Pitanje: Kako da se rešim osećaja unutrašnje praznine?

Šri Činmoj: Unutrašnja praznina je vrlo dobra stvar. Kad se iznutra osećaš prazno, tada je trenutak da te Bog ispuni Njegovom Svetlošću i Blaženstvom. Koristiš pogrešan termin. Ono na šta ti misliš da je jalovost, jalovost u tvom umu, vitalu ili fizičkom životu. Postoji velika razlika između unutrašnje praznine i jalovosti. Ako se osjećaš jalovo u fizičkom, vitalnom ili umu, to jeste stvarni problem. Moraš da pokušaš da se rešiš te jalovosti. Moraš da plačeš kao dete i da kopaš i kopaš i kopaš duboko u sebi tražeći Božiju Samilost. Možeš se rešiti jalovosti samo pomoću unutrašnjeg plača. Potreban ti je uzvišeniji život, bolji život, nešto što će te stvarno zadovoljiti. Ta potreba nije želja, to je stremljenje da postaneš nešto bolje, da postaneš božanska i da udovoljiš Bogu na Božiji sopstveni Način. Ako budeš plakala i plakala dok kopaš i kopaš, na kraju ćeš sigurno osetiti Božiju Samilost koja dolazi odozgo.

Međutim, ako osećaš prazninu u srčanom centru, to nije jalovost. Sama činjenica da si se ispraznila je božansko dostignuće. Uz najveće poteškoće, ili uz Božiju Milost, ispraznila si sebe, a to je veoma poželjno. Ako si stvarno prazna, to znači da nešto mora da dođe da te ispuni. Kad si iznutra prazna, Svevišnji će te ispuniti Mirom, Svetlošću, Blaženstvom i drugim božanskim osobinama.

Što je intenzivniji tvoj unutrašnji vapaj za Svetlošću, Mirom i Blaženstvom, tvoja posuda postaje veća. Mir, Svetlost i Blaženstvo su se savršeno smestili u tebi jer je posuda tvog srca velika. Ali kad vapiš, posuda postaje još veća i osećaš da osobine koje imaš nisu dovoljne. U tom trenutku se tvoja prijemčivost povećava, tako da ćeš na kraju sigurno osetiti da Bog odozgo unosi još Mira, Svetlosti i Blaženstva u tvoj sistem.