Ako se poistovećujemo sa Svetlošću, odmah postajemo Svetlost. Unutar srca je duša. Stoga, ako možemo da živimo čak minut svakog dana u našem unutrašnjem postojanju, onda možemo da vidimo Svetlost u obilnoj meri. Možemo da je vidimo i možemo da je osećamo. Kad osećamo ovu Svetlost, osećamo mogućnost da rastemo u sjaj Svetlosti. Onog trenutka kad vidimo Svetlost u nama, onog trenutka kad vidimo naše unutrašnje Sunce, koje je beskrajno sjajnije od fizičkog Sunca, osećamo da je noć neznanja milenijuma nestala. Stoga hajde da pokušamo da odemo duboko unutra i uđemo u unutrašnje Sunce, kosmičko Sunce, koje svi imamo. Tu ćemo videti da ova Svetlost, beskrajna Svetlost, čeka nas i plače za nama. Njoj je samo potrebno naše svesno prihvatanje i saradnja.