Deo I — Čuda, emanacije i snovi

Čuda,emanacije i snovi

U one koje smatram svojim pravim učenicima ja stavim iskru svoje sopstvene duše. Moja duša je kao Sunce. Onog dana kada dam unutrašnje obećanje učeniku i prihvatim ga kao svog sopstvenog, ja stavim zrak svog unutrašnjeg sunca u njega. To se naziva emanacijom. Ne mora to biti jedna emanacija, u nekim slučajevima postoji ih više. Opet, neke emanacije nisu posebno namenjene samo za jednu određenu osobu, one su za sve. U slučaju da se nešto veoma važno ili upadljivo dešava, njihove emanacije mi to kažu. Nekim učenicima sam dao emanaciju od prvog dana, drugima je to došlo tek posle nekoliko meseci ili čak godina. Kako god bilo, ako me učenik napusti ili ako se zatraži od njega da napusti Centar, onda ja uzmem emanaciju nazad.

Emanacija je u stvari deo mog sopstvenog bića koji sam stavio unutar učenika. To je kao magnet, on može privući mene učeniku i može učenika privući meni. Moja emanacija je kao veza, kao telefonska linija. Ako radite nešto loše, ona će me odmah o tome obavestiti, pozvaće me. Emanacije mi u trenutku daju vesti o bilo kojoj važnoj stvari koja se dešava. U unutrašnjem svetu, ako neka osoba neprestano krši duhovne zakone, emanacija pati. Ako je neka osoba veoma loša, onda njena emanacija i ne funkcioniše kako treba. Samo određeni duhovni Učitelji imaju emanacije; drugi imaju samo unutrašnja bića.

Ponekad emanacija dođe i stane kraj telefona kad me zovete. Pre neki dan me je pozvao učenik sa velike udaljenosti i ja sam odmah znao o kome se radi jer sam video emanaciju kako stoji pored telefona. Telefonistkinja me je pitala: „Govorite li francuski?“ Ja sam rekao: „ Da“, i ona me je spojila. Ali, ja sam znao da je to bio X koji govori engleski. Emanacije su takve; one igraju igru.

Kad su dva moja učenika jedne noći jurila lopova, njihove emanacije su mi došle. Video sam šta se dešava, mada ne detaljno. Ali, kad znam bar malo, onda je to sve što mi je potrebno da u određenu osobu ubacim duhovnu silu. Nije potrebno videti sve u detalje kada se deluje na unutrašnjem nivou. Ali, kada su njihove emanacije došle, očekivao sam poziv od njih na fizičkom nivou. I nekoliko minuta posle toga su mi telefonirali i ispričali mi sve detaljno.

Nekad mi vaše emanacije dođe i kažu mi o problemima i pre nego ih vaš fizički um postane svestan. Ali, ako se radi o važnoj stvari, trebalo bi me brzo obavestiti na fizičkom nivou, zato što tada moja božanska sila može da poništi problem. Sa druge strane, ako se u vašem životu dogodi nešto dobro, takođe bi trebalo da me obavestite. U suprotnom, mogu se pojaviti negativne sile. Može se pojaviti ponos i tada nećete odati priznanje Svevišnjem. Ako vas napadne ponos, onda ste izgubljeni. Ali ako kažete Učitelju, znači, ako podelite svoje dostignuće sa Učiteljem, tada mu svesno ili nesvesno saopštavate da je on imao neke veze s tim vašim uspehom ili postignućem. Kad to uradite, neprijateljske sile neće ili ne mogu da vas napadnu, pošto ste već podelili svoje iskustvo i dostignuće sa višom silom.

Unutrašnja bića mogu biti nadmoćnija, daleko nadmoćnija od emanacija, ali mogu biti i slabija. Neka unutrašnja bića se ponašaju kao deca, vole da pevaju, plešu i da rade svakakve stvari. Ali opet, neka unutrašnja bića su vrlo zrela i mogu da učine vrlo važne usluge. Emanacije su kao kuriri. One će preneti ispravnu poruku, ali nemaju sposobnost da bilo šta poprave ako nije u redu. Neko unutrašnje biće, koje je djetinjastog tipa, radi isto to – samo dođe i obavesti me da se nešto desilo. Međutim, unutrašnje biće koje zauzima visok položaj moći će nešto da popravi i rasvetli. Stariji brat u porodici je slomio nogu, a detinjasto unutrašnje biće samo dođe i kaže to ocu. Više unutrašnje biće će takođe otići i reći ocu, ali će prvo pokušati da izleči tu osobu. Emanacije su kao vojnici, obični vojnici, dok su viša unutrašnja bića kao kapetani. Unutrašnja bića koja su detinjasta u određenom trenutku sazru.

Emanacije imaju slobodan pristup drugima. Moje emanacije će uvijek imati slobodniji pristup vašem postojanju nego moja unutrašnja bića. Kada vam dođe neka emanacija, kurir, iz samilosti ili iz ljubavi vi ćete je pustiti unutra, zato što osećate da neće napraviti nikakav problem. Ali kad vidite neko unutrašnje biće, ponekad poželite da se sakrijete, jer osetite da ima moć i da će nešto uraditi. Kad dođe unutrašnje biće, učenici budu izlečeni, a emanacije samo dolaze u bolnicu da vide od čega učenik pati.

Sri Chinmoy, Čuda, emanacije i snovi, Agni Press, New York, 1977